Francuska glumica o kojoj je snimljen dokumentarac ‘Od rock zvijezde do ubojice‘ do smrti je izudarao ljubavnik, frontmen benda Noir Désir: na sudu se branio tvrdnjom da joj je to učinio zbog ljubavi.
Uznemirujuće, sve glasnije komešanje u hotelskom apartmanu Domina Plaza u srcu Vilniusa, mukli štropot, muška vika, još jedan snažan tresak i potom jeziva tišina - mučan su epilog ljubavne veze francuske filmske zvijezde Marie Trintignant i Bertranda Cantata, karizmatičnog frontmena benda Noir Désir. U ljeto 2003. rock zvijezda postao je ubojica, a kći legendarnog glumca Jean-Louisa Trintignanta i redateljice Nadine Trintignant umrla je od posljedica njegovih batina. Mukli odjek njegovih udaraca probudio je gosta u susjednoj sobi, koji je pozvao na intervenciju hotelsko osoblje, no Cantat je tvrdio da su njih dvoje imali "ljubavnu svađu" i da ona, nakon što ju je smjestio u krevet, spava. Da nešto ipak nije u redu, otkrilo se tek rano ujutro 27. srpnja, kada je glumica bez svijesti otpremljena u bolnicu. Više se nije probudila, preminula je 1. kolovoza 2003.
OGLAS
Tragičan događaj žestoko je potresao francusku javnu scenu, a kontroverza traje do danas. Dokazuje to snimanje potresnog dokumentarca "Od rock zvijezde do ubojice" o teškoj ruci i nepredvidivoj ćudi Bertranda Cantata, kojeg su na vrhuncu slave krajem 1990-ih i početkom 2000-tih, posebno nakon izlaska albuma grupe "666.667 Club" i "Des visages des figures", uspoređivali s Jimom Morrisonom. Autorica trodijelnog dokumentarca koji se odnedavno prikazuje na Netflixu francuska je novinarka Anne-Sophie Jahn: projekt kojim pojašnjava okolnosti ubojstva izaziva težinu u želucu premda su od tragičnog događaja prošle 22 godine. Prikazuje rijetko viđen arhivski materijal, ekskluzivna svjedočenja i izvješće s autopsije, otkrivaju se malo znani detalji o ubojstvu koje je Francusku dirnulo u živac. Dodajmo i to da je Marie Trintignant u međuvremenu postala simbol borbe Francuskinja protiv femicida i obiteljskog nasilja nad ženama. Ironijom sudbine, partner ju je napao tek što je u 41. godini završila svoj dio snimanja mini serije "Colette, slobodna žena" u režiji svoje majke Nadine Trintignant u kojoj je tumačila naslovnu ulogu.
S obzirom na to da dokumentarac "Od rock zvijezde do ubojice" aktualizira tragičan kraj jedne od najljepših i najtalentiranijih zvijezda francuske kinematografije, teško je ne zapitati se što bi se dogodilo da kobnog 26. srpnja nije požurila svom partneru? Svi su se na setu nadali da će s majkom i članovima filmske ekipe proslaviti završetak najvažnijeg dijela snimanja mini serije (čekala su ih još samo četiri dana snimanja eksterijera), no Marie se ispričala i vratila u hotel.
Posebno je potresan detalj taj da je njen najstariji sin, 17-godišnji Roman, bio s njom na snimanju u Litvi: hotelski apartman na drugom kraju velikog hotela dijelio je, čini se, s bakom Nadine Trintignant. Imao je manju ulogu u toj mini seriji jer je već u tinejdžerskoj dobi gradio glumačku karijeru. Njegova mlađa braća Paul, Leon i Jules nalazila su se u Francuskoj: Paul je tada imao 10 godina, Leon je u ljeto 2003. bio sedmogodišnjak, dok je Julesu bilo pet godina. Da je lančana reakcija događaja krenula sretnijim smjerom, njihova bi majka početkom ove godine proslavila 63. rođendan.
Danas su fotografije Marie Trintignant neizbježan podsjetnik na užasan događaj, a nose ga francuske prosvjednice na marševima protiv nasilja nad ženama svih vrsta. Posebno ih smeta činjenica da je njezin ubojica pušten na slobodu još u listopadu 2007. nakon što je odslužio nepune četiri godine zatvora. Poznato je kako je na suđenju u Vilniusu, u ožujku 2004., za ubojstvo Marie Trintignant dobio osam godina. Kada su se ženske udruge pobunile, pojašnjeno je da se u zatvoru u domovini - kamo je promptno premješten nakon suđenja u Litvi - dobro vladao.
OGLAS
Prema francuskoj legislativi, Cantatovi odvjetnici mogli su podnijeti zahtjev za uvjetni otpust nakon što odsluži pola kazne: prosvjedi aktivistica za ženska prava diljem Francuske u jesen 2007. nisu uspjeli uvjeriti tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i francuske suce da zaustave njegovo prijevremeno puštanje iz zatvora. Ženske udruge i danas ponavljaju da je ubojica Marie Trintignant naišao na začudno razumijevanje zbog počinjenog "crime passionnel" (zločina iz strasti). Tijekom suđenja Cantat je ponavljao da je to bio "un incident, une folie, mais pas un crime" (jedan incident, jedna ludost, ali ne zločin). Molio je sud za milost, a njezinu obitelj za oprost zbog udaraca koji su okončali njen život.
