Glumica otkriva kako sve više vremena provodi u Nerezinama, mjestu na otoku Lošinju gdje je provela bezbrižno djetinjstvo, a danas sama brine o obiteljskoj kući, popravlja kvarove, vrtlari, cijepa drva... i uživa.
Kad glumicu Natašu Dorčić pitate kako izgleda njezin raj na zemlji, ona bez mnogo razmišljanja odgovara da su to more, priroda, mirisi, čisti zrak, tišina i mir u Nerezinama. U tom mjestu na otoku Lošinju nalazi se njena obiteljska kuća, u kojoj posljednjih godina boravi sve češće i sve dulje - koliko god joj dopuštaju obaveze u zagrebačkom kazalištu ZKM i ostali glumački angažmani.
"Nerezine su moja sadašnjost i moja budućnost. Polako pripremam teren za mirovinu. Volim mala mjesta, naročito u jesen ili rano proljeće. Ljeti su uvijek prevelike gužve, ali i to brzo prođe. Dođu mi djeca, obitelj, prijatelji… Bude puna kuća i uvijek je veselo", govori glumica, inače Riječanka koju za Nerezine vežu najljepša sjećanja na djetinjstvo i njenog nonića.
Kako godine prolaze, sve joj više odgovara mir koji tamo osjeća veći dio godine. Iako već dugo živi sama, kaže da joj muška ruka nimalo ne nedostaje jer većinu kućnih radova može obaviti sama.
"Dosta sam spretna i snalažljiva pa ne radim nikakvu dramu kad nešto treba popraviti. Cijepam i drva jer se grijem na kamin. Naravno, ne znam postavljati keramičke pločice niti promijeniti vodovodne cijevi, ali takvi zahvati su ionako rijetki. I svojoj djeci - Tomi, Rozi i Titu Emanuelu rekla sam da bi im bilo bolje da nauče neki zanat jer bi tada uvijek mogli naći posao. No sve troje se odlučilo za studij na Akademiji dramske umjetnosti, a koliko čujem talentirani su, dobri i pristojni pa mi je lakše", govori Nataša, koja je djecu dobila u braku s kolegom Svenom Medvešekom.
U Nerezinama uglavnom boravi između travnja i studenog, no ove se godine u Zagreb vraća ranije jer je 22. rujna očekuje premijera filma Nosila je rubac črleni redatelja Gorana Dukića. Ova komedija, čija je radnja smještena u pitoreskno Zagorje, oduševila je kritiku i publiku na Filmskom festivalu u Puli, gdje su joj gledatelji visokim ocjenama dodijelili Zlatna vrata Pule. Nataša Dorčić ulogom kume Anke predvodi fantastičnu glumačku ekipu u kojoj su Pjer Meničanin, Tesa Litvan, Areta Ćurković, Ljubo Zečević, Dora Polić..., kao i Ljubomir Kerekeš, Varaždinac koji je kolegama bio jezični savjetnik kako bi svi ujednačeno i pravilno govorili kajkavski.
"Ovaj film mi je posebno važan jer se radilo o jedinstvenom odnosu mog lika, kume Anke, i njene prasice Bebe. Zahvaljujući Vedranu Vukomanoviću, treneru potražnih pasa i koordinatoru za životinje na filmu, počele smo se ‘družiti‘ dva mjeseca prije početka snimanja kako bismo se uigrale za zajedničke scene. Naravno, na snimanju to baš nije išlo tako glatko jer je Beba ponekad bila prilično svojeglava, a ja sam je nastojala odobrovoljiti raznim poslasticama. Osim što su ponekad tvrdoglavi, pajceki su nevjerojatno pametne, mudre i drage životinje i trebali bismo ih prestati jesti", govori Nataša Dorčić, koju oko Božića čeka i druga premijera. Riječ je o filmu radnog naslova Camino danske redateljice Brigitte Staermose, u kojem glumi Hrvaticu na hodočašću po Putu Svetog Jakova.
"I to je bilo lijepo, smireno i produhovljeno iskustvo, s međunarodnom filmskom ekipom. Prvi put sam glumila na engleskom jeziku, a snimali smo u predivnim pejzažima Istre, Gorskog kotara, Španjolske i na kraju u Santiago de Composteli. Moram priznati da mi je i samoj palo na pamet da prođem taj put. Na tu avanturu nagovara me moja prijateljica i kolegica Suzana Nikolić, no za tih 800 kilometara treba se ipak dobro pripremiti. I fizički i psihički".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....