Povratak na Himalaju: Stipe Božić vraća se na svetu planinu - prvi put s kćeri Ivom

Kako bi obilježio 40 godina od uspona na najviši vrh svijeta Mount Everest, naš najpoznatiji alpinist Stipe Božić (68) pokušat će osvojiti 6189 metara visok himalajski vrh Imja Tse. Splitski alpinist i njegova kći Iva Božić (29) s nestrpljenjem su čekali 4. svibnja da započnu zajedničku avanturu, a prije nje odvojili su vremena za razgovor.

Ivi će to biti prvi uspon na Himalaju, i to s tatom, kojemu je upravo taj planinski lanac odredio životni put i donio svjetsku alpinističku slavu, dok će on evocirati uspomene na planinu na kojoj je doživio neke od najljepših, ali i najtragičnijih trenutaka u svome životu. Naime, 8848 metara visoki Mount Everest, najviši vrh na svijetu, Stipe Božić osvojio je prvi put prije četiri desetljeća, 15. svibnja 1979., popevši se po zapadnom grebenu, što nije uspjelo nikome prije ni poslije njega. Teško dostupan vrh svijeta pokorio je i drugi put, opet u svibnju, ali deset godina poslije, 1989.

Stipe Božić uspio je osvojiti Mount Everst po zapadnom grebenu, kojim se dotad nitko nije popeo

Neposredno prije polaska u Aziju Stipe Božić promovirao je u Splitu, a nakon povratka s puta održat će promociju i u Zagrebu, svoju četvrtu knjigu “San o Everestu”, čiji je rukopis prva pročitala Iva. Uz intenzivno bavljenje penjanjem, planinarenjem, vježbanjem joge i ronjenjem, svestrana Splićanka stekla je i diplome iz komparativne književnosti i filmske animacije, bavi se likovnom umjetnošću, fotografiranjem i pisanjem. Baš kao i tata.

Paun Paunović / Hanza Media

Vedran Mlikota i Stipe Božić na promociji u Splitu

Stoga je svaku večer, čim bi on ustao od laptopa, sjela i proučavala njegove planinarske i penjačke početke, kao i njegov treći, ujedno i najdramatičniji uspon na Everest. Naime, te 1996. ćudljivi, snijegom i ledom prekriveni masiv zauvijek je zarobio devetero alpinista, baš u vrijeme kad je i Stipe Božić bio ondje. Bila je to velika tragedija o kojoj se pisalo u cijelom svijetu. Novinar časopisa Outside Jon Krakauer bio je u jednoj od stradalih grupa te je svoje iskustvo objavio u knjizi “Bez daha”, a o tragediji je snimljen i film.

Privatna fotografija

Na vrhu svijeta 1979.: prvo osvajanje Everesta sa slovenskim alpinistom Stanetom Belakom Šraufom

- Moj prijatelj, slovenski skijaš Davor Karničar i ja bili smo malo dalje. Davor se na skijama želio spustiti s vrha, a ja sam ga trebao snimati, ali spriječila nas je oluja u kojoj su i stradali kolege. No za tragediju smo saznali tek na povratku - prisjeća se Božić, koji nosi kameru kamo god išao. Tako je snimio stotinjak dokumentaraca o osvajanju mnogih svjetskih planinskih vrhova. Osvojio je brojne nagrade, a kamerom će zabilježiti i obljetnički uspon. Uz Stipu i Ivu, vrh će pokušati osvojiti i glumac Vedran Mlikota, njegova partnerica Lidija Hanell te još petero entuzijasta.

Hrvatski alpinist, putopisac, redatelj, speleolog i skijaš te osnivač i volonter HGSS-a, čija je članica i njegova kći Iva, smatra da opreza nikad nije dosta i da samo neiskusni strah smatraju slabošću. Stoga ruksak i opremu za penjanje prije putovanja provjerava i desetak puta, a uvijek ide maksimalno fizički i psihički pripremljen, jer se sportom bavi svakodnevno - od penjanja i hodanja do plivanja i ronjenja, bez obzira na vremenske prilike.

Privatna fotografija

Po stijenama na splitskom Marjanu Božić se penje od 20. godine

- To je jedini način da budete korak ispred opasnosti i izazova na koje možete naići. Strah je uvijek prisutan. Strah je prijatelj. Upozorava te da se još bolje pripremiš - pojašnjava alpinist. Očev je pristup prihvatila i Iva, koja se beskrajno raduje zajedničkom putovanju. Jedva čeka vidjeti tatu na mjestu gdje je doživio važne trenutke. Za ovakvu se avanturu, kaže, spremaš svakodnevno, a nekoliko tjedana prije polaska pripreme se intenziviraju. Tako su prije četiri tjedna bili na Čvrsnici u BiH, planini na kojoj još ima snijega.

