Kovali su ih u zvijezde, a potom gurnuli u ponor - pogledali smo film koji je pretpremijerno prikazan u kinima, a donosi uspon i pad pop senzacije iz 80-ih koja je završila skandalom kad se doznalo da njegovi pjevači - samo otvaraju usta.
"Bili smo mladi, naivni i željni slave. Ono što je počelo kao ostvarenje najljepšeg sna pretvorilo se u najgoru noćnu moru, koju sam ja preživio, a moj brat nije", tim riječima francuski pjevač i plesač Fabrice Maxime Sylvain Morvan (58) danas opisuje najveći skandal u glazbenoj industriji - otkriće da on i Robert Pilatus, slavni dvojac iz benda Milli Vanilli ne pjevaju, već samo otvaraju usta. Nakon što je na konferenciji za novinare održanoj 15. studenog 1990. njihov producent Frank Farian to objavio svijetu - s namjerom da im napakosti zbog "neposlušnosti"- dva su mlada tamnoputa mladića preko noći ostala bez svega - ugleda, obožavatelja, prijatelja, novca te dva Grammyja koja su osvojili kao najbolji novi izvođači. U dvije godine dodirnuli su zvijezde i pali u ponor.
Fabu su bile 24, a Robu 26 kad im se svijet srušio na glavu. Iako oni nisu bili jedini akteri najveće prevare u povijesti pop industrije, već lutke na koncu pohlepnog njemačkog glazbenog producenta, trebale su proći 34 godine da njihova istina dođe na vidjelo. Nakon dokumentarca objavljenog prošle godine, koji je pokazao svu njihovu naivnost, ali i okrutnost glazbene industrije te javnosti, brze da osudi i razapne, u kina ovih dana stiže igrani film "Girl You Know It‘s True", o usponu i padu grupe Milli Vanilli, koji Rob nije dočekao. Umro je od predoziranja u trideset i trećoj, kao psihički slomljena osoba, kojoj ni jedanaest pokušaja odvikavanja od droge nije pomoglo da se izliječi.
"Pokušao sam biti tu za njega, ali u jednom trenutku sam shvatio da ne mogu ništa učiniti. Volio sam ga, ali morao sam i sam pronaći način da krenem dalje", kaže Fab, dodajući kako je oduvijek osjećao da njegov najbolji prijatelj, kojeg je doživljavao kao starijeg brata, u sebi nosi veliku prazninu. Obojica su imali traumatično djetinjstvo te čeznuli za ljubavlju i priznanjem, koje su dobili od milijuna obožavatelja diljem svijeta. Istih onih koji su ih preko noći prezreli i odbacili.
"Stara izreka kaže kako ‘istina ide stepenicama, a laž liftom‘. Drago mi je da je svijet konačno dobio priliku vidjeti našu stranu priče. Kad je skandal izbio, priznali smo krivnju, iako nismo bili jedini odgovorni - sve je smislio naš producent, glazbena kuća je također znala, no oni nisu snosili nikakve posljedice, dok smo Rob i ja bili prezreni i ismijani. Dugo mi je trebalo da prestanem strepiti od tuđih podsmijeha na ulici te ponovno izgradim samopouzdanje", kaže Fab, koji je danas uspješni DJ, pjevač, otac i muž. Privatnu sreću pronašao je u vezi s plavokosom Tessom Van Der Steen, ortomolekularnom terapeuticom, s kojom ima četvero djece te živi u Amsterdamu. Kad nastupa, na pozornici uvijek barem jednu pjesmu posveti Robu, čiju smrt nikad nije prežalio.
SAN O SREĆI
Robert Pilatus rođen je 8. 6.1964. u Münchenu kao neželjeno dijete američkog vojnika afroameričkog podrijetla i njemačke striptizete. Kao beba je završio u domu za nezbrinutu djecu u Oberammergau, u kojem je živio do četvrte godine, kad ga je usvojila obitelj iz Münchena. Tamnoputi dječačić lijepih zelenih očiju silno je čeznuo za ljubavlju, no nije je pronašao ni u adoptivnoj obitelji, koja je već imala dvoje djece.
"Naš je otac bio iznimno strog, a on i Rob su se stalno svađali. Fizički bi ga kažnjavao kad bi u nečem pogriješio i često mu govorio da ako mu se ne sviđaju njegova pravila, može otići od kuće", ispričala je Robova sestra Carmen, dodajući kako je njezinom bratu bilo teško odrastati u potpuno bjelačkom okruženju. Djeca su ga nazivala pogrdnim imenama, obraćali bi mu se s "Kunta Kinte" (lik iz knjige i TV serije), govorili da je prljav i da se vrati odakle je došao. Svoje biološke roditelje nikada nije upoznao.
