Brano Šimleša obilježava 18 godina spisateljske karijere! Punoljetnost proslavlja promocijama nove knjige "Kako zavoljeti sebe", predavanjima po Hrvatskoj i regiji. Prvu knjigu objavio je 2001. godine i to u vlastitoj nakladi jer su ga odbili svi hrvatski izdavači. Od tada je objavio devet knjiga, a Ljubavologija je i dalje naša najprodavanija knjiga o ljubavi i odnosima. Njegove knjige hit su i u regiji – uskoro će biti objavljena šesta knjiga na slovenskom, a dvije su objavljene i u Srbiji, Makedoniji te Albaniji i sve imaju nekoliko izdanja.
Kako se riješiti strahova i pomiriti se s prošlošću? Kako pronaći mir s roditeljima, neovisno o tome što vam nisu dali ono za čim ste žudjeli? Kako razviti svoju intuiciju? To su samo neka od pitanja na koje Bruno Šimleša daje odgovore u knjizi "Kako zavoljeti sebe" nastaloj kao transkript njegova tečaja. Posebnu čar knjige čini interaktivnost jer su polaznici s pitanjima i komentarima usmjeravali potragu za ključnim životnim odgovorima. O njegovoj novoj knjizi razgovarali smo s poznatim autorom.
Možete li nam dati odgovor na pitanje zašto je krucijalno voljeti sebe?
- Voljeti sebe znači poštivati sebe i biti svjestan da zaslužujemo primiti sve što možemo dati. To znači da nećemo dati da nas drugi iskorištavaju, da ćemo znati reći "Ne" ljudima koji nas ne zaslužuju, da nećemo ignorirati svoje snove… To je zdravi temelj za sve odnose!
Može li se reći da taj problem imaju više žene nego muškarci?
- Definitivno. Mnoge žene misle da moraju biti superžene samo da bi sebi bile dovoljno dobre. Misle da moraju biti savršene majke, zaposlenice ili direktorice, partnerice, prijateljice, kćerke… jer ništa manje od toga nije prihvatljivo. A muškarci imaju osjetno niže kriterije koje moraju zadovoljiti. I društvo im nameće manje kriterije, ali i oni sebi sami. Oni su zadovoljni sobom i ako su osrednji u svim navedenim ulogama. Dakle, žene često traže previše od sebe, a mi ponekad premalo.
Neki to miješaju s narcisima, ali ne i vi?
- Voljeti sebe nikako ne znači obožavati sebe, misliti da smo besprijekorni ili da smo vredniji od drugih. Voljeti sebe samo znači da smo svjesni da vrijedimo. Vrijedimo ljubavi, poštovanja, razumijevanja… Vrijedimo primiti sve ono što možemo i dati – to je jedno od glavnih pravila u partnerskim, ali i prijateljskim odnosima. Ako možemo pružiti određenu količinu razumijevanja, truda oko odnosa, slušanja, strpljenja… zaslužujemo to primiti i od druge strane. Ako to ne primimo, a ne volimo sebe, zadovoljit ćemo se s mrvicama, a srce ne možemo nahraniti mrvicama!
Smatrate li da bi trebao postojati takav predmet u školi?
- Bilo bi izvrsno kada bi to bilo moguće, ali ne vjerujem da jest. Kada bismo djecu htjeli učiti o samopouzdanju, razvijanju kritičkog uma, emocionalnoj inteligenciji, sigurno bi se javile tradicionalne udruge koje bi izmislile da se tako želi potkopati bogomdani roditeljski autoritet ili nešto slično besmisleno. Ali bilo bi izvrsno kada bi barem osnovni postulati pozitivne psihologije bili prisutniji u obrazovanju.
Može li se voljenje naučiti?
- Može, naravno. Ne tvrdim da je jednostavno i definitivno u knjigama ne nudim neka tri magična koraka za revolucionarno ispunjavanje svih svojih snova. Mislim da jedan dio literature samopomoći boluje od sindroma pretjeranih obećanja. A ako nam je potrebna i stručna pomoć da naučimo bolje razumjeti sebe i druge, otkriti što zaslužujemo, kako postaviti neke granice, kako prihvatiti da neki odnosi ne mogu rasti… Sasvim je u redu potražiti i takvu vrstu pomoći.
