Naš bivši košarkaški reprezentativac u bogatoj je karijeri nastupao za brojne velike klubove, igrao u NBA ligi, a sada okreće novu životnu stranicu - sa svojim bendom uskoro izdaje novi album.
Košarkaš, glazbenik, obiteljski čovjek... Sve su to riječi kojima bismo mogli opisati Roka Lenija Ukića, našeg bivšeg reprezentativca koji se ove godine nakon 23 godine i 20 osvojenih trofeja službeno odlučio oprostiti od profesionalne košarkaške karijere. Iako nijednom sportašu takva velika odluka ne pada lako, 39-godišnji Splićanin priznaje kako je i sam već neko vrijeme bio svjestan da se bliži kraj njegovom igranju.
"Imam priličan broj godina za profesionalnog sportaša i moje tijelo više ne funkcionira na način na koji smatram da bi trebalo. Nimalo ne žalim što sam se odlučio oprostiti od košarke, mislim da je bilo vrijeme. Uostalom, imao sam dugu, produktivnu karijeru i sve je zapravo došlo prirodno. Zadovoljan sam zbog privilegije da završim svoju karijeru bez nekih ozbiljnijih ozljeda, i to još u matičnom klubu, u Splitu, što mi je oduvijek i bila želja", rekao je na samom početku našeg razgovora.
U bogatoj je profesionalnoj karijeri nastupao za brojne velike klubove u Hrvatskoj i inozemstvu, a nekoliko je godina igrao i u NBA ligi, što mu je, kaže, bilo ostvarenje dječačkog sna. Danas je otac dvoje djece - kćeri Sare i sina Luke, koji su oboje od njega naslijedili ljubav prema sportu. Sedamnaestogodišnja Sara godinama se bavi plivanjem, dok 13-godišnjeg Luku mnogi smatraju jednom od najvećih mladih nada hrvatske košarke. Iako je Ukić po tom pitanju vrlo skroman, tvrdi kako u sinu primjećuje strast prema košarci koju je i on sam imao na početku svoje karijere.
"Iako ćemo tek vidjeti kako će njegov put u košarci izgledati, u Luki definitivno vidim onu strast i želju za igrom, kakvu sam i ja imao kada sam bio u njegovim godinama. Naravno da je pred njim još dugačak i nimalo jednostavan put, ali ima sve što je potrebno da se uspije u ovom sportu - talent, želju, ali i ljubav prema košarci, što je zapravo i najvažnije", rekao nam je Ukić.
On se košarkom počeo baviti sa 16 godina, a tijekom svoje karijere imao je prilike igrati za velike europske klubove kao što su Baskonia, Barcelona, Fenerbahče, Panathinaikos, a neko vrijeme igrao je i u NBA ligi za Toronto Raptorse i Milwaukee Buckse. Njegova ga je obitelj pratila u stopu, a budući da je to značilo česte selidbe, otkrio nam je kako je sve to prihvaćala njegova supruga Tamara, kao i njihova djeca.
"Iako smo tijekom mog profesionalnog igranja promijenili uistinu mnogo različitih adresa i živjeli u brojnim gradovima, od Istanbula, Pariza, Barcelone pa sve do Toronta, moja supruga i djeca uvijek su bili spremni na nove avanture te su me podržavali u svemu što sam radio. Tako su prihvatili i taj, možemo reći, nomadski način života sve dok se nismo vratili u Split. Hoćemo li ovdje ostati i koliko dugo, teško je sa sigurnošću reći, ali njima nikada nije bio problem seliti se. Zapravo, ja sam bio taj koji je najviše potencirao povratak u rodni grad i Hrvatsku", dodao je Ukić koji je nakon umirovljenja košarkašku loptu zamijenio - bubnjarskim palicama.
Naime, bivši košarkaš već tri godine svira bubnjeve u alternativnom splitskom rock bendu "Stereotrip", a prije nekoliko dana s njima je izdao i novi singl "Smicalica" čime su najavili svoj drugi studijski album. Kako kaže, najradije sviraju rock s primjesama bluesa, punka, funka pa čak i metala.
"Planovi su da izdamo još jedan singl do kraja godine, a početkom sljedeće trebao bi izaći i novi album koji je zapravo već i snimljen. Trudit ćemo se svirati sve više live svirke, što nam je ujedno i najdraže", otkriva nam.
Do velike ljubavi prema bubnjevima, i glazbi općenito, nije došlo nimalo slučajno, a Ukić na tome velikim dijelom može zahvaliti svome ocu Zoranu, inače dugogodišnjem bubnjaru legendarne Daleke obale koja je "žarila i palila" glazbenom scenom 90-ih godina, a dan danas jedna je od najpoznatijih domaćih grupa u Hrvatskoj. Osim toga, njegovo drugo ime - Leni, dao mu je upravo otac, i to po američkom glazbeniku Lennyju Kravitzu čiji je veliki obožavatelj.
"S obzirom na to da mi je otac cijeli svoj život profesionalni bubnjar, nije bilo nimalo čudno što sam upravo od njega naslijedio ljubav prema bubnjevima, a od njega sam, uostalom, i naučio prve osnove tog instrumenta. Mnogo je utjecao i na moj glazbeni ukus pa su mi tako njegove gramofonske ploče u najranijem djetinjstvu bile najdraže igračke. Što se tiče izvođača, zahvaljujući ocu, od najranije sam dobi otkrio bendove poput Talking Headsa, Led Zeppelina i Azre koje sam najviše volio slušati kao klinac", prisjetio se Roko Leni Ukić.