Zbog posla na Radio Sljemenu prihvatila je i veliki izazov - voditeljsku ulogu emisije ‘Vijesti iz kulture‘. Simpatična Antonia uči iz dana u dan, a njezina struka bitno joj je pomogla u poslu.
Magistra psihologije i mlada snaga HRT-a, voditeljica i novinarka emisije "Vijesti iz kulture", Antonia Ćosić, u nedjelju je odradila svoju stotu emisiju otkako je stigla na javnu televiziju u voditeljskoj ulozi. Prije toga je radila na Radio Sljemenu, a posljednji posao bio joj je vezan uz odnose s javnošću ministra zdravstva Vilija Beroša. U intervjuu se osvrnula na svoj rad u proteklih desetak mjeseci, kako se nosi s pritiskom i od koga je najviše naučila obzirom da svakoga dana radi s brojnim kolegama. Psihologiju, kaže, koja joj je primarna struka, često koristi u poslu, a upravo je ona zaslužna za to da se odlično nosi sa svakodnevnim stresom.
Jubilarna 100. emisija ‘Vijesti iz kulture’ je odrađena. Je li proletjelo i kakvi su tvoji osjećaji povodom toga?
- Prvi osjećaj, točnije misao mi je bila: "Zar je već toliko prošlo!?". Vrijeme baš leti, kako ide onaj citat: "Što je više pijeska iscurilo iz pješčanog sata, to trebamo jasnije vidjeti kroz njega". Čini mi se da je to Sartre. A valjda je to još jedan dokaz da treba živjeti život punim plućima i raditi što te veseli, jer vrijeme i ovakvo i onako nemilice prolazi. U poslu uživam pa mi je veselje bilo 100. put voditi Vijesti iz kulture, zezali smo se na katu pa su mi kolege čestitale, bilo je i kolača, kolega Damir Smrtić me dočekao na primopredaji studija nakon njegova Dnevnika 3, a moja urednica Zrinka Turalija Kurtak je bila ponosna, iako ona ima vjerojatno tisuće emisija iza sebe.
Možeš li usporediti svoju prvu i stotu emisiju - u čemu je razlika?
- U tome što sam prvi put sama pekla kolače, a sad nisam imala vremena pa sam ih kupila. Šalu na stranu, drugačija pitanja se nameću sama od sebe prije emisije. "Što više znam, znam koliko ne znam", kaže ona stara poslovica. Za prvu emisiju sam razmišljala gdje su pozicije, kamere, što će mi iz režije reći u bubicu, hoće li me to omesti. Sad razmišljam imamo li sve podatke, jesmo li rekli dovoljno o događaju da zaintrigiramo gledatelje, a opet da ne otkrijemo previše, kako najbolje najaviti neku kulturnu manifestaciju, itd. Mi smo tu zbog gledatelja, i to isključivo zbog njih. Posao je program učiniti njima zanimljiv, a to je pothvat o kojem se stalno može učiti, ali i jako veseli!
Kako se nosiš s pritiskom?
- Imam visoku otpornost na stres, što zna pomoći u ovom poslu. Ne bih to ni znala za sebe da nismo ispunjavali taj test na studiju. A kako sam po struci magistra psihologije, onda si ipak mogu malo pomoći, ako već zatreba! Sjećam se jedne tehnike koju nam je pričala profesorica Jokić Begić. Duboko disanje može pomoći u situacijama pritiska pa primjerice možete polako udisati 4 sekunde, a onda polako izdisati 4 sekunde. Može zvučati banalno, ali ako se koncentriramo na disanje, polako se smiruje cijeli organizam. Dobro je imati psihologa pored sebe.
Kako uopće izgleda tvoj radni dan, možeš li nam ga ukratko opisati?
- Vrlo živo i dinamično. Prijatelji koji vole rutinu mi često kažu da ne bi to voljeli raditi. Cilj je predstaviti aktualne događaje u kulturi, što uključuje i domaću i stranu kulturnu scenu. Pregledamo sve mailove, članke u medijima, materijale koji stižu s nekih svjetskih kulturnih manifestacija, dogovaramo se s kolegama iz HRT-ovih dopisništava diljem Hrvatske, idemo na snimanja u Zagrebu. Od svega što se događa, pokušavamo odabrati aktualno, relevantno i gledateljima zanimljivo. S montažerima složimo priloge i kadrove, razgovaramo s lektorima i fonetičarima. Zapravo mi se posao sastoji od stalne komunikacije s kolegama i gostima, a bez uigranosti i timskog rada, ne bismo mogli ništa.
Od koga si najviše naučila na HRT-u?
- Naučila i još učim od moje urednice Zrinke Turalije Kurtak. Na počecima bi sjela pored mene da skupa prođemo sve segmente posla, a i danas ona ističe koliko treba biti koncentriran na poslu i mislim da je to važna lekcija svima nama, mladima.
Ne mogu ne spomenuti 'radijaše' s mog četvrtog kata na Prisavlju gdje sam provela četiri divne godine na Hrvatskom radiju. Rekli su mi kad sam prelazila s radija na televiziju: "Na radiju možeš sam stvoriti djelić programa, ali na televiziji ovisiš o ogromnom timu". I to je istina. Koliko suradnika i kolega imam, najradije bih vama dala imenik HRT-a da vidite sve, a svatko od nas ima komadić slagalice. Primjerice, nekad mi snimatelji kažu neke 'finese' što se tiče kutova snimanja i odmah prilozi izgledaju bolje!
Čitajte i: Nova voditeljica 'Vijesti iz kulture' zablistala na proslavi 15. godišnjice kultne emisije
Vidiš li se u budućnosti u televizijskom poslu ili možda u svojoj struci?
- Vjerujem da mladi trebaju razvijati svoje potencijale i probati što više toga pa je moj odgovor - oboje! U televizijskom poslu svakodnevno koristim psihologiju, a dobre komunikacijske vještine su nužne svakom novinaru. Pogotovo mi struka pomaže u kulturi, ako, primjerice, radimo premijeru Molierovog "Škrca", dodam malo psihološkog pogleda na taj šaljivi, ali, priznat ćete, pomalo patološki lik. A jednog dana možda bude još i malo više psihologije u mom poslu, vidjet ćemo što vrijeme nosi.
Je li ovog ljeta bilo odmora? Ako je, gdje si sve bila?
- Bilo je i ne mogu vjerovati da sam uspjela obići Zadar, Split, Pag, Krk i sad Dubrovnik! Evo pričamo upravo dok sam na putu za "groad". Toliko me veseli more da sam oduševljena svime - zaljubila sam se u crkvu sv. Stošije, splitska riva i Galerija Meštrović su mi nikad ljepši, Vrbnik na Krku je uvijek šarmantan, Pag mi je otkriće, a Dubrovnik stara ljubav. Na Dubrovačke ljetne igre nas je odvela sveučilišna profesorica Mira Muhoberac kad smo glumili u predstavi Dundo Maroje, ali kako nisam bila neko vrijeme, moram obnoviti naglaske… Ipak, najbitnije znam: "Dobar veče, gospari i gospođe", "adio" i "po komodu!". I ne, nije u pitanju komad namještaja, već stil življenja koji preporučujem svima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....