Asja Kuzmanić: ‘Odustanite od uloge žrtve i postanite kreator vlastitog života‘

Ljubav kakvoj svjedočimo u primarnoj obitelji tijekom djetinjstva, kako su roditelji tretirali nas te međusobno izmjenjivali ljubav, intimnost i bliskost - nosimo sa sobom dalje u život, pa nas privlače osobe koje će svojim postupcima ili energijom podsjećati na roditelja koji nas je povrijedio. Ako smo imali roditelja koji je bio nesiguran i potrebit, kao dijete smo mu nastojali pomoći, taj ćemo model projicirati i na svog partnera pa ćemo birati osobe koje trebamo zbrinjavati. A ako je roditelj bio kritičan i osuđujuć prema nama, nerijetko u odrasloj dobi biramo partnere koji nas tako tretiraju, objašnjava Asja Kuzmanić, tjelesno orijentirana psihoterapeutkinja iz splitskog Centra za integrativni razvoj koja je gostovala u emisiji “Bez brige s Dijanom”.

Tjelesno orijentirana terapija nerijetko se koristi tijekom rada na sebi u osobnom razvoju, jer nam pomaže da osvijestimo što to u djetinjstvu nismo dobili od roditelja, da povežemo tijelo, um i osjećaje i kroz to uđemo u stvarni kontakt sa sobom, naučimo sebi dati ljubav, suosjećanje i prihvaćanje, osjećaj samopoštovanja, vlastite vrijednosti - kroz proradu nelagodnih emocija tuge, zamjeranja, srama, krivnje, ljutnje i bijesa. U terapiji klijent osjeti autentične emocije, impulse i nagone vezane uz najraniju povredu te nerijetko kroz plakanje i otpuštanje tuge dolazi do potisnutog bijesa koje izražava kroz ekspresivno pokretanje tijela - udaranje u fokuser, vreću za boks, uz glasno vikanje ili kritiziranje onog tko ga je povrijedio. Isto tako, ispod ljutnje koja je primarna na van, uglavnom se nalazi tuga - jer nismo dobili što smo trebali od ljudi koji su nas trebali najviše voljeti.

Asja Kuzmanić

DARKO TOMAS/CROPIX

- Tako u terapiji iz tijela praznimo naboj, nakon čega zadovoljavamo potrebu koja je izostala, vraćamo sposobnost upravljanja vlastitim emocijama. S te pozicije odrasla osoba može jasnije osjetiti i iskomunicirati svoje potrebe s partnerima, dublje ući u bliskost i povezanost, a istovremeno, na zdrav način, postaviti osobne granice - objašnjava sugovornica.

Čitajte i: Psihoterapeutkinja Asja Kuzmanić: ‘Psihoterapija je osobna higijena‘

Osobni razvoj pomaže osvijestiti sve važne dijelove vlastite osobnosti, a pridonosi i razvoju i produbljivanju međuljudskih odnosa. Promjena i rast se događaju kada s novim uvjerenjima reagiramo na stare probleme i osjećaje a da se pritom osjećamo ugodno u svojoj koži. Svi naši vanjski odnosi refleksija su našeg odnosa s nama samima. Upravo zato mnogima pate partnerski odnosi - neki su u odnosima hladni i nepristupačni, a drugi dramatiziraju, potrebiti su i ovisni. U terapijskom prostoru važno se zainteresirati zašto se to (nama) događa te kako doći u zadovoljstvo. - Neki su imali sreću odrasti u okruženju u kojem se pokazivala ljubav, drugi su odrasli u obiteljima u kojima se nije pridavala pažnja osjećajima - no to nije njihova krivnja. U tom smo smislu odrastali su prepušteni sami sebi i o intimnosti smo učili metodom pogrešaka i uspjeha. Intimnost se najbolje uči kroz iskustvo, kroz kontakt, no isto je tako vjerojatno da će proces učenja biti bolan i dug te će utjecati na samopoštovanje, osjećaj vlastite vrijednosti i na svekoliko zadovoljstvo vlastitim životom. U slučaju da je povreda i trauma prevelika, a samopoštovanje nisko, postoji opasnost da odustanemo od bliskosti i intimnosti - objašnjava psihoterapeutkinja.

DARKO TOMAS/CROPIX

- Preuzimanje odgovornosti mnogima se ne sviđa jer puno je lakše kriviti partnera za konflikt, nezadovoljstvo ili prekid. Ali jedini zdrav način da postanete svoji jest osobni razvoj kojim život uzimate u svoje ruke i odustajete od uloge žrtve te postajete kreator svog života - zaključuje Asja Kuzmanić.