- Planinsko skijanje odlična je kondicijska priprema jer se čovjek drugačije i više “troši” na hladnoći. Na dvije tisuće metara uspeli smo se hodajući na skijama podloženim krznom, da se ne kližemo, a spustili se takozvanim terenskim skijanjem. Staza ne postoji pa iznenađenja vrebaju na svakom metru. Do podnožja smo stigli bez problema. Nastojim redovito i svakodnevno vježbati, što više vani, na zraku, zdravo jesti. Trčim po šumi, penjem se po stijenama, planinarim, vježbam jogu - priča Iva Božić, koja je sama odlučila da ide s tatom na ekspediciju.

Saša Burić

Mamu Veru (62), inženjerku građevine i izvrsnu skijašicu, alpinizam ne privlači pa će u Nepal nekom drugom prilikom, ali samo turistički. A Ivina starija sestra Maja (31) - koja je magistrirala stop-motion animaciju i radi kao instruktorica joge, a i izvrsna je alpinistica te je također, kao tata i sestra, položila za spasitelja u HGSS-u - imala je druge planove.

- Nikada nikog ne silim da ide, a pogotovo ne iz obitelji. Prva ideja jest bila da idemo svi zajedno. Ali Maja je u Indiji, a supruzi Veri, koja se sa mnom 1996. popela na Kilimandžaro, taj je uspon dovoljan za cijeli život. Ispalo je da Iva ima najveću volju - objašnjava Stipe Božić. A kad krenu u visine, u njihovoj obitelji nitko nije glavni. Vlada ravnopravnost, svatko je odgovoran i za sebe, ali i za supenjača.

Privatna fotografija

Na Paklenici sa suprugom Verom i kćerima Ivom i Majom

- Tata nas je odmalena učio koliko je važno paziti da vlastite ambicije ne postanu uže koje ti se steže oko vrata i da to sve ne radiš na pozornici kako bi te drugi ljudi gledali s divljenjem. Rizik je uvijek prisutan. Ukratko, treba trenirati i polako peći svoj zanat. Dakle poznavati sebe, svoje mogućnosti i penjačkog partnera. Ne treba se zavaravati da se baš tebi nikad ništa neće dogoditi. Najbanalnije stvari ljude često koštaju života jer ih podcijene. Ponekad to znači i donijeti pravu odluku. I odustati. Ali i vratiti se i pokušati ponovno - smatra Iva Božić.

Saša Burić

Iva se već godinama bavi i trčanjem po planinama i šumama

Saša Burić

Za svako penjanje Iva Božić priprema se kao da ide prvi put

A osim povratka na najdražu planinu, Stipe Božić raduje se i susretu s prijateljima Nepalcima u selima podno Himalaja koje je ondje stekao tijekom godina. Jedan od njih je i Migma Phu, sin Angha Pua, Nepalca koji je Stipi nosio dio opreme kad je prije četrdeset godina osvojio Everest. No pri povratku se okliznuo i poginuo u padu na dvije tisuće metara niži ledenjak.

- Prijatelji alpinisti i ja brinuli smo se o njegovoj djeci, plaćali im školovanje. Migma je završio najugledniju budističku školu u Indiji, danas je visoki budistički svećenik i predaje u školi u Kumdžungu ispod Mount Everesta. Pomagali smo im i nakon potresa, a on je bio i kod nas u Splitu. Tako da smo kao obitelj - kaže Stipe Božić i priznaje da mu je i nakon toliko godina teško objasniti zašto se, unatoč velikom riziku, stalno vraća u planine.

- Zašto je pitanje koje i mi alpinisti sebi uvijek postavljamo. Međutim, to je ono u čovjeku što ga tjera da vidi što se krije iza horizonta. Zapravo, kroz taj put do vrha, posve drukčiji od svakodnevice, upoznaš pravog sebe. Može se to nazvati i sportom, rekreacijom, ali odgovor je puno kompleksniji. I još ga tražim. I nisam siguran hoću li ga ja ili netko od devetero članova ekspedicije pronaći. Vjerojatnije je da će to biti nekom drugom prilikom, na usponu na neki drugi, još neosvojeni vrh - kaže Stipe Božić.