Nacionalni prvak zagrebačkog HNK-a nakon boravka u Dubrovniku, gdje priprema predstavu ‘‘Ekvinocijo‘‘ u kojoj će igrati uz Gorana Višnjića i Zrinku Cvitešić, odlazi u Novalju gdje je 7. srpnja počeo kazališni festival Novaljski trijatar čiji je umjetnički direktor već 19 godina.
Goran Grgić, nacionalni prvak zagrebačkog HNK-a, kojeg ćemo gledati u Vojnovićevom ‘‘Ekvinociju‘‘, novoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara čija će premijera biti 28. srpnja, zbog proba u Dubrovniku ove je godine 7. srpnja propustio otvorenje Novaljskog trijatra, kazališnog festivala kojeg je u Novalji pokrenuo prije 19 godina. Iako su ga obaveze trenutno vezale za Dubrovnik, dio ljeta ipak će provesti u svojoj ljetnoj oazi na otoku Pagu gdje već godinama boravi sa suprugom Ivanom Hebrang Grgić, uglednom znanstvenicom, profesoricom i strastvenom maratonkom koja ga nije, kako kaže, ipak uspjela zaraziti sportskim aktivnostima.
Jeste li u počecima novaljskog festivala razmišljali da ćete dogurati do 19. izdanja?
- Nisam se usudio to ni pomisliti. Sklapao sam program iz godine u godinu i izgarao od sreće kad bih nakon predstave čuo zadovoljnu publiku. Lijepio sam plakate, nosio kulise, roštiljalo za ekipu i trudio se da ugostimo kazališne trupe onako kako bih ja volio da meni bude na gostovanju. Prepoznala je i publika pozitivnu energiju festivala i mnogi više ne mogu zamisliti ljeto u Novalji bez Novaljskog trijatra. Ni ja.
Od kud uopće želja da se bavite organizacijom kazališnog festivala?
- Nije to bila samo moja inicijativa, ali je možda bila potajna želja. I ostvarila se. Uz stalnu podršku grada, stvorili smo kazališnu oazu na radost glumaca i zadovoljne publike. Najveća vrijednost festivala je to što traje već toliki niz godina i ima sve širi krug posjetitelja.
Jeste li uspjeli na predstave ‘dovući‘ i one koji su u Novalju došli zbog zabave na Zrću?
- Vjerujem da ima mlađe publike koja nakon odgledane predstave ode na Zrće. Nadam se da će ih biti u budućnosti biti i više.
Što je vas dobra zabava?
- Više puta sam s kolegama, nakon njihovih predstava u sklopu Trijatra, otišao na Zrće i dobro bi se zabavili. Zarazna je ta atmosfera. Znao bih ponekad i sam prošetati kad bih čuo da nastupa netko od velikih zvijezda te scene. Zanimljivo mi je da me nitko ne bi pitao za ulaznicu jer valjda pretpostavljaju da sam zalutao.
Dio ljeta provest ćete u Dubrovniku zbog predstave ‘‘Ekvinocijo‘‘ u kojoj glumite. Je li vam teško raditi dok drugi odmaraju?
- Nije. Kad je u samom začetku na vidiku uzbudljiv projekt onda je to izazov koji uobičajeno podrazumijeva puno rada, znoja, odricanja i ulaganja, ali na koncu donosi i apsolutno kreativno ispunjenje. Ovaj naslov, podjela, autorska ekipa i atmosfera na probama gotovo garantiraju dobru utakmicu.
Volite li aktivan odmor ili vam je draže izležavanje u hladovini?
- Nisam baš tip za ležanje u hladovini. Ako se to i dogodi, kratko traje. Dobro mi je ispreplitanje jednog i drugog. Nakon kratkog ležanja u hladovini, lijepo je, aktivno prošetati ili čak i otrčati do prve terase s osvježenjem.
Vaša supruga Ivana trči maratone. Je li vas uspjela zaraziti sportskim aktivnostima?
Ako i jest, teško je to usporediti. Meni je uspjeh kad odradim deset tisuća koraka, a ona gotovo svakodnevno otrči desetak kilometara, pliva dva-tri i usput prohoda tih mojih fascinantnih nekoliko kilometara.
Kako biste ukratko opisali vaše djetinjstvo u rodnom Osijeku?
