Svjetske arene popunile su rasporede velikim koncertima, a datume je objavila i američka pop-zvijezda: uz njega ponovno nastupa Riječanka koja nam je ispričala detalje.
Maja Kereš počela je plesati još u predškolskoj dobi, usavršavala se u New Yorku, a potom ju je ples odveo u Los Angeles, gdje je nastavila sa brojnim angažmanima, i daljnjim edukacijama. Tada je krenula i na satove Martyja Kudelke, koreografa Justina Timberlakea, a nakon nekog vremena uspjela je dobiti posao iz snova - postala je članica plesnog tima popularnog glazbenika. S njim je snimila videospot za pjesmu "Filthy" 2018. i već iduće godine krenula na turneju "Man of the Woods". Nastup na Coachelli s Billie Eilish, dodjela nagrade Grammy uz Busta Rhymesa, Superbowl, glazbeni spotovi, reklame, serije i filmovi...Sve je to iza 36-godišnje Riječanke s losanđeleskom adresom, koja sada pauzira od druge turneje Justina Timberlakea "The Forget Tomorrow". Kratko se odmara u Rijeci pa smo to iskoristili za razgovor o njenim dojmovima s turneje.
U kojoj ste fazi turneje "The Forget Tomorrow"?
- Dosad smo odradili 30 showova u Americi. To se naziva "first leg" turneje. Slijedi nam kratak odmor, a onda krećemo s europskim dijelom, što je "second leg", odnosno druga faza. Potom se vraćamo u Sjedinjene Države i krećemo s trećim dijelom turneje. Imala sam šanse biti ponovno odabrana za turneju, ali opet me ugodno iznenadilo. Ono što je zanimljivo, potpuno mi je drugačiji osjećaj nego na prošloj turneji. Sada je već prošlo pet-šest godina - starija sam, zrelija, stabilnija i sigurnija u sebe i kao osoba i kao plesač. Drugo, prošla sam već jednom ovo iskustvo putovanja, drugačijeg bioritma, nastupa pred desecima tisuća ljudi tri-četiri puta tjedno, života u koferima i života u "balončiću" s grupom ljudi koje vidim svaki dan, s kojima sam na pozornici, s kojima putujem, s kojima dijelim život. Ovog puta sam puno mirnija, fokusiranija, prisutnija, discipliniranija, orijentirana prvenstveno da svoj posao odradim najbolje što mogu, ali i svjesnija života izvan balončića pa sam puno bolja u organizaciji vremena, komunikaciji i odnosima s ljudima koji su u mom svijetu izvan turneje. Mislim da je to najveća promjena i moj osobni napredak na čemu i dalje radim i sretna sam što sam u poziciji da mogu proživjeti isto iskustvo, ali na drugačiji i zreliji način. U našem svijetu postoji izraz "post tour depression" i stvarno je istina. Nakon što provedeš tri mjeseca, pola godine, godinu ili više dana na turneji, nije lako vratiti se u normalan život, pogotovo kao freelancer. Ali, biti na turneji je fantastično iskustvo, pogotovo kad si u dobrom timu!
Kako je došlo do toga da ste opet odabrani kao dio plesnog tima?
- Iskreno, ne mogu točno reći kako se to opet dogodilo. Izgleda da sam im se svidjela. Šalu na stranu. Kroz godine i projekte iskazala sam se i dokazala pa tako postala i ostala dio tima. Svejedno, uvijek se podsjetim koliko je još plesača diljem svijeta moglo ili htjelo dobiti tu ulogu, i koliko sam zahvalna da to mogu biti baš ja - i to ponovno! Krajem prošle godine odradila sam dva showa - odvojena od turneje - u Las Vegasu i Cancunu, a početkom ove godine smo snimali spot za singl "No Angels" s novog albuma. Sličan scenarij sam prošla i 2017. Prvi angažman je bio snimanje spota za pjesmu "Filthy" i nakon toga sam dobila poziv za turneju "Man of the Woods", pa nastup na Superbowlu, potom BRIT Awards. Sve je otad nekako išlo prirodnim tokom.
Konačno smo dočekali europske datume, jeste li uzbuđeni?
- Ne mogu vam ni opisati koliko se veselim Europi. Već je sam po sebi doživljaj nastupati pred desecima tisuća ljudi u publici kojima vidiš oduševljenje u očima, osmijeh na licima; koji pjevaju, plešu, uživaju. Ali i nastupati pred mojim prijateljima, obitelji ili pred bilo kime iz Hrvatske. To je nevjerojatan osjećaj. Valjda se tako osjećaju i sportaši kad imaju navijače na tribinama. Evo, dok razgovaramo već osjećam kako mi srce brže kuca i usne automatski formiraju osmijeh! Iskreno, neostvareni san mi je nastupati u Hrvatskoj. I bez brige, već sam pitala zašto ne dolazimo u Zagreb, ali jako se veselim svima koji će doći u gradove u Europi.
