Marina Fernandez u dvadesetima se preselila u Portugal gdje je osnovala jazz trio, zbog čega je i promijenila prezime, a zbog uloge doktorice Olge posljednjih mjeseci živi u Zagrebu, gdje svaki slobodan trenutak provodi sa svojim četverogodišnjim sinom.
Više od pet mjeseci publika uživa u intrigama koje donosi RTL- ova serija ‘‘Sjene prošlosti‘‘ s četiri glumice u glavnim ulogama. Jedna od njih je Marina Fernandez (43) koja glumi doktoricu Olgu Vidović, samozatajnu i pravičnu liječnicu koja u najnovijim epizodama kreće u osvetnički pohod. S opuštenom i zanimljivom Marinom, rođenom Splićankom, družili smo se u jednom zagrebačkom kafiću gdje glumica nije mogla proći nezapaženo. Molbe za fotografiju i autogram podnosi s osmijehom i drago joj je da je dio tako uspješnog projekta koji je privukao brojne pratitelje.
"Nije me iznenadila popularnost serije jer sam od prvog trenutka vidjela da se radi o kvalitetnom projektu. Produkcijski je sve na jednom višem nivou, sve se nekako dobro poklopilo i to se, naravno, vidi. Inače, u projekte ulazim bez previše očekivanja kako se ne bih razočarala. A ‘‘Sjene prošlosti‘‘ ispale su stvarno dobro", govori Marina Fernandez, koja dodaje kako privatno nema previše sličnosti s doktoricom Olgom osim možda njezine upornosti.
"Iako je u svojoj suštini Olga plemenita osoba, snažna i tvrdoglava žena, zbog te traume koju je proživjela u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama, čini mi se kao da je razvila neki stockholmski sindrom, vratila se među te bivše prijateljice, ali nije jasno što zapravo želi. Želi li ostati s njima, ili se nema snage oduprijeti, možda postoji neka potreba da im se osveti ili da im dokaže da su pogriješile. Ja sam potpuno drugačija. Gdje me ne cijene i nisam dobro došla, tamo se ne zadržavam", govori Marina, koja je zbog snimanja serije od početka prošlog ljeta stanovnica Zagreba.
Kako njezina uloga zahtijeva gotovo cjelodnevna snimanja, grad nije uspjela upoznati, ali zato jako dobro poznaje park Maksimir i Zoološki vrt. S njom je, naime, u Zagrebu njezin četverogodišnji sinčić s kojim provodi svaki slobodni trenutak, a najdraže šetnje su im upravo po zagrebačkim parkovima.
"Nemam se vremena previše družiti s kolegama niti razgledavati grad, odradim posao koji ponekad traje i po dvanaest sati i jurim doma jer me čeka sin. On ovdje ide u vrtić, dobro smo se organizirali, ali mi je zato svaki trenutak provedem s njim dragocjen", kaže.
Ponekad Marina pogleda neku epizodu serije, nema problema gledati se na televiziji, voli vidjeti kako je što odradila i je li u danom trenutku pokazala pravu emociju. A domaća je publika poznaje i iz RTL-ove serije ‘‘Ruža vjetrova‘‘ iz 2011., što joj je bio prvi glumački angažman u Hrvatskoj. Jer u glumu je Marina uplovila sasvim slučajno, bez ideje da joj postane profesija. Velika je zaljubljenica u glazbu, ima svoj bend, mobitel joj je pun pjesama i tekstova koje još treba doraditi, a onda bi ih voljela pretočiti u album. Prije jedanaest godina nastupila je na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku s pjesmom ‘‘Voljet ću te ponovo sutra‘‘ gdje je proglašena najboljom debitanticom, a nedavno je snimila i hrvatski prepjev naslovne pjesme serije ‘‘Sjene prošlosti‘‘ koja se u turskom originalu zove ‘‘Maktul‘‘.
"Meni je glazba na prvome mjestu, jednostavno je dio mene još od djetinjstva. Odrasla sam uz glazbu Deana Martina, Franka Sinatre i jazz standarde što je slušala moja pokojna baka koja je obožavala i Vicu Vukova. Uz ujaka sam kasnije zavoljela blues, tako da je glazba bila važna u mojoj obitelji, a meni je postala potreba, dio mog bića. Završila sam i osnovnu glazbenu školu, kratko svirala obou, kraljicu orkestra, kako ju je zvala moja profesorica Sanja Milić. Tijekom srednje škole bila sam u dramskom studiju Gradskog kazališta Split koje je vodio Goran Golovko, ali gluma mi je više bila igra nego što sam o njoj razmišljala kao profesiji. Naime, želja mi je bila upisati Pravni fakultet jer se cijeli život zauzimam za druge, boli me nepravda i jednostavno sam mislila da bi to trebao biti moj put. Baš se ponekad pitam kako bi to danas izgledalo da sam postala odvjetnica. I dandanas istjerujem pravdu, često zbog toga upadam u nevolje jer reagiram prije nego što promislim. Ali nije mi žao jer mislim da su ljudi danas postali previše apatični, okreću glave od tuđih problema, a to po meni postaje čak i opasno", govori Marina kojoj se želja da krene u odvjetničke vode nije ispunila, već se prepustila životu da ju vodi i kako danas kaže, misli da je dobro napravila.
A prekretnica je bila kada je s Gradskim kazalištem mladih kao tinejdžerica otputovala na festival u Francusku gdje su se okupile razne glumačke družine iz cijele Europe. Kako su se po cijele dane družili, Marini se najviše svidjela ekipa iz Portugala s kojom se i sprijateljila. Kontakte je održala do kraja školovanja, i kada se nije uspjela upisati na Pravni fakultet, odlučila je posjetiti svoje prijatelje i otići u Portugal.
