Odrasla sam u Zagrebu, kao najstarija kći u obitelji s troje djece. Odgajana sam da se brinem o drugima i da sam spremna pomoći u svakoj situaciji, a otkako znam za sebe, željela sam biti doktorica, s tim da sam tada pregledavala i liječila svoje lutke te mlađu sestru i brata. Učenje mi nikada nije bilo problem, bila sam odlikašica i dobro su mi išli svi predmeti, a pogotovo matematika, fizika, kemija i biologija. Stoga sam upisala srednju školu u kojoj je bio naglasak na tim predmetima - današnju 10. gimnaziju, koju sam završila s odličnim uspjehom, a zadnju se godinu intenzivno pripremala za prijamni ispit na medicini. S lakoćom sam ga položila i ostvarila prvi dio svog sna na putu da postanem liječnica - upisala sam Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U mojoj obitelji nije bilo liječnika i ta je želja bila isključivo moja, bez ikakvih utjecaja sa strane, a otkuda je to poteklo, stvarno ne znam. Vjerojatno od toga što sam voljela pomagati, tješiti, rješavati tuđe probleme... pa sam osjetila da se liječničkim pozivom u potpunosti mogu ostvariti kao osoba. Nema ništa plemenitije nego pomoći bolesnom čovjeku.

Studentski dani

Za studentske dane me vežu uglavnom lijepa sjećanja: maratonska zajednička učenja, veselje nakon položenih ispita, kave u pauzama predavanja, naručivanje i čekanje knjiga iz Algoritma jer sam uvijek htjela znati novo i više. U to doba literatura nije bila kao danas dostupna online i puno predmeta smo učili iz stranih izdanja, koja smo naručivali u Algoritmu, ali ako voliš to što učiš i imaš cilj, stvarno nije teško. Na faksu je također bilo i puno zabave, izlazaka, smijanja i bezbrižnih dugih ljeta jer sam uglavnom sve ispite položila na ljetnim rokovima. Na petoj godini studija rodila se želja za pedijatrijom, koja je bila toliko jaka da nijedna druga specijalizacija nije dolazila u obzir. Svi su mi govorili da je to jedna od najzahtjevnijih i najodgovornijih grana u medicini, osobito kada se radi o maloj bebi i djetetu koje ti ne zna reći što mu je, ali ništa me nije moglo obeshrabriti. Bilo mi je jasno da treba mnogo vremena za stjecanje znanja, iskustva i vještine za pregled često nesuradljivog malog pacijenta, kao i dobra intuicija - kojom me priroda obdarila. Osim toga, potrebno je i mnogo razumijevanja, strpljenja i empatije za zabrinute roditelje. Činilo mi se da se moj temperament i osobnost baš u to uklapa.

Motivacija, osobni rast i razvoj

Diplomirala sam na predroku, odradila pripravnički staž i započela volontiranje u Klinici za dječje bolesti Zagreb, što je bila neopisiva sreća jer sam mogla učiti od najboljih. Sve što sam naučila tijekom volontiranja od predivnih ljudi na Klinici jako mi je pomoglo tijekom specijalizacije iz pedijatrije, a i u kasnijem radu. Taj dolazak u Klaićevu za mene je bitan i zato što sam prvog dana upoznala svoju najbolju prijateljicu, našu prim. Alemku Jaklin Kekez s kojom danas radim. Tijekom specijalizacije dodatno sam se educirala na raznim stručnim tečajevima i sa svojim radovima sudjelovala na kongresima u zemlji i inozemstvu. Pri kraju specijalizacije ostvarila mi se još jedna velika životna želja - da postanem majka. Moji Tea, Vito i Etna rodili su se 17. svibnja 2003.