Ni Fabrice Morvan, koji je rođen 14. svibnja 1966., nije imao idilično djetinjstvo - njegovi su roditelji, podrijetlom iz Guadalupea doselili u Pariz, gdje je Fab odrastao, no kako je kao dijete doživio zlostavljanje, jedva je čekao da napusti dom. Nakon pokušaja da se u Francuskoj probije kao plesač i pjevač, odlučio je sreću potražiti u Njemačkoj, gdje je upoznao Roba.
"S osamnaest godina sam došao u München, gdje sam neko vrijeme živio kao kao beskućnik, spavajući na željezničkoj stanici. Nakon što sam uspio dobiti posao kao instruktor u školi plesa, život je postao malo lakši." Slobodno vrijeme mladi Francuz provodio je tulumareći, a na jednom od tuluma primijetio je Roba, koji je bio odličan breakdancer.
"Izvodio je ‘helikopter‘ na podu, a mi smo stajali u krugu i gledali ga. Kad je pjesma završila, ustao je, došao do mene i pitao: tko si, dovraga, sad ti? U Münchenu tih godina nije bilo puno Afroamerikanaca", prisjeća se Fab. Od tog su trenutka njih dvojica postali nerazdvojni, bliski poput prave braće. Rob je bio glasniji i otvoren, Fab povučeniji i još prilično "slab" s njemačkim jezikom. Postali su cimeri u tavanskom stanu zajedničkog prijatelja.
UGOVOR S VRAGOM
Kako su obojica obožavali nastupati i zabavljati publiku, počeli su organizirati partyje na kojima bi izvodili ludorije na plesnom podiju, što im je ubrzo priskrbilo zabavljačku gažu u jednoj diskoteci. Uskoro su počeli plesati u njemačkom TV showu koji je ugošćavao pop zvijezde osamdesetih, radili su kao modeli te osnovali vlastiti bend Empire Bizzare.
"Primijetili smo da svi celebi imaju vrlo specifične frizure, sjetite se samo Elvisa ili Michaela Jacksona, pa smo odlučili napraviti dreadlockse. Reakcije ljudi su bile nevjerojatne: postali smo zvijezde kluba PI, koji je u to vrijeme bio minhenska inačica njujorškog Studija 54", prisjeća se Fab. Za karizmatične mladiće zainteresirao se i slavni njemački glazbeni producent Frank Farian, zaslužan za globalni uspjeh benda Boney M. Pozvao ih je u svoju kuću te im ponudio ugovor, koji su mladići potpisali da ga nisu temeljito ni pročitali.
"Bili smo izvan sebe od sreće. Činilo se da ćemo uz pomoć tog čovjeka ostvariti sve ono o čemu smo sanjali. Nismo znali da potpisujemo ugovor s Vragom", mnogo godina kasnije konstatirat će Rob. Farian je svakom od njih dao 15 tisuća njemačkih maraka, "za odjeću i frizure", nazdravili su šampanjcem zajedno s njegovom djevojkom Ingrid Seight zvanom Milli te se vratili u München. Sedam mjeseci kasnije, kad ih je Farian ponovno pozvao k sebi, rekavši kako ima pjesmu za njih, uslijedilo je grubo prizemljenje. Pjesma je već bila snimljena, a od njih se očekivalo da na nastupima samo otvaraju usta. Rekao im je kako nemaju dovoljno dobre glasove te suviše jak francuski i njemački naglasak zbog kojeg se nikad ne bi uspjeli probiti na strano tržište.
"Bili smo šokirani, no shvatili smo da nemamo izbora. Milli nam je dala do znanja da u slučaju odustajanja moramo vratiti novac koji nam je Frank dao, a mi ga više nismo imali", rekao je Fab. Ne samo da bi morali vratiti džeparce, već nadoknaditi Farianu studijske troškove. Prestrašeni i šokirani, pristali su, misleći kako će morati glumiti samo za taj jedan singl.