Zašto ste novu knjigu upravo tome posvetili?
- Knjiga nosi podnaslov – 12 ključnih lekcija osobnog razvoja. Kako zavoljeti sebe prva je i temeljna lekcija, ali samo jedna od njih. U knjizi pišem i kako uravnotežiti misli i osjećaje, kako pozitivno razmišljati (bez stavljanja ružičastih naočala), kako se suočiti sa strahovima i prihvatiti prošlost, uravnotežiti odnos ega i ja, pronaći mir s roditeljima, kako osjetiti zahvalnost i oprostiti nekome, kako razvijati intuiciju, što mislim da se s nama događa kada se rodimo ili kada umremo… Knjiga obrađuje sve te ključne ideje, a ljubav prema sebi nam omogućava najbolju moguću podlogu za primjenu svega što doživimo. Jer mi često znamo što bismo trebali napraviti, ali ne i kako to ostvariti. Zato se u knjigama uvijek koncentriram na odgovore kako nešto ostvariti.
Smatrate da se mentalne bolesti moraju detabuizirati, zapravo se sve više govori o njima, osobito depresiji. Slažete li se da se vidi pomak u društvu?
- Imamo još enormno mnogo posla, ali vidi se pomak. Emisija "Nedjeljom u dva" u kojoj su gosti vrlo hrabro govorili o svojim iskustvima pokazala je da to nisu neki "luđaci" kako ih zna doživljavati ignorantski dio društva, već da su samo ljudi koji su upali u neke probleme i bili spremni na suočavanje s njima. Važno je i što su naglasili primanje stručne pomoći, jer ovih dana možemo čuti da se depresija uspješno liječi C vitaminima, nekakvi trenuci se isto spominju ili pak terapija šumskim lišćem. I dok je razumljivo da nam odlazak u prirodu može napuniti dušu, prepisivati to kao univerzalni recept za depresiju izuzetno je opasno. Jednako kao što je opasno tvrditi da bi oboljele osobe same trebale odlučivati trebaju li piti tablete ili ne. Naravno, lijekovi bi se trebali koristiti uz psihoterapije, a ne umjesto nje.
Imali ste mnoge promocije tijekom karijere - možete li istaknuti nešto što je posebno emotivno?
- Uvijek je posebno kada dođe netko tko je neku od knjiga pročitao prije par godina i kada prepriča sve promjene koje je ostvario u međuvremenu. Iako sam to čuo već tisuće puta, svaki put me dirne, toliko da mi se srce nakostriješi. Jer je posebni blagoslov imati takvu ulogu u nečijem životu. Nedavno je ravnateljica jedne knjižnice podijelila priču o svom bratu. Da je odustao od ljubavi, onda ipak pročitao Ljubavologiju, prvo pronašao ljubav u sebi, a vrlo brzo i partnericu s kojom je sretan. Zbog toga pišem! Naravno, ne tvrdim da će se to dogoditi svima, ponekad moramo napraviti jako mnogo koraka da bismo znali osjetiti ljubav u sebi i sebe kao ljubav! Ali isplati se svaki korak.
I vaša kći vam je dala obećanje da će i ona pisati...
- Ona već piše! Kratke priče, ali iskreno, od desetogodišnjakinje ni ne očekujem novog Prousta. Ona je redovito na raznim promocijama i redovito uzme dio svjetla reflektora. Na prvoj je promociji bila s godinu i pol, i iskreno, svi su bili toliko opčinjeni njome i kako je skakutala po svima i svakome da nitko nije obraćao pažnju na mene. Ona spada u generaciju koja odrasta s mobitelima, ali izuzetno mi je drago što redovito u svoje ruke uzima i knjige. Tako da će vjerojatno nastaviti obiteljsku tradiciju jer i mama piše slikovnice za djecu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....