Preklani je dr. Iva Palčić postala primarijus - to je najviši profesionalni naslov koji liječnička zajednica dodjeljuje iskusnim liječnicima specijalistima

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Usklađivanje majčinstva i karijere

Kada sam saznala da nosim trojčeke, znala sam da ću zbog rizične trudnoće morati mirovati. No, za mene to nije značilo da karijera prestaje, nego samo kratku stanku tijekom koje sam mogla razmisliti o grani pedijatrije koja bi mi najviše odgovarala. Imala sam puno vremena za čitanje stručne literature i učenje kod kuće, a i u bolnici gdje sam prije porođaja morala mirovati puna dva mjeseca. Kako sam u 33. tjednu rodila prematuruse i dobila tri male štruce, svaka malo više od dva kilograma, izazov je bio hranjenje, kupanje, presvlačenje... kako uopće išta napraviti uz tri bebe u isto vrijeme? No ta su mala bića toliko moćna i daju toliko ljubavi i energije da i ono nemoguće postaje moguće. Bilo je teško, ali i predivno jer sam imala pomoć cijele obitelji. U naš život tada je ušla jedna važna osoba, koja je bila moja desna ruka, a onda je postala i moja obitelj - naša teta Marija.

Najveći izazovi majčinstva

Najveći izazov majčinstva bio je povratak u predano učenje i pripremu specijalističkog ispita. Tada mi je već postalo jasno da moj put u pedijatriji vodi prema nefrologiji, što me poslovno i privatno povezalo s prof. Andreom Cvitković Roić, ravnateljicom Poliklinike Helena, koja mi je pomogla da ostvarim sve svoje vizije u pedijatriji. A pomoć cijele obitelji bila je presudna da položim specijalistički ispit do njihove treće godine. Tad su oni već bili moje velike bebe koje su znale da ne smiju u sobu jer mama uči.

Profesionalni put

Kako je Klinika za dječje bolesti imala odličnu suradnju sa Cincinnati Childrens Hospital, jednom od najvećih i najboljih klinika u Americi, pružila mi se prilika nakon položene specijalizacije otići tamo na edukaciju. U prvom času se činila teška odluka ostaviti troje male djece na brigu drugima, no žudjela sam za novim znanjima kako bih ih primijenila u liječenju malih pacijenata u Hrvatskoj. Osim znanja i iskustva iz struke, naučila sam mnogo i o ophođenju prema djetetu i roditeljima. Nakon povratka iz Amerike započela sam užu specijalizaciju iz pedijatrijske nefrologije i titulu pedijatrijskog nefrologa stekla 2011. Premda mi je bolnica omogućila stjecanje nemjerljivog iskustva, shvatila sam da su veliki sustavi inertni za promjene i nove ideje, a moja vizija bila je da se bavim kompletnim zdravljem djeteta, u vidu i liječenja i prevencije. Nakon jedne kave s Andreom obje smo shvatile da imamo istu viziju i da je došlo vrijeme da je pretvorimo u stvarnost. U rujnu 2013. postala sam djelatnica Poliklinike za dječje bolesti Helena, gdje sam dobila potpunu slobodu kreiranja svoje vizije pedijatrijske skrbi. Nakon nekoliko mjeseci pridružila nam se i moja najbolja prijateljica Alemka. Počeci nisu bili lagani, trebalo je puno truda, energije i ideja kako privući pacijente, a danas ustanova broji 40 stalno zaposlenih i 50 vanjskih suradnika.

Volim svoje radno mjesto

U Heleni sam se potpuno izgradila i ostvarila kao pedijatar. U dječjoj nefrologiji najviše se bavim uroinfekcijama i uroanomalijama te vezikoureteralnim refluksom i poremećajima mokrenja, a kao majka prerano rođenih trojčeka usmjerila sam se prema preventivnoj skrbi i redovitim sistematskim pregledima te cijepljenju dojenčadi i djece. Zadnjih 10 godina sam prema ocjenama pacijenata na portalu najdoktor među najboljim pedijatrima u Hrvatskoj, a 2023. mi je dodijeljen naslov primarijus. Danas sam u Heleni voditeljica opće i primarne pedijatrije, a prošle godine postala sam i voditeljica naše podružnice Centra za neuropedijatriju, ranu intervenciju i rehabilitaciju na adresi Ljudevita Posavskog 31. Kao majka troje prematurusa imam i ogromno osobno iskustvo u ovom segmentu pedijatrijske medicine i viziju kako bi se takav centar trebao razvijati te se veselim mogućnosti rada s timom koji je maksimalno posvećen i izuzetno profesionalan.

