Jedna od najvećih hrvatskih filmskih diva i umjetnica rođena je na današnji datum prije 73 godine. Nažalost, Jagode Kaloper više nema, no trajno je urezana u kolektivnu svijest. Sjećanje na majku živim održava i njezina kći Ana Tajder, koja se za Gloria.hr prisjetila mame i napisala joj svojevrsno pismo zahvale na svim životnim lekcijama koje joj je tako nesebično davala do samog kraja.
Neprikosnovena filmska diva, svestrana umjetnica i posvećena majka. Sve to bila je velika Jagoda Kaloper, koja je, nažalost, preminula 2016. godine nakon kratke i teške bolesti. No, njezina kći Ana Tajder ovih dana slavi - dan kada je rođena njezina majka, žena koja je trajno zadužila hrvatsku kulturu. Upravo voljena majka Ani je bila motivacija da pokrene podcast nazvan "Thank You, Mama" koji je posvećen odnosu majki i kćeri.
Na adresi www.thankyoumama.net spomenuti podcast možete poslušati i vidjeti o čemu Ana i njezine gošće razgovaraju dok obrađuju ovu predivnu, kompleksnu temu.
Za Gloria.hr otišla je Ana Tajder korak dalje i napisala je svojevrsnu zahvalu svojoj majci, otkrivši u njoj koje je lekcije od svoje mame naučila, kako ju je doživljavala i kako je bilo odrastati uz tako moćnu i veliku ženu kakva je bila Jagoda Kaloper.
Hvala, mama
Dugo mi je trebalo da shvatim koliko je moja majka Jagoda Kaloper posebna osoba. Kada smo mali, a i kada smo mladi, stvari oko sebe uzimamo zdravo za gotovo. Odrasla sam uz mamu koju su ljudi na ulici prepoznavali, koja je dobivala pisma obožavatelja, čije lice je krasilo naslovnice, a novinari i fotografi bili su stalni gosti u našem stanu. Njezina slava je bila dio našega života, a mama joj nikada nije pridavala važnost. Malo se teže bilo naviknuti na činjenicu da je mama imala dvije profesije i u obje bila podjednako uspješna. Dok su djeca u razredu na pitanje sto mama radi hitro odgovarali "računovodstvo, arhitektura, kemija" ja sam uvijek morala razmisliti dali je mama glumica ili slikarica ili pak dizajner.
Da je moja mama vrlo posebna mama shvatila sam kao odrasla žena kroz razgovore s prijateljicama. Kada sam im pokušavala pomoći savjetom, on je često proizlazio iz promatranja maminog života ili pak ponavljanja njezinih savjeta. Moje prijateljice uvijek bi mi oduševljeno rekle da sam sretnica jer imam mamu koja me toliko tome naučila, mamu koja je moja i njihov - idol.
Naravno da nije bila savršena: bila je vrlo zauzeta, nikada mi nije pripremala doručak ili sendviče za školu, kasnila bi po mene u vrtić, ostavljala me kod susjeda. To sam joj nekada predbacivala, ali sada znam da su to nevažne stvari. Puno važnije je da je mama uvijek bila svoja i nezavisna i da me je beskrajno voljela. Mama i ja smo uvijek bile najbolje prijateljice i sestre i jedna drugoj najveća podrška. Rana razdvojenosti nakon mog odlaska u Beč niti meni niti njoj nikada nije zacijelila. Ali mama je imala svoj život u Zagrebu, a znala je da će mi školovanje u Beču otvoriti bezbrojne mogućnosti. Koliko god me obožavala, nikada mi nije stajala na putu. Dapače, uvijek me gurala u nove avanture i nova iskustva.
Pošto je uvijek bila u odličnoj formi i zdravo živjela, nisam mogla zamisliti da ću ju tako rano i naglo izgubiti. Sjela sam i mahnito počela zapisivati – prvo sto mi je govorila, a onda i što me naučila svojim primjerom. Ove zabilješke ostale su u mom dnevniku do prošle godine, kada sam se uplašila za svoje zdravlje. Čekajući rezultate, pitala sam se što bi mi bilo žao da nisam učinila u životu i bez razmišljanja odgovor je bio: knjiga o mami Jagodi i njezinim lekcijama. Odmah sam počela pisati.
Kada bih prijateljicama spomenula da pišem knjigu o lekcijama koje sam naučila od mame, sve bi odmah počele razmišljati o tome što su one naučile od svojih mama. Začudilo me da se ovoj očiglednoj i važnoj temi nikada ne posvetimo. To mi je dalo ideju da započnem podcast u kojemu ću intervjuirati žene iz cijeloga svijeta o najvažnijim lekcijama koje su naučile od svojih mama. Podcast dobiva oduševljene reakcije i od slušateljica i od gošći, ali i njihovih mama, a do sada sam objavila šarolike lekcije majki iz zemalja poput Burme, Trinidada, Nepala, SAD-a, Meksika, Španjolske, Koreje, Turske, pa čak i lekcije holivudske dive Bette Davis.
Prvo, važno je shvatiti da imamo samo ovaj jedan kratki život i zato beskrajno u njemu uživati, pogotovo u malim stvarima: u šetnji kroz šumu, u plavom nebu, skoku u more, čaši crnog vina. Jagoda je bila odličan primjer kako za sreću ne smijemo ovisiti o drugima. Znala je biti sama svoj izvor sreće, koju je nalazila kroz svoje stvaranje, druženje s prijateljima, ali i uživanju u svakome trenutku. Ona je jedina osoba koju znam za koju je svaki odlazak u samoposlugu bilo malo slavlje.
Drugo, Jagoda je uvijek bila prisutna i direktno povezana s drugim ljudima, situacijama, životinjama, prirodom. Uvijek se glasno i strastveno borila za prava žena, za gladnu djecu u Africi, za bolje i pravednije društvo. Iz te povezanosti i prisutnosti proizlazila je njezina umjetnost, a iz nje je i dolazila ljubav koju je primala od drugih: uz nju se svatko osjećao važan i saslušan. Kada je otišla, shvatila sam da su ljudi žalili ne za slavnom glumicom nego za ženom uz koju su bili sretni. I to je dio ove lekcije: da treba nešto za sobom ostaviti. Ako to nisu umjetnička djela, ili pomoć drugima, ona barem veselje i ljubav koju smo širili oko sebe.
Nikada nije kasno! Jagoda je nakon duge pauze u 62. godini ponovo pokrenula svoju umjetničku karijeru art filmom "Žena u ogledalu", nakon kojega je uslijedilo nekoliko izložba. U jednom od zadnjih intervjua rekla je da nikada nije bila sretnija, što mogu potvrditi. Naravno da joj se bilo teško pomiriti s izboranim licem, ali uvijek je imala važnijih stvari nego baviti se svojim borama. Kao što je rekla u jednom intervju - "Ljepota nije izgledanje na zemlji nego postojanje na zemlji" - vjerojatno najvažnija od svih Jagodinih lekcija.
Čitajte i:
Preminula je likovna umjetnica i legendarna glumica Jagoda Kaloper
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....