"Ideja mi je bila otići na mjesec dana, upoznati zemlju, njihovu kulturu, ljude, običaje i, naravno, glazbu. No, kako to kod mene ide, kratko putovanje pretvorilo se u život. Igrom slučaja, bez ikakvih planova, odmah sam našla posao u jednoj engleskoj tvrtki za sigurnosne sisteme i malo pomalo tamo sam ostala gotovo punih petnaest godina. Portugal je postao moj drugi dom, brzo sam naučila jezik, krug prijatelja se sve više širio, a otvorila su mi se vrata i glumačkog svijeta. Radila sam razne poslove pa sam tako postala i voditeljica kavane u sklopu gradskog kazališta Almada. Tamo me primijetio glumački agent s kojim radim i danas, a krenulo je s reklamama, što se pokazalo vrlo unosnim. Naime, zbog dobrih vremenskih uvjeta i prirodnih ljepota u Portugalu rade razne produkcije iz gotovo cijele Europe pa ima jako puno posla. A onda su me na tim reklamama primijetili i domaći redatelji pa sam tako 2006. dobila prvu ulogu u jednoj dječjoj sapunici i tako je krenulo. A kako su mi ti poslovi omogućavali solidnu egzistenciju, mogla sam se u miru posvetiti glazbi. Okupila sam glazbenike i sastavila jazz trio, svirali smo po raznim resortima, klubovima, restoranima jer u Portugalu je muzika važna i ima je na svakom koraku. Tamo sam se zaljubila i u bossa novu koja me oduševila i u kojoj se i danas pronalazim. Snimila sam i nekoliko pjesama i zapravo uspijevala živjeti od onog što volim. A to je jako puno", govori Marina, koja je u Portugalu imala i jedan mladenački brak, no, kako otkriva, njezino prezime Fernandez ne nosi iz braka, već joj ga je odabrao njezin agent.
Naime, Marinino pravo prezime Vučić zvučalo je previše istočnoeuropski i vjerojatno bi je teže odabirali za uloge na portugalskom jeziku iako ga je svladala do savršenstva. Pa se prilagodila podneblju i postala Marina Fernandez.
"To je moje umjetničko ime koje mi je sigurno pomoglo u poslu, a i meni dobro zvuči pa sam ga ostavila. Portugal je uostalom moj drugi dom, oblikovao me u osobu kakva sam danas, osobu koju cijenim i poštujem. U Portugalu mi se izdogađalo puno predivnih stvari, u nekima sam se realizirala, ostvarila sam neke svoje snove za koje sam mislila da su nemoguća misija, upoznala sam puno predivnih ljudi, tako da me za tu zemlju vežu samo lijepe uspomene", govori Marina.
Ali onda je shvatila da je proletjelo puno godina, da su joj roditelji sve stariji i da želi biti više uz njih. "Bez obzira na sve, meni je obitelj broj jedan u životu. Sve drugo nema smisla i sada sam zahvalna što sam ove zadnje godine provela uz njih, jer mog tate odnedavno više nema", kaže, i sa sjetom se prisjeća svog sretnog djetinjstva u bakinoj kući u splitskom kvartu Kman gdje je odrasla uz dva brata.
Kako su joj roditelji radili u različitim smjenama, prisjeća se kako bi otac ujutro odlazio u nabavku, pripremio im doručak i rješavao križaljke uz obaveznu glazbu koja je svirala s radija. "Nažalost, ostaju nam samo uspomene, a moje je djetinjstvo bilo baš bezbrižno. Jedan brat je godinu i pol dana stariji, drugi je šest godina mlađi i mogu reći da sam ja bila u svakom smislu srednji brat. Posebno smo se povezali kao tinejdžeri, uvijek smo skupa izlazili i uz njih sam naučila kako se izboriti za sebe. Što mi je dobro došlo u kasnijim godinama, pogotovo u Portugalu", kaže Marina Fernandez.
A nismo mogli zaobići ni klasičan ženski razgovor o ljepoti. Jer Marina posjeduje pravu mediteransku ljepotu, doduše porculanskog tena, s bujnom kovrčavom kosom, blistavim osmijehom i vitkom linijom. No, kaže da nas tu mora razočarati jer izgled i liniju može zahvaliti isključivo genetici.
"Jedem sve, ne pazim na količine, a ljubav prema hrani, pogotovo u Portugalu, donijela mi je visoki kolesterol. Jer tamo je pravi raj za gurmane, hrana im je božanstvena, kombiniraju meso i ribu, nerijetko svinjetinu sa školjkama, a jaja prže na maslacu. No, vjerujem da mi se sada krvna slika popravila otkako sam se vratila na našu laganu mediteransku hranu", govori glumica, koju je genetika pomazila i s lijepim tenom.
Skoro da uopće nema bora, mada tvrdi da svaku koju ima nosi s ponosom. Jer bore pokazuju život, koliko se netko smijao ili tugovao.
"Imam bogatu prošlost, razna iskustva i mislim da svaka crtica na mom licu prikazuje moj život. Smatram da je lijepo graciozno starjeti i ne bih voljela da društvo nameće suprotno. Po meni je svaka žena predivna, zbog sebe, zbog iskustva, jer kada pogledaš nekog u oči, te borice oko očiju pokazuju koliko se osoba smijala ili tugovala u životu. A meni je to predivno. Ali ako se netko želi poljepšati, to je njegova stvar, jedino mi se ne sviđa kada se u tome pretjera i izgubi osobnost", zaključuje ova svestrana umjetnica koja, i da želi, na sebi zaista nema što ‘‘popravljati‘‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....