Istarski vinar otkriva koja mu je najdraža sorta, kakvu glazbu i jela preporuča uz svoja vina te iz koje godine mu je najdraža boca vina.
Ivica Matošević bez sumnje je posebno ime ne samo na istarskoj već i hrvatskoj vinskoj sceni. Diplomirani agronom, doktor biotehnoloških znanosti, strastveni roker, bonkulović, globtroter, knjigoljubac, sommelier i jedan od rijetkih koji je u vinarski posao ušao bez ijednog trsa.
Prije 25 godina, u tada slavnom pulskom restoranu Valsabbion, otvorio je svoju prvu butelju domaćeg beaujolaisa koju je napravio od borgonje za koju će se kasnije ustanoviti da se radi o vinskoj sorti frankovka.
Bio je to tada više eksperiment i znatiželja ovog svestranog vinara koji je s nekoliko entuzijasta odlučio od Istre napraviti prepoznatljivu vinsku regiju. I to im je uspjelo.
Puno su se obrazovali, najviše u susjednoj Italiji, a znanja su nesebično prenosili drugim vinarima, ali i u vlastite vinograde i podrume. Od nekada nezanimljivih stolnih vina malvazije i terana napravili su vrhunska vina koja osvajaju medalje na domaćim i inozemnim vinskim natjecanjima poput uglednog Decantera.
Njegovo vino obožavaju i slavni
Matoševićev podrum nalazi se u istarskom selu Krunčići, a njegova vina od onuda putuju na razne strane svijeta. Njegovu malvaziju pile su mnogi slavne osobe poput članova britanske kraljevske obitelji, manekenke Kate Moss, bivšeg nogometaša Davida Beckhama, pjevača Toma Jonesa…
Zajedno s vinarom Gianfrancom Kozlovićem i bivšim političarem Ivanom Jakovčićem, u Italiji je 1994. i 1995. završio tečaj za sommeliera te su bili pioniri te struke u Hrvatskoj.
Bio je i dugogodišnji direktor ''Vinistre'', međunarodne i najznačajnije domaće vinske smotre koja je istarsku malvaziju etablirala kao najtraženije hrvatsko vino. O njegovom zanilmjivim životnom putu glazbeni kritičar Zlatko Gall napisao je i knjigu "Barely Legal", a već slavne rock-gastro tulume u njegovom podrumu opjevali su Vlada Divljan, pokojni frontman ''Idola'' i Jurij Novoselić u pjesmi "U Istri mali Krunčići".
Njegova vina piju se u najboljim restoranima svijeta, a na cijelom putu prati ga životna partnerica Đurđica Orepić. Prije desetak godina zajedno su počeli trčati maratone, on je odustao, a ona je danas postala najbolja triatlonka na Ironmanovoj listi u svojoj dobnoj skupini. Na svakoj teškoj utrci Ivica joj je vjerni pratitelj koji ubitačnu triatlonsku stazu prelazi zajedno s njom bodreći ju na svakom koraku. Obožavaju putovati, u pandemiji su čak posjetili Tahiti, a s njima uvijek putuju i njegove butelje crne i bijele Grimalde.
Ivica Matošević veliku obljetnicu proslavit će zajedno sa slovenskim kolegom Matjažom Lemutom koji također obilježava 25 godina vinskog podruma, a svečana vinska večera održat će se 22. siječnja u restoranu Nobilion opatijskog hotela Ikador.
A sa slavnim vinarom porazgovarali smo koja sorta mu je najdraža, što se jede, a što treba slušati uz njegova vina i koja berba je bila potpuni promašaj.
Kako ste kao gradsko dijete s diplomom i doktoratom u napravljenom Italiji, završili u – vinskom podrumu?
Bio sam sudbinski predodređen za vino – mama je bila kemičar i vodila laboratorij, a tata direktor vodovoda. Nije mi bilo druge.
Što biste danas kao iskusan vinar rekli o svom prvom buteljiranom vinu?
Prva vina iz garaže su uvijek nešto najljepše. Od onda mi je pred očima ta mladost, energija, i strast. Čista romantika i inspiracija.
Godina koja vam je donijela najbolju berbu?
Bila je to 2006., a kvalitetu i vrijednost sam spoznao tek nakon nekoliko godina, otvarajući boce malvazija odležanih u bačvicama od hrasta i bagrema. Ako se opet poredaju zvijezde, ponovit ću!
A koja najgoru?
Najgora godina od kada sam u ovom poslu bila je 2014., no unatoč svemu uspijeli smo napraviti odličnu malvaziju Alba antique.
Koje vještine treba imati vrhunski vinar?
Sto stvari mi pada na pamet, ali najvažnije je da ima dobro otvorene oči, prati sve oko sebe te da odradi svaki korak posla u pravo vrijeme.
Iz koje godine je najstarija butelja u vašem podrumu?
Imam nešto boca iz pedesetih godina prošlog stoljeća, a imam i jednu koju je djed napravio još 1964., kad sam se rodio. Ta se broji!
Što za vas znači ''Vinistra''?
Na spomen te riječi najprije mi se razvuče osmjeh, onda se malo uspravim, pogledam oko sebe i osjetim ponosnim što igram za taj tim.
Najdraža vinska regija van granica Hrvatske?
Vjerojatno će biti neka talijanska. Oni su nam bili najbliži kad smo kretali u taj vinski svijet i od njih smo najviše upijali. Ali divnih pejzaža ima svugdje, baš kao i ljudi i vina.
Čitajte i: Idealan bračni tandem! Glazbeni par podjednako se savršeno nadopunjuje u poslu i - kuhinji
Crno ili bijelo?
Radim više bijeloga, a iz kolekcija mi prije nestaju boce crnoga. Izgleda da njih više trošim.
Najbolje jelo uz vašu malvaziju?
Pašta ili rižot sa kaneštrelama za svježu malvaziju, s malo pikantnijom buzarom za malvaziju iz hrasta, a rižot s gljivama za onu iz bagrema. Ja sam fan pašte.
A uz teran?
Žgvacet – fuži su klasika s mladim teranom, a zakon je pizza s malo više pomidora.
Koju biste glazbu preporučili slušati uz vaša vina?
Na tome stalno radim, posebno u rock’n’roll ekosustavu. Evo, za moje Grimalde – crna, pitka i sočna ide uz “Don't stop me now” od Queena, a slojevita i mineralna bijela Grimalda ide uz “Apokalipso” od Rundeka : znate ono - ti si premlada, a ja sam prestar za čekanje…
Najdraža vinska sorta?
Malvazija, naravno.
Koliko je koštalo najskuplje vino koje ste kušali?
Mene srećom ništa jer sam bio gost, ali onoga tko je častio - vjerojatno nekoliko tisuća eura. Mi vinari vam to više mjerimo po vremenu uživanja nego po cijeni boce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....