"Želim im reći da znam koliko pate i da ne mogu podnijeti njihovu patnju", izjavio je roker. Tvrdio je da je kobnu svađu izazvala SMS poruka supruga njegove ljubavnice, filmaša Samuela Benchetrita, kojem je Marie 1998. rodila sina Julesa i ostavila ga zbog njihove afere. Osjetio je žestok ubod ljubomore dok je čitala Benchetritovu poruku, to joj je spočitnuo, a ona mu je odbrusila. Bio je to "okidač" da je udari. Na suđenju je izjavio da je bio pijan i da ju je četiri puta žestoko ošamario - premda je izvješće s obdukcije pokazalo da ju je u bijesu ljubomore udario najmanje 19 puta.Kako se afirmirana glumica s pet nominacija za najprestižniju glumačku nagradu Cesar i vrlo dugom karijerom upustila u vezu s nasilnikom, koliko god dvije godine mlađi glazbenik bio privlačan i karizmatičan?
OGLAS
Teško je odgovoriti na to pitanje a da ne ispričamo priču o tome tko je bila Marie Trintignant. Ponajprije, treba reći kako je rođena u obitelji koja je francuski pandan umjetničkoj dinastiji Redgrave: njezin otac, Jean-Louis Trintignant, bio je među najpoznatijim glumcima svoje generacije, igrao je uz Brigitte Bardot u filmu "I Bog stvori ženu". Njezina majka Nadine redateljica je i scenaristica čija je karijera obilježena intimnim i emotivnim pričama, često nadahnutim osobnim iskustvima (kasnije se povukla iz filmskog svijeta i posvetila pisanju te borbi protiv nasilja nad ženama).
Marie im je bila prvo dijete i očeva ljubimica: otac i kći zadržali su iznimnu bliskost i kad se Nadine 1976., poslije šesnaest godina braka, razvela od Jean-Louisa Trintignanta. Zbog krupnih, sjetnih, zelenkasto-smeđih očiju, pravilnih crta lica i nježnog izraza, bila je prelijepa. Ostavljala je dojam djeteta koje radije promatra što se oko njega događa nego što bi htjelo privući pozornost - što je neobično s obzirom na ekstrovertiranu obitelj. Iako je prvi put glumila u majčinom filmu "Mon Amour, Mon Amour" kad su joj bile samo četiri godine, htjela je postati veterinarka. Međutim, u obitelji poput njene bilo je teško othrvati se umjetničkom pozivu. Uloge u filmovima počele su se redati dok je film doživljavala kao igru, pa je djevojčica s vremenom zaboravila na san o liječenju životinja.
Mlađeg brata Vincenta dobila je kad je napunila 11 godina: snimala je treći film "Défense de savoir" (Ne smije se znati), triler svoje mame u kojem je ponovno imala malu ulogu, no publika ju je već počela prepoznavati: bila je slatka klinka koju je njena majka bez ustezanja promovirala u svojim filmovima. S bratom Vincentom, koji je kasnije također postao filmaš, odrasla je u otmjenom predgrađu Pariza, Boulogne-Billancourtu. Kroz obiteljski dom prolazili su pisci, glumci, redatelji, pjesnici, za ručkom se diskutiralo o politici i umjetnosti, u žaru rasprave citirali su se znameniti francuski književnici, pjesnici i filozofi, a Marie Trintignant upijala je razgovore odraslih poput spužve. Osim toga, odmalena je poticana družiti se s knjigama (već je s tri godine znala čitati i pisati), tako da je stekla vrlo temeljitu opću naobrazbu - premda nije imala formalno obrazovanje. I glumom je ovladala kroz rad: uzor joj je bio otac Jean-Louis Trintignant. Obožavao ju je, posvuda ju je vodio sa sobom, ponosio se njenim postignućima, a kada se Marie afirmirala u "obiteljskom poslu", nastupali su na poetskim recitalima: među najpoznatijim izvedbama kazališni je projekt "Poèmes à Lou" iz 1999., temeljen na stihovima Guillaumea Apollinairea.
OGLAS
Nadine i Jean-Louis Trintignant imali su i kćer Pauline, koja je umrla 1970. u dobi od devet mjeseci, zbog posljedica meningitisa. Tragedija je sve duboko potresla, posebno nježnu, tada osmogodišnju Marie. Gubitak sestre toliko ju je pogodio da je gotovo prestala govoriti: neko vrijeme povukla se u sebe i rijetko je pričala, što je zabrinulo njezine roditelje. Neki su filmski kritičari kasnije došli do zaključka da je upravo taj traumatičan događaj oblikovao njezin melankoličan glumački stil po kojem je bila poznata. Inače, filmski kritičari počeli su je hvaliti 1979., zbog krimića "Série Noire" u kojem je glumila kao 17-godišnjakinja.
