Glazbenica Eni Jurišić (34) još je kao djevojčica htjela biti poput svoje majke Jozefine (60), bivše pjevačice riječke grupe 777, i raditi sve što ona radi. Kasnije je krenula njezinim stopama, a danas, kada se i Eni ostvarila u majčinskoj ulozi, povezanije su nego ikad.
ENI
Mama mi je oduvijek bila primjer ljepote, ženstvenosti i dobrote. Obožavala sam ju gledati kako se uređuje, a najviše od svega sam voljela isprobavati njezine haljine i cipele. Uvijek je za mene bila kao neka dobra vila koja se predobro oblači i lijepo pjeva. Htjela sam već kao mala izgledati i raditi sve što ona radi. Bila sam jako sramežljiva kao dijete, ali kada me tata vodio na njezine nastupe uvijek bih se ohrabrila i skakutala s njom na pozornici. Nadala sam se da svi koji prolaze znaju da je to moja mama iako je ona imala crnu kovrčavu kosu, a ja plavu i ravnu. Izdvojit ću jedan nastup kojeg se jako dobro sjećam - mama je nastupala na Gatu Karoline Riječke sa Severinom koja mi se potpisala na loptu za napuhavanje - taj osjećaj nikada neću zaboraviti, bila sam si sva važna, a loptu sam držala k‘o zlato.
Mama je bila baš pravi umjetnički tip pa se voljela zezati i ludovati i stalno se igrala sa mnom, zajedno smo pjevale, plesale, a jedna od prvih pjesama koje smo pjevale zajedno bila je Mineina "Uberi ljubicu". Na toj pjesmi sam diplomirala tercu. Preslušala sam sve CD-e i kazete koje je smo imali doma, a neumorno sam pjevala i jednu francusku pjesmu Celine Dion koju je ona pjevala na nastupima. Naš prvi zajednički javni nastup ostvario se na festivalu "MIK" kada smo zajedno dijelile pozornicu i od tada se nisam zaustavila.
Sudjelovala sam na dječjim festivalima, školskim predstavama, a ubrzo se dogodila i prva autorska pjesma koja se puštala na Riječkom karnevalu. Sve se to nastavilo u mojoj srednjoj školi kada sam sklopila i svoj prvi acoustic duo s prijateljicom koja danas svira akustičnu gitaru u bendu s kojim nastupam, a kojeg čine divni ljudi. Jedno vrijeme smo mama i ja također nastupale zajedno i to je stvarno nešto posebno, mislim da to znaju svi koji su imali prilike nastupati ili raditi s nekim svojim. Pratila je svaki moj korak s najvećim ponosom, još od show-a “The Voice” i “A strane”, ali smo obje toliko emotivne i mene toliko preplave osjećaji kada je ona blizu da je pola mojih nastupa morala gledati s malih ekrana. Rekla bih da sam s njom kao mala živjela glazbu, a sada ju ona živi sa mnom. Nakon mojih pojavljivanja u televizijskim emisijama dogodila se i pjesma “Trebaš li me” koja je ispunila neke moje želje i ono što je za mene smisao u glazbi. Mama mi je uvijek govorila da se koncentriram na emociju jer je to ono što dopire do ljudi. Taj me savjet do sada još nikad nije izdao i predstavlja mi nit vodilju u tome što radim.
Jako smo povezane mama i ja, volimo se družiti, pričati, svađati, zapravo sve što nosi jedan zdrav odnos majke i kćeri prepun ljubavi. Nije mogla obuzdati moj buntovni karakter u tinejdžerskim danima pa me pustila da ludujem iako je stalno razgovarala sa mnom i uvijek me upozoravala da budem oprezna. Imala je i tada velik utjecaj na mene, iako sam se ja pravila da nije tako. Usmjeravala me i uvijek se brinula za mene, ali me isto tako i pustila da odlučujem za sebe i imam neku svoju slobodu. Ne slažemo se uvijek oko svega, ali ipak skupa uvijek dođemo do razumnog zaključka i tu najviše pomognemo jedna drugoj. Imamo sličan ukus u glazbi, iako ga svaka krasi nekim svojim vremenom. Ponekad mi se čini da smo jako slične, a ponekad si mislim da su me zamijenili u rodilištu. Danas se jako puno družimo i provodimo vrijeme zajedno jer nas je dodatno povezala naša Elvie, moja kći. Sada kada sam i sama postala majka, mogu osjetiti i u potpunosti shvatiti i tu našu povezanost i svaki trenutak s mojom majkom koji je za mene bio beskrajno nesebičan.
