Televizijski novinar i urednik otkriva skrivene strasti izvan ekrana - uživa u tenisu, putovanjima, knjigama i kazalištu, ali ponajviše u slobodnom vremenu sa 17-godišnjim sinom Enricom kojem pruža mnogo slobode i potiče ga da širi svoja krila.
"Maštao sam o teniskoj karijeri, ali sam ipak postao novinar. I mogu reći da sam sretan što je tako: profesionalno sam posve ispunjen, a osjećaj je još ljepši kada znam da sam sve stekao vlastitim radom", govori Adrian De Vrgna (44), urednik i voditelj informativne emisije RTL Danas čiji su dani u potpunosti posvećeni vijestima, ali zato su mu jutra rezervirana isključivo za glazbu. Na njegovoj playlisti ima jugoslavenskog rocka i popa, Tine Turner, Eltona Johna, ali i Aleksandre Prijović te pjesama zbora njegovog rodnog Šibenika. Adrian De Vrgna odrastao je uz dvije sestre, majku Mariju i oca Nikolu.
Sjeća se kako ih je još kao dječak pune dvije godine nagovarao da ga upišu na tenis, pa kada se to konačno dogodilo, nije ispuštao reket iz ruku.
"Cijelu osnovnu školu intenzivno sam trenirao tenis, svakodnevno četiri do šest sati. Bio sam najbolji tenisač u Šibeniku i s dvanaest godina osvojio sam prvenstvo. Uglavnom sam igrao dalmatinske turnire. Zadnje dvije godine bilo je vrlo izazovno, počeo je rat i trenirao sam u vojarni. Roditelji su bili zaposleni u šibenskoj tvrtki „Solaris”, no dogodilo se da je otac dvije godine radio bez plaće, a majka je morala otići na privremeni rad u Njemačku i zadržala se dugih šesnaest godina. U to vrijeme preselili smo u Zagreb, roditelji su brinuli kako održati egzistenciju i morao sam birati hoću li nastaviti školovanje ili tenis u kakvoj akademiji. Svjestan da bismo u tom slučaju morali prodati stan u kojem smo živjeli, a pritom im taj stan treba jer imaju još dvoje djece – odabrao sam učenje i upisao X. gimnaziju. Financije su bile dominantan razlog zašto od tada tenis igram samo rekreativno" govori Adrian. Tijekom školskih dana džeparac je zarađivao kao model agencije Midiken Hameda Bangoure. S modelingom je završio kad su mu bile 22.
U to vrijeme završava fakultet i pronalazi posao na Zagrebačkom radiju, zatim na Otvorenom te potom u Media Servisu gdje je bio urednik i politički novinar. Nakon šesnaest radijskih godina dobiva poziv s RTL televizije. "Došao sam kao reporter, ali taj sam posao prerastao. U vrući stolac središnje informativne emisije sjeo sam dan nakon petrinjskog potresa 2020. Bacanje u vatru bio je najbolji mogući početak i kolege su mi bile velika podrška" govori Adrian.
Televizija je oduvijek bila njegova želja, no odgodio ju je iz samo jednog razloga. S 26 godina dobio je sina Enrica i želio se posvetiti roditeljskoj ulozi. Svjestan da u televizijskim smjenama ne bi mogao biti dovoljno prisutan u odgoju, prioritet su mu bili novinarski poslovi s jasnim radnim vremenom.
"Djeca će jednom biti mala, a za karijeru uvijek vremena ima. Htio sam postati tata i bio sam apsolutno spreman, dijete je oplemenilo moj život i sve što sam napravio privatno i poslovno uvijek je uključivalo mog Kika. U mnogočemu sam liberalan, ali u nekim stvarima sam tradicionalan. Obitelj je temelj svega. Trenutno se ne bi mogao zamisliti bez njega, dao mi je poseban smisao u životu, sjajan je lik. Uskoro će napuniti 18 godina, katkad se ne zna tko je tata, a tko dijete jer često pokazuje više razuma. Pružam mu puno slobode i podržavam ga da širi svoja krila. Najbitnije mi je da bude sretan. Iako je u Ekonomskoj školi, jako ga zanima kazalište, a lani je primljen u Dramsko Učilište ZKM-a. Zajedno gledamo predstave Senke Bulić, Paola Magellija...", zaključuje Adrian kojem je odlazak na predstavu antistresna terapija, baš kao i putovanja te knjige.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....