Najljepši privatni trenuci

To su naša duga ljetovanja u Povljani na otoku Pagu, skijanja u Obertauernu, uspjesi moje djece na maturi i upisi na željene fakultete. Iako rođeni isti dan s minutom razlike, oni su potpuno različite osobnosti i imaju posve drukčije interese. Tea je upisala Kineziološki fakultet, a život je posvetila plesu kojim se bavi od pete godine. Etna je krenula stopama svoga djeda, moga oca i uspješna je studentica Građevinskog fakulteta, a Vito je nastavio mojim stopama i upisao medicinu. Smatram da im je moja posvećenost poslu i gledanje kako mama stalno uči usadila odgovornost prema obvezama koje su odabrali i divno ih je gledati kako rastu kao vrijedni i pošteni ljudi.

Filozofija odgoja djece

Odgoj nije samo korigiranje i opominjanje već pripremanje djeteta za samostalan život. Odgojem nastojimo u djetetu stvoriti pozitivne osobine ličnosti, stavove, pogled na život i svijet te karakterne i moralne, radne i društvene vrijednosti. Filozofija odgoja djece danas razlikuje se od one nekada. Danas su odnosi otvoreniji, granice nisu strogo postavljene, djeca imaju više prava izraziti svoj stav i svoje ja, a na taj način uče preuzeti inicijativu, donositi odluke i rješenja... što je bitno za razvoj samopouzdanja i samopoštovanja. Smatram da je u odgoju izuzetno bitno da dijete ima podršku roditelja, kao i povjerenje i osjećaj obiteljske sigurnosti, jer onda je svaki problem rješiv. Nisam za ograničenja i kazne jer ih smatram neučinkovitim, osobito kod jako pametne i inteligentne djece koja će uvijek naći način da naprave ono što žele. Treba postaviti neke granice, puno razgovarati s njima i učiti ih, ali ne treba im rezati krila, već im dati vjetra da bolje polete kada za to dođe vrijeme.

Kako sam u 33. tjednu trudnoće rodila trojčeke i dobila tri male štruce, svaka malo više od dva kilograma, izazov je bio hranjenje, kupanje, presvlačenje... kako uopće išta napraviti uz tri bebe u isto vrijeme? No, ta mala bića su toliko moćna, daju toliko ljubavi i energije da i ono nemoguće postaje moguće, kaže dr. Palčić

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Poslovna filozofija

U poslu sam perfekcionistica. Smatram da liječnik mora imati velika praktična i teorijska znanja koja mora kontinuirano dopunjavati cijeli život. Uz to je potrebna vještina komunikacije i prijenos informacija, slikovito i jezikom koji je razumljiv laiku, visoka razina empatije prema pacijentima i roditeljima, prepoznavanje i razumijevanje emocija zabrinutih roditelja kao i veće djece te vještina pregleda malog i često nesuradljivog djeteta. Bitno je slušati malog pacijenta, jer nije bez veze ona poslovica da je dobra anamneza - pola dijagnoze. Uz iskren razgovor i, naravno, uključivanje roditelja u dijagnostički i terapijski postupak s detaljnim objašnjenjima stječe se povjerenje i postiže bolji uspjeh u liječenju. Najljepši dio posla je iskren dječji osmijeh koji primam svaki dan, a najteži dio posla je kada se roditelju mora priopćiti teška dijagnoza. Na sreću, to nije često.

