Fani Stipković o dramatičnim danima: Moja borba s teškom dijagnozom

Televizijska voditeljica, novinarka i manekenka Fani Stipković (35) privremeno se iz Madrida, gdje živi već pet godina, vraća u Zagreb. I to zbog nogometnog reality showa "Utakmica života" koji će od 18. svibnja do 10. lipnja svakodnevno voditi na Hrvatskoj nogometnoj televiziji. U mjesec dana stručni tim predvođen nogometnom legendom Igorom Štimcem izabrat će najboljeg sportaša koji će potpisati jednogodišnji profesionalni ugovor s klubom Dinamo, a primamljiva ponuda već je izazvala veliko zanimanje mladića između 18 i 25 godina.

Fani sa sportašima s kojima je snimila TV prilog o crossfit treningu

Fani Stipković na Europskom sveučilištu u Madridu magistrirala je produkciju i televizijski menadžment te se specijalizirala za TV priloge, reportaže i dokumentarce o sportu, gastronomiji i fitnessu. A i privatno dobro zna zašto je važno biti u formi. Kada su joj 2014. od posljedica septičkog šoka nakon otrovanja hranom zatajila pluća, bubrezi i jetra, sport ju je "vratio u život". Uoči povratka na domaće TV ekrane otkriva što se događalo u tim dramatičnim danima te prvi put govori kako je, nakon što joj je dijagnosticirana Crohnova bolest s kojom se bori već 12 godina, spas pronašla u fitnessu.

Što sve nosite u Zagreb?

- Profesionalnu kameru za snimanje, knjige i opremu za fitness, a sa mnom ide i moja ljubimica, čivava Sauri. O odjeći i obući ne moram se brinuti jer ću to odabrati zajedno sa stilistima.

Jeste li uzbuđeni zbog povratka u domovinu?

- Da. Raduje me ovaj jedinstveni projekt čiji je autor Ivan Rukavina, i nadam se da će zaživjeti i u drugim državama. Glavni motiv mi je potaknuti mlade da se više bave sportom te da promijene životne navike.

Zašto ste vi postali fitness fanatik?

- Zbog zdravstvenih teškoća. Prvo mi je dijagnosticirana autoimuna upalna bolest probavnog sustava, poznatija kao Crohnov sindrom, a još više vježbam otkako sam preživjela septički šok.

Kako se to dogodilo?

- Otrovala sam se sirovom ribom u japanskom restoranu u Madridu, ali zbog ludog radnog tempa nisam niti pomišljala na to da odem liječniku iako sam danima povraćala, ponekad i trideset puta na dan. Bojala sam se da ne propustim intervju s legendarnim portugalskim nogometašem Luisom Figom, koji sam super odradila. No, kad sam stigla u redakciju montažer me odveo na hitnu. Ondje su mi dali infuziju i ujutro me otpustili jer ih je moja dijagnoza Crohnove bolesti navela na pomisao da je riječ o općoj iscrpljenosti organizma zbog stresa i pada imuniteta.

Što se zatim dogodilo?

- Kad sam došla kući, bilo mi je sve gore pa sam nazvala tadašnjeg veleposlanika u Španjolskoj Nevena Pelicarića i dr. Niku Mihića, voditelja bolnice nogometnog kluba Real Madrid, koji je tada bio šef jednog kliničkog centra u Madridu. Oni su moji anđeli čuvari jer su me hitno hospitalizirali i spasili mi život. Iduća tri dana uopće se ne sjećam.

Zašto dosad niste govorili o tome?

- Jer je trebalo proći neko vrijeme. Osim toga, čini mi se da - kada pričam o tim teškim danima - na neki način prizivam bolest pa o tome dugo nisam željela ni misliti, a kamoli govoriti.

Što ste sve nakon toga u životu promijenili?

- Iz prehrane sam izbacila meso, laktozu i gluten, mnogo hodam i još više vježbam u teretani pa sam trenutačno u formi kakvom se mogu podičiti samo profesionalni sportaši.

Jeste li tužili vlasnike restorana u kojem ste se otrovali?

- Ne, to sam ostavila iza sebe i krenula dalje. Novac mi nije najvažnija stvar na svijetu. Čak sam nakon tjedan dana ponovno otišla na sushi, jer je suočavanje sa strahovima jedini način da ih nadvladate.

Koliki teret dižete u teretani?

- Utege do 110 kilograma, što je otprilike moja dvostruka tjelesna težina. No, više volim cross treninge u kojima, primjerice, za dvadeset minuta napravim po stotinu zgibova, čučnjeva, sklekova i trbušnjaka. Možda izazovem mlade nogometaše pred kamerama, da vidimo može li me tko pratiti.

Iako je sitne građe, u teretani diže utege koji su dvostruko teži od nje

Kojim ste dijelom tijela najzadovoljniji?

- Ponosna sam na sve iako se tijekom vježbanja najviše fokusiram na trbuh i stražnjicu. Vježbam šest dana u tjednu, a jedan se odmaram. No i tada pješačim, obično petnaestak kilometara.

Jeste li kad igrali nogomet?

- Ne, iako sam ga zavoljela zahvaljujući svom poslu. Uživo sam odgledala mnoge utakmice Lige prvaka. U Španjolskoj nogomet nije najvažnija sporedna stvar, nego najvažnija stvar na svijetu, a moj klub je Real iz Madrida.

Zbog čega volite Madrid?

- Ljudi su otvoreni, topli i pozitivni pa se ondje ne osjećam kao stranac.

Na izletu u marokanskoj pustinji

Jeste li nakon pet godina počeli zaboravljati hrvatski?

- Ne mogu ga zaboraviti jer se s mamom čujem deset puta na dan pa još sanjam na hrvatskom.

Je li vam mama najbolja prijateljica?

- Mama me uvijek može nasmijati i svaki problem riješi tako da ga okrene na šalu. Osim toga, često me razvesele njezini paketi s mandarinama i marmeladom od smokava, koje s ocem uzgaja u Veloj Luci.

Planirate li povratak u Hrvatsku?

- Ne, idem kamo me posao vodi.

Jedno vrijeme radila je i kao model

Kako reagirate na tračeve o vezama s nogometašima koje ste intervjuirali?

Kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. Ljudi koji šire takve priče očito nemaju svoj život i pametnijeg posla.

Jeste li izgubili vjeru u ljubav?

- Nisam, to je najljepša stvar na svijetu. No o vezama i partnerima ne pričam. Ne želim da me se doživljava samo kao nečiju partnericu.

Nadaju li se vaši roditelji unucima?

- Sigurno, ali me ne požuruju niti ispituju. No, osjećam da sam prvi put emocionalno i fizički potpuno spremna za majčinstvo i svoju utakmicu života.

Kakve kvalitete mora imati muškarac vašeg života?

- Ljubavna kemija je najveća tajna, to znaju svi koji su doista voljeli. O prinčevima na bijelom konju maštaju djevojčice, a ja sebe smatram zrelom ženom.