Prvi singl koji je te 1988. novoformirani bend Milli Vanilli objavio bila je obrada već postojeće pjesme "Girl You Know It‘s True", a uskoro je seksi dvojac postao nova glazbena senzacija, jer se singl popeo na vrh top ljestvica i postao veliki hit. Nitko, pa ni Farian, nije očekivao tako strelovit uspjeh: njihov debitantski album "All Or Nothing" prodao se u sedam milijuna primjeraka, punih sedam tjedana bio je na vrhu Billboardove Top 200 ljestvice albuma, postali su zvijezde naslovnica, putovali po Europi promovirajući pjesme, a onda su dobili priliku da osvoje i SAD. Farian nije bio oduševljen idejom da se njegovi puleni presele u Los Angeles (gdje su potpisali ugovor s američkom izdavačkom kućom za tržište SAD-a), bojeći se da ih tamo neće imati pod kontrolom, no Roba i Faba slava je ponijela. Gotovo pa su zaboravili da žive laž.
SLAVA
Ljubav i pažnja koju su dobivali od svojih obožavatelja i medija potpuno ih je opila. U Los Angelesu su se smjestili u kući s bazenom u kojoj su stalno radili tulume, pili i drogirali se te pod utjecajem raznih opijata izvaljivali totalne gluposti poput one da su "veći od Elvisa i Boba Dylana". Jednom je prilikom nakon nekog nastupa Paul McCartney poželio čestitati mladićima, zamolivši asistenta da ga uvede u njihovu garderobu, na što je Rob odgovorio: "Sad nemamo vremena. Uostalom, tko je uopće taj Paul McCartney?!" Mahnito su trošili na odjeću i skupe restorane, Rob si je kupio Ferrari, zasipao svoje djevojke luksuznim darovima, a među osobljem i novinarima su došli na glas kao bahati, kapriciozni i razmaženi.
"Istina je da nas je slava ponijela, no ono što su neki smatrali arogancijom zapravo je bila nesigurnost, bili smo dva klinca s jakim njemačkim i francuskim akcentom, koji na albumima imaju savršeni engleski naglasak, bojali smo se da će nas netko razotkriti", prisjeća se Fab, koji je zbog toga počeo odlaziti na satove pjevanja i raditi s učiteljem engleskog. Bili su uvjereni da će ih Farian pustiti da sami pjevaju na sljedećem albumu, no kad se to nije desilo, izbila je velika svađa.
PAD
Oni su njemu zamjerili da ih nedovoljno plaća, ali i priliku da pokažu što znaju. - Nemate dovoljno dobre glasove, osramotili biste i sebe i mene - odbrusio im je Farian. Kad su mu Fab i Rob zaprijetili da će medijima reći istinu, on ih je preduhitrio. Organizirao je konferenciju za novinare 15. studenog 1990. i otkrio svijetu kako njih dvojica nisu otpjevali niti jednu notu na svojim pločama. Dečki su bili zgroženi, ali im je istovremeno i laknulo jer su naivno mislili kako će sad konačno publici pokazati što mogu. Pet dana nakon Farianove presice, Rob i Fab organizirali su svoju, na kojoj su rekli kako su bili zavedeni, suviše mladi i zeleni da bi znali da su potpisali ugovor s vragom te kako im cilj nikad nije bio novac, već pozornica i slava. Čak su i zapjevali pjesmu "Girl You Know It‘s True", u želji da pokažu kako su u stanju pjevati, no njihovi se glasovi doista nisu mogli usporediti s glasovima pjevača Brada Howella i Johna Davisa koji su zapravo otpjevali njihove velike Mhitove "Girl I‘m Gonna Miss You" i "Blame It On The Rain". Bio je to početak kraja. Američka izdavačka kuća Arista povukla je Robove i Fabove albume, otkazana im je svjetska turneja, prestali su njihove pjesme puštati na radiju, obožavatelji su ih zatrpali tužbama, TV voditelji ismijavali... Bijes i animozitet prema njima svojim je intenzitetom prerastao ono što su napravili.
"Nismo očekivali to što nam se desilo. Nitko nije osuđivao tim koji je osmislio i podržavao laž, sve je palo na naša leđa. Sramili smo se izaći iz kuće, pokušavali opravdati svojim bližnjima, a Rob je pao u tešku depresiju i počeo se još više drogirati", kaže Fab.
Farian je iz skandala izašao netaknut - štoviše, snimio je album "The Moment of Truth" s pjevačima Bradom i Johnom, ubacivši u bend koji je nazvao The Real Milli Vanilli još nekoliko zgodnih mladih crnih lica koja su - ponovno - samo otvarala usta. Rob i Fab pokušali su napraviti come back i dokazati svijetu kako nisu samo obični prevaranti, već talentirani pjevači kojima nitko nije želio dati pravu priliku, no njihov album pod imenom Rob i Fab prodao se u svega 2000 primjeraka. Bio je to veliki udarac i početak kraja za emotivno krhkog i drogom nagriženog Roba. Iako su obojica nastavili živjeti u LA-u, s vremenom su izgubili kontakt jer je Fab shvatio da su svi njegovi pokušaji da ga spasi iz ralja droge uzaludni.