Najdraži dio karijere

Teško je reći da je baš neki dio u karijeri najdraži jer je svaki za nešto zaslužan i pomogao je da onaj drugi bude bolji, no nekako osjećam da je to moj prelazak u Polikliniku Helena, gdje sam svoje snove i viziju mogla pretočiti u stvarnost. Svake godine ulazimo u neki novi projekt koji nam otvara nove izazove, ali i mogućnost osobnog i profesionalnog rasta. I sama kontinuirano radim na sebi, otvorena sam za učenje od ljudi koji su u nečemu bolji od mene; izuzetno volim i cijenim tim s kojim radim i koji je zaslužan da je Poliklinika Helena postala vodeća pedijatrijska privatna ustanova u ovom dijelu Europe. Zahvaljujući EU fondovima kontinuirano se širimo, nabavljamo novu, najmoderniju opremu i educiramo se. Aktivni smo na kongresima i simpozijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno sam ponosna na naš Regionalni centar izvrsnosti za djecu s disfunkcijama mokraćnog mjehura i crijeva; tu nam dolaze pacijenti iz nekoliko zemalja na dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju. Prvi smo u Hrvatskoj i cijeloj regiji uveli metode dijagnostike i liječenja koji su doveli do revolucije u tom području dječje medicine - od ultrazvučne kontrastne dijagnostike, videourodinamike, neuromodulacije i raznih pelvic floor rehabilitacijskih metoda. No, ne stajemo s planovima, idejama i vizijama: evo, baš sada u travnju sa subspecijalizanticom nefrologije dr. Živić idem na tečaj o novostima u poremećajima mokrenja u Utrecht u Nizozemsku. Sve to smatram velikom prednošću rada u privatnom sustavu i vjerojatno mi je zbog toga ovo najdraži dio karijere.

Usponi i padovi

Danas je normalno da žena u bilo kojem zanimanju ima karijeru i da je može dobrom organizacijom uskladiti s obiteljskim životom. Važno je naći mjeru, što katkad nije jednostavno, pogotovo u liječničkom zanimanju. Biti liječnik, pedijatar... to nije samo posao, to je poziv u kojem nema radnog vremena i u kojem se privatno i profesionalno često isprepliću. No kada voliš svoj posao, uživaš u njemu i on te ispunjava, uskladiti privatni život s poslovnim obavezama sigurno je puno jednostavnije. Naravno, tu je izuzetno bitna podrška i razumijevanje obitelji. Usponi i padovi neizostavan su dio svake karijere. Bitno je da nakon pada čovjek ustane i krene dalje još jači. Mudri i zreli ljudi koriste padove kao prilike za učenje i unutarnji rast, bez kojeg novi uspon ne bi bio moguć. Kada imaš jasan cilj i viziju, kad si okružen ljudima od povjerenja, taj ti se pad može činiti samo kao kratko spoticanje.

Vrijeme za sebe

Šetnje u prirodi, po šumama ili uz more, kavica s prijateljima uz puno smijeha.... to je ono što me čini sretnom u slobodno vrijeme. Volim gledati filmove, pogotovo one uz koje se mogu dobro isplakati. A kada uhvatim dulji slobodan period, rado ga koristim za putovanja u egzotične zemlje sa svojom prijateljicom. Nemam neki poseban hobi, volim kuhati za druge jer tu mogu izraziti svoju kreativnost, koju koristim i u poslu, samo na potpuno drugačiji način. I obožavam gledati "MasterChef".

Dr. Iva Palčić

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Kako se nositi sa stresom

Stres je dio svakodnevice većine radnih ljudi i danas ga nažalost nije moguće izbjeći, već treba znati živjeti s njim, umanjiti ga, a ako možeš, i pomoći drugima da ga umanje. Pritom je izuzetno bitna zdrava radna okolina s dobrim međuljudskim odnosima, a izvan posla pomažu duge šetnje, masaže, pilates trening ili dobra večera uz čašu crnog vina s dragim ljudima. Ja bih ipak rekla da u mojem radnom danu ima manje stresa, a više zadovoljstva i osjećaja ispunjenosti koji proizlazi iz posla koji radim.

Vrijeme društvenih mreža i nove generacije

Društvene mreže danas su moćne platforme i utječu na sve sfere života, pa tako i na medicinu, gdje su važan segment marketinga i predstavljanja onoga tko si i što radiš. Nove generacije tako funkcioniraju, ono što im treba pokušat će naći na društvenim mrežama, tako da im to moramo i omogućiti. No, bitno je izabrati odgovarajuću društvenu mrežu s obzirom na to koju publiku određenom temom želimo obuhvatiti. Smatram da društvene mreže povezuju ljude, olakšavaju dostupnost informacija i mnogih stvari, no jednako tako smatram da ne mogu zamijeniti kontakt uživo.

Šminka i kosa Matea Visković za JL Style

Snimljeno u Tulip studiju u Zagrebu