Glazbenica Ida Prester s obitelji se bacila u neistražene vode. Sa suprugom Ivanom i sinovima Rokom i Riom istražuje kamperski način života. Obiteljska misija je deset dana kampinga, a za Gloria.hr otkrila je kako joj se ta aktivnost polako uvlači pod kožu te koje su prednosti i mane.
"Sami u par kvadrata, napokon ćemo se bolje upoznati. Krećemo iz najljepšeg dijela Slovenije - rijeka Socha, pa Bohinj, pa Austrija", najavila je prije nekoliko dana Ida Prester koja se sa suprugom Ivanom Peševskim i sinovima Rokom (6) i Riom (2) otisnula u avanturu života. Sve pluseve i minuse kampiranja sažela je za nas u malom izvještaju s puta...
Zadnji put sam kampirala u srednjoj školi kad sam s tri prijateljice šatorom proputovala obalu. Sada s dvoje male djece i 23 godine kasnije je prilično drugačije. Kampiranje ima puno prednosti i pokoju manu.
Gubitak komfora vlastite kupaonice i tuširanje u zajedničkom prostoru je nešto na što se treba naviknuti. Kampiranje nije za damice s uvijačima za trepavice i viklerima na glavi. I ja se tu trebam prilagoditi: nema stajanja pod tušem pola sata, pakunga, kremica, buljenja u ogledalo... Treba misliti i na druge ljude koji čekaju u redu za kupaonicu - samo osnovno i bez cifranja. To mi se u početku činilo kao velika mana i žrtva, ali zapravo je prednost. Samu sebe počinjem ismijavati zbog nepotrebnih rituala.
Ljudi u kampu jako brinu jedni o drugima, nevjerojatno su čisti, ljubazni i tihi. U devet navečer u krcatom kampu možeš čuti samo zveckanje posuđa, ne znam kako im to uspijeva. Imam osjećaj kao da samo moja djeca viču i dozivaju se preko kampa. Još nisu usvojili kamperski bonton.
Reciklira se sav otpad, zbunjeno stojim pred kontejnerom na njemačkom (sad smo u Austriji) i nemam pojma što da gdje ubacim, hrpa je različitih kategorija, ali zato je doživljaj za djecu nezamjenjiv. Probude se usred igrališta! Većina kampera su obitelji s malom djecom, čim otvore oči, već su u ekipi drugih klinaca. Svi su stranci pa Roko mora upotrebljavati znanje engleskog iz Ninja Kornjača s iPada. Super je što se druže s klincima iz drugih područja i na stranim jezicima, samo nek se otvaraju.
Pored toga, kampovi koje smo odabrali su svi na obali jezera. Iz kampera skoče na plažu i već su u ulozi gusara, vila, istraživača...
Prostor u kamperu je jako mali i potrebna je izvrsna organizacija. Svaka stvar mora imati svoje mjesto, a čišćenje, dolijevanje vode, izbacivanje otpada - sve mora biti isprogramirano. Ja sam inače prilično neuredna, pa mi to najteže pada. Muž je jako pedantan pa me često ‘instruira’.
Kampiranje je zapravo jedan jako dobar test za vezu. Ako sve ove ‘prepreke’ prihvatite kao igru i izazov, ako se zajednički snalazite i smijete početničkim pogreškama - tad je veza čvrsta k'o stijena, garant.
Ovo iskustvo bih preporučila baš svima - djeci radi nezaboravnog provoda i čeličenja, a nama razmaženim gradskim frajlama i gospodičićima radi povratka prirodi, zdravlju i jednostavnosti. Roko i Rio su oduševljeni što ‘spavaju u autu’. Ovo im je kao neka bajka i cirkus koji svaka dva dana slijeće na drugo mjesto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....