Bezbrižno i zaigrano. Čak mi ni komarci nisu zamutili lijepa sjećanja.
Miris koji vas podsjeća na rodni grad?
Razni su, i svakog bi mi bilo drago opet omirisati; miris zaprašivanja komaraca, miris iz tvornice šibica, miris dravskog mulja, ali pamtim i miris jorgovana, kokica i koštica na prepunom osječkom Korzu.
Po čemu ste tipičan Slavonac?
Miran sam i trpim mnoge udarce do nekog momenta, ali kad puknem, pucam po svim šavovima.
Najomiljenije jelo vašeg djetinjstva?
Kruh s masti i malo crvene paprike na vrhu, kuhani kukuruz koji bismo bezobrazno nabrali u blizini našeg kvarta, susjedova marelica, Eurokrem i Braco i Seka čokolade.
Jeste li ikada bili na kolinju?
Jesam i ne bih više.
Čvarci, kulen ili špek?
Sve troje u neizmjernim količinama. Da nema tih svinjarija, mogao bih biti nepokolebljivi vegetarijanac, ali eto nisam.
Na što lako trošite novac?
Na dobro vino.
A na što nikada ne biste potrošili ni cent?
Na precijenjena vina.
Jeste li kompjuterski pismeni?
Nisam baš siguran. Onog trena kad pomislim da sam nešto svladao, sljedećim klikom na tipkovnicu se izgubim. Još se opismenjavam.
Društvene mreže?
Slično. Kad svladam osnove, oni osmisle još 17 novih mogućnosti. Definitivno, nikad neću biti influencer.
Najdraže putovanje?
Meksiko, Australija, Kalifornija, a jako me veseli i odlazak na Mrežnicu.
S obzirom na to da u Zagrebu živite u kući, što znate popraviti?
Trudim se puno toga sam popraviti, ali ubrzo shvatim da ipak treba zvati majstora.
Koji vam je najdraži zagrebački kvart?
Tu gdje živim. Na brijegu, blizu Ilice, a tik uz park-šumu Jelenovac.
Gdje vas se može sresti kada ne radite?
U spomenutoj šumi, ispred zida koji mi je najčešći teniski partner, s prijateljima na kartanju i u lokalnom kafiću.
Kći Katarina se udala, sin Fran odselio, a s vama je ostao samo najmlađi Lovro. Možete li danas reći da ste napravili dobar roditeljski posao?
Obveze prema njima su trajne. I uvijek sam u niskom startu, ako me trebaju. Dobro je dok oni nemaju posla oko mene.
Znate li kuhati?
Snalazim se. Trudim se. Ponekad zaslužim i iskrene pohvale.
Je li istina da adrenalin nakon predstava glumci najbolje otpuste u - kavani?
Mogao bi se adrenalin nakon predstave spustiti i u nekoj knjižnici, ali su tada zatvorene pa smo primorani tražiti smirenje u kavani.
Što je bio razlog da se nakon dugo godina odreknete cigareta?
Glumac Miše Martinović je govorio da je nepristojno pušiti nakon pedesete. Pa eto, pokušavam biti pristojan.
Za koju ste ulogu pomislili: "Pa ovo kao da je napisano za mene".
Nakon zaista dugog niza odigranih uloga, za njih desetak mogu reći da ih nisam igrao, nego sam ih živio. Joža Sveti u Brezi, Špigeljski u Mjesec dana na selu, Skup na Dubrovačkim ljetnim igrama, Mislav u filmu Zlatne godine, Viktor u Ljudima od voska, Dino Ljubas u seriji Dobre namjere...
Kada ste zadnji put bili u kinu?
Nedavno. Još uvijek volim atmosferu kina. Najčešće sam u Kinoteci.
Koji ste film gledali više od pet puta?
Kum 2. Puno više od pet puta.
Da se u idućem životu na zemlju vratite kao životinja, koja biste voljeli biti?
Ljenjivac.
Politika?
Nikad nisam bio toliko zainteresiran za politiku, koliko sam sada nezainteresiran.
Neispunjena želja?
Besciljno ploviti barkom od uvale do uvale.
Kako biste se opisali u tri riječi?
Onako kako me kći zvala kao vrlo mala: Tata, Goran, muž. Iako je njoj to tada bila jedna riječ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....