JOZEFINA
Već u drugom razredu srednje škole počela sam javno nastupati i tamo negdje pred kraj srednje škole postala sam članicom grupe 777. Nakon niza godina djelovanja u grupi došla je na red pauza za majčinstvo i rodila se moja najdraža i jedina djevojčica. Kada je Eni stigla na svijet moja mama mi je tada rekla "stigao je tvoj kofer zlata" i od tada smo nas dvije bile i ostale kao jedna.
Odrastala je bezbrižno i bila je jako zaigrana, a zajedno smo pogledale sve Disneyjeve crtiće. U periodu kada je imala tri godine došle bi joj sestrične u posjet pa bi im glavna zanimacija bila oblačiti se u moje haljine, štikle i torbice. Odrastala je uz mene gledajući kako se spremam za nastupe pa se tako jednog dana i ona sredila kao ja i onda smo imale photoshooting na balkonu. U osnovnoj školi sudjelovala je u raznim predstavama i dobila svoju prvu glavnu ulogu. Eni je pokazivala kreativnost dosta rano, sama je osmislila i kreirala "lude frizure" koje su svi nosili u školi, cijeli dan se time bavila i oblačila neke šljokičaste kombinacije. Sklonost modi, estetici i umjetnosti pokazivala je od malih nogu i već sam tada u njoj prepoznala sebe. Uživale smo provoditi vrijeme zajedno i obožavale smo gledati glazbene emisije. Bile smo jako povezane i uvijek smo se zezale, plesale i pjevale.
Kako sam ja često bila na turnejama, sve mi je teže padalo kada bih morala otputovati negdje daleko i ostaviti ju. Primjerice, kada smo bili u Americi kupila sam joj najslađeg medeka i puno robice i jedva sam čekala vratiti se doma. Nakon srednje škole krenula je na Pravni fakultet i tada se dogodio "The Voice". Jako me iznenadilo što je odabrala baš pjesmu Nutbush city limits koju sam ja obožavala. Tu su mi singlicu kupili kao djetetu i ona baš s tom pjesmom zasja na showu, a i puno šire. Moram priznati da sam se brinula hoće li ju sve to poljuljati i kako će sve to izdržati, ali bila je prava mala “lokomotiva” i sve je izgurala. Osvajala je od malih nogu nagrade po dječjim festivalima i snimala pjesme u osnovnoj školi, čak i u srednjoj je sudjelovala na svim mogućim predstavama i sklopila duo sa svojom prijateljicom Nikom. Jednostavno nosi tu iskru u sebi i bila sam uvijek ponosna na nju do neba. Nas dvije jako volimo provoditi vrijeme zajedno, razmišljati kako ćemo urediti stan, to nam je strast, a uživamo u dijeljenju raznih životnih tema. Ja sam još uvijek aktivna u glazbi, tako da podržavamo jedna drugu na koncertima, savjetujemo se i pomažemo si.
Često se i ne slažemo u nekim stvarima, ponekad i različito razmišljamo kada je glazba u pitanju, ali to je taj sukob generacija i to je normalno. Uvijek uspijemo shvatiti jedna drugu i poštujem tu našu različitost, a zapravo sam ponosna jer je ona sada odrasla ima svoju osobnost i stav. Drago mi je da nastavlja svoj glazbeni put jer glazba je jedna sasvim druga dimenzija i sretan je onaj tko ju može živjeti. Cijeli život me čini sretnom moja Eni, a sada je donijela na svijet i novi život, našu Elvie. Što jedna mama može više poželjeti? Jako mi nedostaje kada nije tu, ali naša se mala obitelj proširila i sada imam dva kofera zlata. Uvijek im rado pomognem i najsretnija sam kada smo zajedno.