Zagrebački novinar Hrvoje Petrić svaki put se iznova oduševi glavnim gradom Portugala koji je čak i u doba pandemije sigurna prijestolnica vrhunske gastronomije.
Lisabon sam posjetio mnogo puta, najviše zbog njegove gastronomske ponude - hrane, vina, restorana, ali i vrlo gostoljubivih domaćina koji imaju što pokazati u ovom gradu s bogatom poviješću i kulturom. Mnogima će povod za posjet biti i to što je u Lisabonu gotovo 300 dana godišnje sunčano i temperatura rijetko padne ispod 15 stupnjeva.
Iz Hrvatske je najlakše doći avionom, i to direktnim letom iz Zagreba u sezoni, a izvan sezone s jednim presjedanjem. Posljednji put posjetio sam Lisabon potkraj ove jeseni, kada pandemija Covida-19 još nije snažno pogodila Portugal. Maske nose svi, no osjećao sam se sigurno i opušteno. Sve je otvoreno i na snazi su tek neke blaže restriktivne mjere. Ipak, grad nije bio onako živahan kao za ranijih posjeta. A kako sam u Lisabon doletio iz Algarvea, popularne turističke regije na atlantskoj obali gdje je sezona još bila u punom tijeku, činilo mi se da portugalska prijestolnica živi mirnije i čeka bolja vremena.
Redovito odsjedam u blizini trga Rossio jer se od njega pješice lako dolazi do četvrti Bairro Alto, Alfama, Baixa i Chiado pa je najbolje polazište za razgledavanje grada. Na samom Praça do Rossio možete posjetiti odličan gastro bar na krovu hotela Altis Avenida, a s njegove terase pred vama se pruža panoramska razglednica grada, koja je osobito fascinantna noću. Iz udobnih, modernih, zeleno-sivih fotelja možete vidjeti lift Elevador de Santa Justa, jedan od zaštitih znakova grada, kojim se iz četvrti Baixa dolazi do 45 metara višeg trga Carmo, te velebni Most 25. travnja preko rijeke Tejo.
Gastrobar Rossio jako je popularan među šmekerima koji vole uživati u dobrim koktelima. Za male zalogaje brine se pak João Rodrigues, jedan od najboljih portugalskih chefova, inače iz restorana Feitoria s jednom Michelinovom zvjezdicom. Od barova su apsolutno za preporuku i Red Frog Speakeasy u Rua do Salitre, mjesto na kojem ćete kušati vrlo inovativne koktele, te Mini Bar s prekrasno uređenim interijerom, koji se nalazi u četvrti Avillez. Portugalci, kao i Španjolci, ručaju i večeraju puno kasnije nego mi u Hrvatskoj. Tipično mediteranski.
No, meni je pastel de nata u slastičarnici Alcôa iznimno ukusan, a za preporuku su i slastičarnice Pastéis de Belém, Manteigaria i instagramski fotogenična Confeitaria Nacional. Specialty coffee shopovi i craft kava nisu ovdje još doživjeli renesansu kao drugdje u svijetu, no u nekoliko kafića prže i pripravljaju odličnu kavu. Lanac Fábrica Coffee Roasters ima nekoliko kafića u gradu, a oni u Rua das Flores i Rua do Comércio toliko su ugodni da vas privuku da zasjednete i po nekoliko sati. Olisipo Coffee Roasters i Copenhagen Coffee Lab također su izvrsni. Kao novo veliko ime na sceni nameće se i Francisco Monteiro iz obiteljske pržionice kave Flor da Selva u četvrti Madragoa, osnovane prije 70 godina. Pozvao me da je posjetim pa sam se na licu mjesta uvjerio kako Francisco preuzima stvari u svoje ruke te prži i priprema kavu. Fenomen restorana s morskim plodovima Cervejaria Ramiro teško je opisati u nekoliko redaka.
Prijatelj Paolo me prije nekoliko godina odveo na večeru i otada sam zaljubljen u taj restoran.
Paolo je i fotograf hrane pa je prošle godine snimio monografiju ovog kultnog restorana. I te je večeri, kao i svaki put kad sam onamo dolazio, ispred ulaza u redu stajalo stotinjak ljudi. Čeka se najmanje sat vremena, ponekad i više, iako restoran nije malen - prostire se na dvije etaže. Paolo nas je uveo u kuhinju, gdje smo se upoznali s kuharima i bez mnogo riječi prepustili slasnim rakovima, škampima i školjkama, i to za nevelik novac. Ramiro je već desetljećima popularan, no najveći je uspjeh postigao nakon što je prerano preminuli Anthony Bourdain oduševljeno govorio o njegovom kuhanju u svom televizijskom showu "No Reservations".
U Portugalu doista ima mnogo vrsnih kuhara, a među njima je najveće ime chef José Avillez.
U cijelom nizu restorana, koje vodi u Lisabonu, Portu, Cascaisu i Dubaiju, kvaliteta je na visokom nivou i nikad nas nije razočarao. A za one koji vole tradiciju i domaće namirnice, jednostavnu, a jako ukusnu kuhinju, nezaobilazno je mjesto Cantinho do Avillez u četvrti Chiado. Odlični su i restoran Prado, novootvoreni Cura chefa Pedra Pena Bastosa, Bistro 100 Maneiras vrlo popularnog chefa Ljubomira Stanišića u četvrti Bairro Alto te restoran SALA koji je prošle godine otvorio chef João Sá. Za one koje žele nezaboravno iskustvo fine dininga temeljenog na portugalskoj modernoj kuhinji tu je Avillezov Belcanto, koji je već nekoliko puta bio proglašen najboljim restoranom u Portugalu - a Avillez najboljim chefom. Belcanto je već prve godine nakon otvaranja dobio jednu, a dvije godine kasnije i drugu Michelinovu zvjezdicu. Ušao je i na prestižan popis World’s 50 Best Restaurants (50 najboljih svjetskih restorana) i po svim kriterijima - od hrane do interijera - ostavlja bez daha.
Portugal je poznat po bakalaru, konzerviranim ribama i morskim plodovima te sirevima, suhomesnatim proizvodima i vinima. Manteigaria Silva odmah do trga Rossio legendarni je majušni obiteljski dućan otvoren davne 1890. kao prodavaonica usoljenog bakalara, a nekoliko godina kasnije i svih ostalih biranih portugalskih delikatesa. U tom dućanu obavezno kušajte ovčji sir Serra da Estrela iz istoimene planinske regije. Kako danju tako i noću, Lisabon živi s raskošnom ponudom zabave za svakoga. Zvuci fada mogu se čuti iz slikovitih barova, restorani su uglavnom puni, a dućani otvoreni do kasno u noć. Lisabon sam napustio sa željom da ga što prije opet posjetim i otkrijem još njegovih skrivenih čari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....