Legendarna manekenka poznata po srebrnoj kosi i profinjenom modnom i životnom stilu, podijelila je s nama s kim i kako uživa u Božiću te zašto ga slavi na "neutralnom terenu"?
"Posljednjih godina odlučila sam slaviti Božić u apsolutno neutralnom prostoru, u Rovinju. Jedna kći živi u Beogradu, druga u Firenci, daleko su jedna i druga, kad odem kod jedne druga ima nos do poda. Na kraju se pokazalo najboljim da Božić slavim sa svojim društvom. Konačno sam došla na svoje. U penziji sam, imam sve što mi treba, sada se mogu opustiti i uživati u tome da kad to poželim, mogu odraditi snimanje i pritom provesti što je više vremena moguće u Rovinju.
Zašto je izbor pao na stan mog prijatelja Ronalda Brausa? Zato što je riječ o najljepšem salonskom stanu u tom gradu, s koncertnim glasovirom i prekrasnom kuhinjom iz 60-ih godina koja od tada do danas nije mijenjana. Rađena je prema veličini njegove bake koja bila jako niska tako da meni, domaćici božićnog okupljanja "u sjeni", kuhinjski elementi dopiru praktički do koljena. Ipak, svi smo ga u više navrata nagovarali da tu predivnu kuhinju ne mijenja što je, srećom, prihvatio. Njegov stan je naš salon tijekom cijele godine, mjesto gdje se održavaju koncerti, čitanja poezije, pjevaju klape, dolaze gosti – operni pjevači iz cijelog svijeta.
Dakako, Ronald svake godine nabavi jelku do stropa. Prošle godine vozio ju je iz Zagreba jer nismo mogli naći adekvatnu u Rovinju i okolici. Kiti se na Badnjak, a taj dan kod njega stiže uži krug prijatelja, zadužen za pripremu partyja. Jelku kitimo u unaprijed odabranoj boji, prema tome kakav nam je "mood" te godine, od crvene do zelenkaste. Nekad je krase bomboni, nekad je bijela ili u svim nijansama plave. S obzirom na uložen trud i senzacionalan izgled jelke, ostaje okićena do veljače, što se poklapa s tradicijom.
Moram vam reći to da Ronald dobro kuha ali preferira jednostavnija jela, tunu, špinat, blitvu. Specijalnost mi je kreiranje kompleksnih jela, baš za ovakva okupljanja. Obožavam kuhati, posebno deserte. Volim predstaviti nove okuse, ugostiti ljude no kako Ronald ima veći stan, božićni party održava se kod njega. Otkrit ću vam i to da je prije dvije godine na večeri bilo dvadesetak prijatelja: kuhala sam s užitkom za sve s tim da je svatko donio nešto fino tako da je hrane na kraju bilo previše.
Što pripremam? Od kanapea s bakalarom i domaćih pašteta i datulja punjenih gorgonzolom do najboljeg iz mora u svim okusnim varijantama te božićnog pečenja sutradan. Radila sam catering u Italiji deset godina tako da je situaciju s hranom držim pod kontrolom. Najljepši trenutak je kad sjednemo za naš izvanredno postavljen stol (osim kanapea i pripremanja deserta, strast mi je i uređenje stola). Ronald u pozadini pušta retro glazbu sa San Rema jer je u Rovinju i šire taj festival je oduvijek bio pojam, nazdravljamo šampanjcem iz adekvatnih čaša (pojasnit ću malo kasnije o čemu se radi), salonom vlada ugodan žamor i mirisi bakalara, ribe, plodova mora.
Želim reći i to da naš domaćin tom prigodom vladi svoje blago iz ormara, damastne stolnjake, nadstolnjake i ubruse svoje bake i prabake. Tako je prošle godine iz komode izvukao antikne kristalne posudice koje mu se nisu sviđale. Mislio ih se otarasiti uvjeren da nikad nisu ničemu služile, na što sam vrisnula: "Ne!" Rasporedila sam ih po salonu, napunila čokoladnim pralinama, a dio sam iskoristila za serviranje bakalara. Ronald poslije večere sjeda za svoj glasovir, a kako u društvu imamo mnogo glazbenika i pjevača, svi sudjeluju.
Otkrit ću vam i naš blagdanski ritual: stol uvijek mora biti postavljen prije dovršavanja večere. Tako odajemo počast Nuši Marović, članici našeg društva koja je na žalost, preminula. Dok je bila s nama, govorila je Ronaldu da najprije postavi stol, a onda završava večeru jer ako gosti dođu ranije, osjećat će se bolje kada ugledaju stol u punom sjaju.
Da se vratim na čaše: šampanjac i vino pijemo iz kristalnih čaša Ronaldove bake i prabake. Čuva ih u prekrasnoj vitrini u salonu, a svake godine ih nadopunjujemo čašama s antikvarnice na Britancu koje, naravno, ja biram. Moraju imati zlatni rub: jedan od mojih zadataka za božićni party ove godine jest otići na sajam i nabaviti 6 -12 (kristalnih) čaša.
Darova nema, ali se svi potrudimo donijeti jako dobro vino, specijalan šampanjac ili nešto posebno od jela. Uz to, svake godine kupim po kuglicu za naš famozan bor. Dodat ću i to da na našem božićnom partyju nemamo tematski dress code, ali svi smo elegantno odjeveni. Nema traperica i tenisica: da se mene pitate, zabranila bih ih u kazalištu, koncertima i u drugim svečanim prigodama. Ali, to je već druga priča. Stoga ovim završavam svoj predblagdanski izvještaj. Sretni blagdani svima, vaša Zvona”.
Snimljeno u Esplanade Zagreb Hotelu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....