"Jedne večeri sam izlazio iz klub Viber Room i primijetio čovjeka kako se valja po podu s druge strane ulice. Možda ga ne bih ni prepoznao da mu auto u prolazu nije osvijetlio uči. Prepoznao bih ih među stotinu ljudi. Nažalost, ništa drugo na toj osobi nije sličilo na njega. Bio je iznimno mršav. Pomogao sam mu da ustane i pitao gdje živi. Pokazao je rukom prema nekoj zgradi, a kad smo ušli, shvatio sam da je to narkomansko leglo."
SMRT U HOTELU
Dok je Fab pokušavao ponovno izgraditi svoj život, očistivši se od droge, odlazeći na psihoterapiju i pišući pjesme, Rob je upadao u sve žešću autodestrukciju. Tijekom sedam godina 11 puta je završio na odvikavanju te odležao zatvorsku kaznu zbog pokušaja pljačke, a jednom se pokušao i ubiti, prerezavši žile ostacima stakla od razbijene boce burbona i želeći skočiti s balkona na devetom katu hotela Mondrian na Sunset Stripu. Bio je to zapravo poziv u pomoć jer je 27-godišnji Rob, pod utjecajem antidepresiva i kokaina, oko pet ujutro sjeo na rub balkona i nazvao novinara magazina LA Times rekavši mu što namjerava. Uz pomoć policije ipak su ga uspjeli odvratiti od te namjere.
"Te mi se noći sve skupilo. Prekinuo sam s djevojkom, a moja bivša djevojka je dovela našeg četverogodišnjeg sina, kojeg nisam vidio više od godine dana. Pomislio sam: "Moj Bože, pogledaj to. Moj sin odrasta potpuno isto kao i ja - bez oca. Moji pravi roditelji nikada nisu bili uz mene, a ja sam dopustio da se ista stvar dogodi mom sinu. Kad sam ga vidio, osjećao sam se tako tužno i krivo, više nisam mogao izdržati. Želio sam se ubiti, ali nisam imao hrabrosti skočiti",kasnije je ispričao Rob, koji se na neko vrijeme bio vratio u Njemačku, pokušavši se tamo očistiti od droge te i dalje sanjajući o velikom povratku. Koji nije dočekao - umro je 3. travnja te godine od prekomjerne doze opijata i alkohola, a sve se to dogodilo netom pred objavu njihovog povratničkog albuma "Back and in Attack". U hotelskoj sobi u Friedrichsdorfu kraj Frankfurta pronašla ga je Ingrid "Milli" Segieth, Farianova djevojka s kojom je usprkos svemu ostao dobar svih tih godina, a kojoj se to jutro nije javljao na telefon.
"Rob je oduvijek bio željan ljubavi i dodira. Bio je poput djeteta, znao me zamoliti da ga zagrlim ili bi došao leći u moj krevet jer mu je trebao zagrljaj", ispričala je Ingrid.
NOVI POČETAK
Pokopan je u Njemačkoj, ali Fab mu nije mogao doći na sprovod jer nije imao sređene papire i ne bi se više mogao vratiti u SAD. Farian se pak pojavio nakon sprovoda, taman na vrijeme da da izjavu novinarima. U vrijeme kad je Rob umro, ni njegovi adoptivni roditelji više nisu bili među živima, pa ga je na posljednji počinak ispratila sestra, koja je i producentica novog filma, baš kao i jedan od glavnih aktera te priče - Fabrice Morvan, čija životna priča ima puno sretniji nastavak: preselio se u Amsterdam, gdje je nastavio pisati pjesme i raditi kao DJ, a gdje se i zaljubio. Kad je upoznao svoju današnju partnericu Tessu, ona nije imala pojma tko je on.
"Nisam joj želio ispričati ništa o tom dijelu svog života jer nisam znao kako će reagirati, a bili smo tek na početku veze. No, netko od njezinih prijatelja me prepoznao. U Tessi sam pronašao savršenu partnericu", kaže Fab. Ona, njihova djeca i glazba su smisao njegovog života. Kaže kako više ni zbog čega ne žali, osim zbog smrti Roba Pilatusa, kojeg i danas zove "svojim bratom".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....