Ne postoji niti jedan ozbiljan terapeutski razgovor o bilo kojem vašem problemu u kojem vas terapeut neće pitati jeste li prerano rođeni, je li vas majka dojila, je li majka bila brižna, koliko ljubavi ste dobili u tom odnosu i kakva je bilo uloga oca, je li podržavao majku, kakav je bio njihov odnos.
I taman, kada vi želite govoriti o suprugu koji pije, koji vas zanemaruje, o prijateljici koja vas je izdala, o djeci koja nisu poslušna, morate odgovarati na pitanja o svojem bližem ili daljem djetinjstvu. „Čemu to služi?“, pitate se i mehanički odgovarate na pitanja, a odgovore ste već davno zaboravili, zatomili, sakrili sami od sebe.
"Majka je naš prvi dodir sa svijetom. U prvih par mjeseci ne doživljavamo majku kao samostalnu osobu, mi i majka smo jedno. Ako u tom razdoblju ne dobijemo punu skrb, puno razumijevanje, dodir, hranu, utjehu, ako tada „naučimo“ da za nas nema dovoljno, da nismo podržani i da smo sami, to je miraz", kako kaže psihijatar dr. Ante Bagarić, koji zauvijek kao kofer nosimo i unosimo u svoj i živote svih s kojima imamo emotivne odnose.
Mi kao mala djeca, kroz odnos s majkom i ocem učimo kakvo je mjesto svijet i ljudi koji nas okužuju. O tim prvim odnosima ovisi kakve ćemo osobe postati, kakve ćemo obrane razviti, kako će nam služiti ego, kako ćemo obuzdavati ili zadovoljavati naše nagone.
Često majke nemaju podršku okoline ili šire obitelji. Svjedoči nam o tome i glumica Marijana Mikulić. Prvo dijete je bilo test za izdržljivost, nježnost, brigu i strah. U tom razdoblju nije bilo mjesta, vremena niti kapaciteta da se bavi sobom, svojim potrebama, odnosom s partnerom. Svo vrijeme je bila posvećena bebi i njezinim potrebama.
„Baš zato je partnerska podrška od ogromne važnosti. Muškarac mora osigurati sigurno mjesto za majku i dijete. To je njegova uloga u prvoj godini života djeteta“, govori nam psihijatar dr. Hrvoje Handl.
Majke često upadnu u klopku prevelike brige, i to one brige koja je onda teret ne samo majci, nego i djetetu koje ima potrebu majci se odužiti, skrbiti za nju. Majke često nesvjesno odu u takve odnose i oni vrlo laku skliznu u patologiju.
I ako nismo u odnosu majka i dijete dobili ono što smo trebali, važno je osvijestiti svoje potrebe i kroz terapeutski odnos namiriti ono što nam nedostaje. A to je nužno, kako bismo bili cjelovite osobe s kapacitetom da izdržimo život, ali i uživamo u njemu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....