Režirao ga je Alain Corneau koji će joj 19 godina kasnije, 1998., postati očuh. Međunarodna zvijezda Marie Trintignant postala je 1988. zbog uloge Lulu, prostitutke u vichyjevskoj Francuskoj u filmu "Priča o ženama" Claudea Chabrola. S legendarnim redateljem ponovno je surađivala 1991. u filmu "Betty", adaptaciji knjige Georgesa Simenona. Tumačila je naslovnu ulogu, mladu alkoholičarku koja vara uštogljenog, dobrostojećeg muža. Snimali su 1991., samo godinu dana poslije teške prometne nesreće koju je Marie za dlaku preživjela. Njezina majka nerado je pričala o nemiloj situaciji, kako ne bi usporila njenu zahuktalu glumačku karijeru i realizaciju filmova u kojima je Marie igrala, a ona ih režirala. Nakon druge suradnje sa Chabrolom igrala je u još dvadesetak filmova: međunarodni proboj ponovno je doživjela sa spojem krimića i komedije "Wild Target" iz 1993. u kojem joj je partner bio Guillaume Depardieu, sin Gérarda Depardieua.
Često je tumačila uloge žena čiji je intimni život bio opterećen potragom za intenzivnim, idealiziranim doživljajem ljubavi. Takav je, čini se, bio i njen. Marie Trintignant naglavce se bacala u ljubav, živjela ju je cijelim bićem dok je bila intenzivna, a kad bi osjećaj počeo blijediti, zaljubila bi se u drugog - i sve ponovila. Tako je tijekom 80-ih bila u vezi s devet godina starijim Richardom Kolinkom, bubnjarom francuskog rock benda Téléphone. Kretali su se u istim, pariškim umjetničkim krugovima i zaljubili se. Veza nije dugo trajala: rastali su se nedugo nakon što su 1986. dobili sina Romana Kolinku, koji je u međuvremenu postao glumac. Marie se početkom 90-ih zaljubila u legendarnog francuskog glumca, sedam godina starijeg Françoisa Cluzeta: nakon što im se 1993. rodio sin Paul, veza se rasplinula jer se zagrijala za malo znanog Mathiasa Othnin-Girarda i s njim 1996. dobila svog trećeg sina, Léona. Prelijepa glumica nestalna srca potkraj 90-ih zaljubila se u 11 godina mlađeg redatelja i pisca Samuela Benchetrita. Iste 1998. kad su se vjenčali, rodio im se sin Jules. Činilo se da će se Marie taj put zauvijek skrasiti s naočitim i nadarenim filmašem (danas je suprug Vanesse Paradis), no u ljeto 2002. ponovno je odlepršala. Zbog priprema za ulogu Janis u komediji "Janis i John" - u kojem joj je glumački partner bio bivši dečko François Cluzet, a igrao je i njen otac, Jean-Louis Trintignant - htjela je "upiti atmosferu" na rock koncertu.
Prijatelj joj je preporučio tada najpoznatiji francuski bend Noir Désir i početkom srpnja iste godine upoznao ju je s karizmatičnim pjevačem i liderom grupe, Bertrandom Cantatom. Privlačnost je bila magnetska i obostrana. Nekoliko dana kasnije ponovno je otišla vidjeti glazbenika: više nije bila riječ o pripremi za film, dogodilo se neizbježno. Romansa je u početku bila tajna jer su oboje bili u braku: on je sa suprugom Krisztinom Rády iščekivao drugo dijete, a ona je bila udana za Samuela Benchetrita i imala je četiri sina. Međutim, o aferi su se vrlo brzo raspisali francuski mediji: "Genij rocka osvaja melankolični cvijet filma" bio je jedan od naslova tabloida, dok ih je Paris Match usporedio s Romeom i Julijom. Povrijeđenoj supruzi Bertranda Cantata nije preostalo drugo nego da ga prepusti Marie Trintignant. S druge strane, glumičin muž bio je vrlo taktičan: dao joj je slobodan prostor nadajući se da će mu se vratiti.
Tragičan epilog glumičine svađe s ljubomornim ljubavnikom podijelio je 2003. francusku javnost: obožavatelji Bertranda Cantata smatrali su da je i on žrtva jer je na sudu detaljno proučen njen buran, intimni život. Posebno se isticala činjenica da, eto, ima djecu s četiri različita muškarca. Predstavljena je kao femme fatale, a glazbenik je tobože bio zaveden njenim sirenskim zovom. Kako bilo, Bertrand Cantat se poslije zatvora (neuspješno) pokušao vratiti na glazbenu scenu. Supruga Krisztina Rády primila ga je natrag, no 2010., tri godine poslije pokušaja obnove braka opterećenog ubojstvom njegove ljubavnice, digla je ruku na sebe. Navodno je Cantat i nju zlostavljao: posebno tužan detalj je taj da je nakon smrti (još jedne) žene s kojom je dijelio stol i postelju preuzeo brigu o njihovo dvoje djece.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....