On je pjevač, fotograf i ugostitelj, a sva tri njegova zanimanja proizašla su iz životnih strasti i u svima je uspješan: Luka Nižetić, koji se predstavlja na Dori s pjesmom ‘Južina‘, otkriva još jednu svoju ljubav - ronjenje na dah.
Prošlo je više od dvadeset godina otkako je prvi put stao na pozornicu Dore i izveo pjesmu "Robot", no splitski pjevač Luka Nižetić (41) tu prolaznost vremena doživljava kao uzbudljivo putovanje. Na tom putu ponovno se našla Dora i nastup u drugoj polufinalnoj večeri s pjesmom "Južina" za koju je stihove napisao sam u svojoj ljetnoj bazi - Komiži na otoku Visu. Ondje osim glazbe stvara i dobru hranu u svom restoranu Fabrika, a za to je djelomice zaslužna njegova majka Tamara od koje je naslijedio ljubav prema kuhanju. Ona i otac Milo davali su mu vjetar u leđa kada je kao klinac odlučio baviti se glazbom, a njegova su najveća podrška i danas. Zbog njih i sestre Petre Nižetić Mastelić, koja s obitelji živi u Sinju, još nosi u srcu rodni Split - iako većinu godine živi u Zagrebu.- Dom je tamo gdje su moji ljudi. Split nosim u srcu jer je dio mog identiteta i karaktera, Vis je mjesto gdje se regeneriram, a Zagreb mi je dao mnogo lijepoga zadnjih dvadeset godina - govori Luka Nižetić.
Jeste li sami sebi favorit na ovogodišnjoj Dori ili ima netko bolji?
- Nastup na Dori nosi veliku odgovornost, ona više pripada publici nego izvođačima, jer se show radi ponajprije za njih, i zato gledateljima želim pružiti brutalne tri minute programa. Naravno, ako sve ispadne kako smo zamislili, prema onome kako se pripremamo već dulje vrijeme, onda da - stojim iza sebe i navijam za sebe i svoj tim.
Hoće li scenski nastup biti jednako spektakularan kao i spot?
- Od samog početka namjera je bila da povežemo sve u jednu ludu cjelinu pa smo odlučili vizual nastupa nasloniti na videospot, ostati u istoj estetici i atmosferi, ali dodati neka iznenađenja kako bismo podigli cjelokupni dojam "Južine". Nismo ispucali sve aseve u spotu jer to čuvamo za Doru. Larisa Lipovac nam je nabila jak tempo i već se dugo pripremamo. Sve smo izbrusili i izglancali, spremni smo.
Što vidite kad gledate svoje nastupe prije dvadeset godina?
- Strast, neopterećenost pravilima i želju da se izrazim bez ograničenja. Vjerojatno sam bio nesiguran u sebe, ali sam to skrivao iza lude energije. Nekad se nasmijem vlastitim odlukama, posebno modnim i scenskim. Osjećam poštovanje prema mlađem sebi koji se štošta usudio, bio ustrajan i hrabar. Da nije bilo te verzije mene, ne bih bio ovdje gdje sam sada. I ono najvažnije - i tada i sada, srž je ista. Glazba i scena su uvijek bili moj najdraži jezik i način komunikacije sa svijetom.
Svojedobno ste izjavili da je vaš superjunak iz djetinjstva bio Michael Jackson: jeste li zbog njega zavoljeli glazbu i poželjeli njome spašavati svijet?
- Ne mora spašavanje svijeta biti neki spektakularan čin svima vidljiv. Javljali su mi se ljudi s vrlo dirljivim pričama o tome kako ih je neka moja pjesma potaknula, pomaknula s mjesta, učinila život ljepšim i lakšim te kako su im u nekim teškim životnim trenucima moje pjesme došle kao lijek. Taj neopisiv osjećaj daje smisao onome što radite. Michael Jackson bio je moja prva glazbena fascinacija - njegova energija, emocija i perfekcionizam oblikovali su moj odnos prema sceni. Ono što sam od njega naučio jest da glazba zaista spaja ljude, da može govoriti i kada riječi nisu dovoljne.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju magazina Gloria, u prodaji od 27. veljače
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....