Postoji li koncert koji je na vas ostavio poseban dojam?
- Nikada neću zaboraviti koncert u Beču s prošle turneje. U publici su mi bili tata, brat i najbliži prijatelji. Sveukupno njih desetak. Svi su bili u VIP-u. U jednom dijelu showa dolazili smo među ljude u taj sektor pa su svi plesači došli pozdraviti mog tatu i dati mu "pet". Nikad neću zaboraviti taj osjećaj s njima u publici, srce mi je htjelo iskočiti od sreće. Ove godine mi dolazi još više članova obitelji i prijatelja pogledati show pa se najviše radujem nastupima u Berlinu i Minhenu.
Imate li poseban režim tijekom turneje?
- Nemamo organizirane grupne treninge ili sastavljene nutricionističke planove. Svatko brine sam o sebi, pošto svatko od nas najbolje poznaje svoje tijelo i kapacitete. Zato je bitno da kao plesač imaš jako puno samodiscipline, da koristiš vrijeme za odmor, hraniš se, vježbaš, treniraš tako da tvoj performans bude optimalan. Trudim se ostati konzistentna s treninzima, s meditacijom, s vremenom za sebe, jer koliko god to možda na van izgleda zabavno i bezbrižno, ljudi zaborave da je to moj posao. Olakotna okolnost je to što volim svoj posao i što je izuzetno zabavan, ali to ne znači da je uvijek lagan. Odrađujemo tri do četiri dvosatna showa tjedno, uz putovanja između gradova gdje se vozimo autobusom i tu spavamo u krevetima na kat. Vožnje su većinom noćne, a ponekad i jako duge - čak i i do 13 sati! Ponekad dođemo u hotel u novi grad u četiri ujutro nakon što smo odradili kasnovečernji show, spavali smo tri sata i vadimo kofere te ih vučemo po hotelskim tepisima u nadi da ćemo moći ponovno zaspati na još barem sat ili dva. Želim dočarati kolika je disciplina potrebna u ovako dinamičnom rasporedu.
Imate energiju djevojčice, ali vas krasi mudrost zrele i iznimno duhovne žene. Kako održavate taj balans ?
- To je baš krasan kompliment, hvala vam. Mislim da mudrost dolazi iz znatiželje o svijetu, o sebi, o ljudskim odnosima. Mislim da sam oduvijek imala neki poriv za razumijevanjem sebe i drugih. Puno čitam, meditiram i slušam sebe i druge. Volim vrijeme za sebe, pogotovo u ovakvoj situaciji kad si non-stop okružen ljudima. Mislim da je jako bitno - barem meni - odvojiti vrijeme za sebe i podariti sebi ono što mi treba za vlastiti balans uma i tijela. Što se tiče fizičke spreme, odradim trening mimo nastupa - hvala Tei Miketi koja mi ih omogućuje. Ponekad odradim jogu, kad mi tijelo traži drugačiju vrstu treninga. Trudim se bez obzira na užurban tempo, odvojiti malo vremena za te istezanje nakon showa prije nego što uskočimo u autobus i vozimo se u sljedeći grad.
Justina nazivate - "najboljim šefom na svijetu". Kakav je osjećaj svaku večer stati s njim na pozornicu?
- Ma, taj čovjek je nevjerojatan. Ponekad kad siđem s pozornice usred showa zadihana i znojna i zahvalna što imam malu pauzu prije nego što opet izađem, pomislim si: "Čekaj, ja sam umorna, a on pleše, pjeva, zabavlja publiku dva puna sata bez ijedne pauze". On zaista diže ljestvicu svima nama koji smo na pozornici s njim. Kod njega najviše cijenim to što uvijek pronađe trenutak da nam da do znanja koliko je zahvalan na nama. Zaista nas na toj pozornici gleda kao ravnopravne sebi. Mi nismo njegova pozadina, već smo dio showa i zvijezde kao i on, ali svima nam je jasno da je on taj koji stvara i inicira “greatness level" u svom timu. Jer, on time zrači, a tako onda i svi mi koji smo u njegovom timu.
Imate li planove za budućnost ili idete naprijed slušajući intuiciju?
- Pratim sinkronicitete, pratim sebe i svoje osjećaje. Nisam osoba koja je hirovita. Uvijek dobro i puno promišljam prije odluke, ali sam naučila slušati svoj "gut feeling" s godinama i znam da će me odvesti u smjeru kojem želim. Prije bih rekla da imam želje nego planove, u smislu da imam okvirne planove, ali i iskustvo koje me naučilo da budem fleksibilna. Nikad ne znaš kojim će te svemir putem odvesti do ostvarenja tvojih želja.
