Hrvatski redatelj, koji se proslavio duhovitim reklamama, ostvario je veliki uspjeh: njegova drama snimljena prema istoimenom romanu Damira Karakaša svjetsku premijeru imat će na uglednom festivalu, gdje je jedan od članova žirija oskarovac Geoffrey Rush.
Nakon što je redatelj Nebojša Slijepčević osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu za kratki film ‘‘Čovjek koji nije mogao šutjeti‘‘, i dalje stižu dobre vijesti za hrvatsku kinematografiju. Naime, 48-godišnji redatelj Bruno Anković sa svojim dugometražnim prvijencem ‘‘Proslava‘‘, snimljenom po istoimenom nagrađivanom romanu Damira Karakaša, ušao je u glavnu konkurenciju uglednog filmskog festivala Karlovy Vary u Češkoj.
‘‘Ono što je uspjelo Nebojši i njegovoj ekipi pravo je čudo, s obzirom na konkurenciju, lobije, veličinu i ugled festivala, a ulazak našeg filma u konkurenciju za glavnu nagradu u Karlovym Varyma smatram također ogromnim uspjehom. Meni skoro ravnim kao da sam već dobio nagradu. Pogotovo što sam debitant i među stotinama prijavljenih filmova uspjeli smo ući u konkurenciju za glavnu nagradu. Bit će to naša svjetska premijera‘‘, kaže Bruno Anković koji je nakon Akademije dramske umjetnosti uplovio u svijet reklama. Kao redatelj snimio ih je na tisuće, poznat je po onim duhovitim za domaće pivske brendove, a posljednja pod sloganom – ‘‘Za momka čvrsta nema straha od prsta‘‘, oduševila je mnoge i ispunila edukativnu poruku.
‘‘Reklame sam počeo snimati još tijekom studija, iako iza sebe imam jedan kratki igrani film, nekoliko dokumentarca i čak jednu dokumentarnu seriju, nekako su reklame postale moj svijet i uostalom - egzistencija. To je kreativan posao i često se radi kao da snimate mini igrane filmove od minutu. Radim puno izvan Hrvatske, najviše u Srbiji i Sloveniji, a godinama sam radio i u Rusiji i Ukrajini. Sve dok se nije dogodio rat. Bio sam svjedok te atmosfere koja se kuhala godinama i zapravo vodila tu gdje se sada nalaze te dvije zemlje‘‘, kaže.
A i njegov film ‘‘Proslava‘‘, iako je radnja smještena u razdoblje prije Drugog svjetskog rata, ima tu vrstu univerzalnosti i aktualnosti današnjih nemilih ratnih događanja diljem svijeta. ‘‘Damir mi je krajem 2018. dao da pročitam roman dok je bio još u rukopisu i odmah mi se svidio. Činilo mi se važnim ispričati tu priču i odmah sam mu rekao da bih volio snimiti film prema romanu. Znate, kada ste toliko dugo u režiji, pa bile to samo reklame i dokumentarci, dođe vrijeme i za film‘‘, smije se Bruno i dodaje kako ga je osvojila upravo tema koja je i danas aktualna.
‘‘Priča je prilično teška, ali vrlo zanimljiva. Zapravo secira jedan period od 1920. do 1941., vrijeme prije Drugog svjetskog rata, o buđenju radikalizma u ruralnoj Lici, ali tema je univerzalna. Može se događati u Hercegovini, Istri, Italiji... Naš film je drama, ali nije crn, ima neku poeziju u sebi, pun je lijepih kadrova prirode i to mu radi odmak od teških domaćih filmova. Nije to takva priča. No ne smijem previše otkrivati da budućim gledateljima ne pokvarim dojam‘‘, objašnjava Anković.
A uspješnom filmu pridonosi i odlična ekipa. Scenarij je pisala Jelena Paljan, film je montirao Tomislav Stojanović koji je montažer i na nagrađenom filmu Nebojše Slijepčevića, a za kamerom je bio beogradski snimatelj Aleksandar Pavlović s kojim je Bruno radio mnoštvo reklama. Za producente je odabrao mladu ekipu iz producentske kuće Eclectica, a ponosan je na izbor glumaca. Naime, film sniman u Lici za vrijeme četiri godišnja doba, prati glavni lik u četiri dana njegovog života koji su ga odredili, ali u različitoj životnoj dobi - kada je imao 8, 15, 20 i 25 godina.
‘‘Glavnu ulogu ima talentirani mladi glumac Bernard Tomić, koji inače dosta radi u kazalištu i kojeg smo odabrali na velikoj audiciji koju smo organizirali u svim zemljama regije. No na kraju smo se vratili ovdje i on se pokazao kao najbolji za ulogu. U filmu igra i mlada glumica Klara Fiolić s druge godine Akademije, također talentirano biće koja je ulogu dobila putem audicije. Tu su još djeca Lars Štern i Jan Doležal, igraju nam i mališani iz Like, a od iskusnih glumaca u filmu se pojavljuju Krešimir Mikić, Tanja Smoje, Nedim Nezirović, Izudin Bajrović, Rakan Rushaidat... Radio sam stvarno ogromne audicije i shvatio da imamo puno talentiranih i zanimljivih mladih glumaca koji na žalost ne dobivaju priliku jer jednostavno imamo premalu kinematografiju”, kaže.
A kako smatra, film timski rad pa je tako uz stručne savjete ekipe s kojom je radio, prihvaćao je i one od supruge, poznate kazališne redateljice Anice Tomić. ‘‘Naravno da pitam suprugu za savjet, pomagala mi je dosta oko filma, od scenarija pa sve do nekih meni bitnih odluka. Mi si inače dosta pomažemo, naravno samo savjetima, ne petljamo se previše, ali smo si podrška. Niti ja znam puno o kazalištu niti ona o filmu, ali dobar savjet zlata vrijedi‘‘, govori Bruno koji s nestrpljenjem očekuje odlazak u Karlove Vare. Na put se sprema veliki dio filmske ekipe, njih čak petnaestak, a nada se da će s njim na festival ići i supruga i njihovo dvoje djece trinaestogodišnji Toma i jedanaestogodišnja Frida. Posebno ga veseli što je u žiriju slavni australski glumac, oskarovac Geoffrey Rush kojeg bi rado upoznao ako mu se za to pruži prilika. No kaže, to bi tijekom festivala vjerojatno spadalo u zonu sukoba interesa.