Jedan od naših najvećih i najpopularnijih glazbenika samo je za Gloriju Glam odvojio cijelo poslijepodne u kojem nas je nasmijao do suza te pustio u svoj svijet, inače rezerviran samo za obitelj, prijatelje i Danijelu.
Na snimanje je došao sam, osmislio je odjevne kombinacije i predložio ih kreativnom timu, nabacio najtopliji osmijeh koji možete zamisliti, pritom prenijevši nevjerojatnu energiju. Istu onu kojom je zarazio tisuće i tisuće ljudi pa stoga ne čudi da se ulaznice za njegove koncerte rasprodaju rekordnom brzinom i često nastupe u istom gradu mora ponoviti i idućeg dana. Ovoga ljeta skladbe splitskog glazbenika Petra Graše (43) pjevaju se diljem obale u sklopu velike turneje koja ga neizmjerno ispunjava i veseli. Kaže, nema tu velike mudrosti i tajne, stvorila se lijepa priča između njega i publike. Jednostavan do srži, iskren do neba, nestvarno emotivan, suvremeni poeta, suštinski zaigran i zaljubljen u muziku, život i partnericu Danijelu Martinović.
La musica
Postoje neke snimke iz 1979. gdje kao trogodišnjak pokazujem ozbiljan senzibilitet za glazbu i osjećaj za ritam. Zvuči smiješno za tako maleno dijete, ali roditelji i moj stric bubnjar primijetili su da u meni postoji dar za muzikalnost. Pa su me s pet godina upisali u muzički vrtić i otada me poticali da se bavim glazbom. Već tada sam kanaliziran i iniciran da se bavim glazbom, iako se nitko iz moje obitelji osim strica Branka ozbiljnije nije bavio glazbom. Potom su me upisali na klavir. Kako bi se u Splitu reklo - dalo ga na klavir! Bez dugoročnog plana. U početku nisam imao klavir kod kuće jer je to bio trošak koji si nismo mogli priuštiti, ali smo imali rođakinju časnu sestru Mihelinu kod koje sam odlazio vježbati, u samostan. I onda smo nakon nekog vremena kupili jedan stari klavir koji me odškolovao. Baš mogu reći da sam odrastao ruku pod ruku s glazbom.
Iluzija slave
Hoćeš li u prostoru općeg uvažavanja ostati normalan ili ne, definitivno određuje tvoje okruženje. Ako su uokolo ljudi koji ti povlađuju, počinješ živjeti svoj život iz novina. To je najčešće zapravo početak kraja. Na to me jednom prilikom i Oliver upozorio, još prije 20-ak godina, kad sam doživio prvi uspjeh, prvih sto tisuća prodanih albuma. Rekao mi je: "Pazi, ti si normalan tip, ti si super dite. Samo nemoj nikad počet živit život iz novina, jer onda si gotov!" Oko nas je, nažalost, jako puno izvođača kojima se upravo to dogodilo. Koji su nasjeli na sliku iz novina i izgubili sebe. Nevjerojatan sam sretnik jer imam normalnu obitelj, prijatelje i ljude s kojima sam odrastao. Moje bi se životno okruženje moglo nazvati "jedna jednostavnost". Držim se podalje od javnosti i gomile ljudi kad nisam na pozornici. Moram biti u nekoj vrsti kontrolirane samoće na način da sam okružen sa samo nekoliko osoba koje volim. Taj moj jednostavni život me drži.
O ljubavi i braku
Nisam se ženio, iako sam dvadeset godina u vezi. Nije tu riječ o nekoj velikoj odluci da to ne bude tako. Pitanje je li netko u braku ne spada mi pod kategoriju duboke intimnosti, to je pitanje izbora, meni je to kao da pitam nekoga gdje je kupio tenisice. Ne govori mi ništa o kvaliteti ljudi. Govori samo o percepciji vrijednosti. Danijela i ja smo počeli živjeti život zajedno u jednom trenutku i tako se u naš život spontano uvukla čista ljubav. Sve je bilo spontano. Kod nas je ionako sve tako već dvadeset godina. Živimo dosta slične glazbene živote koji nas vuku na sve strane. I ona mnogo putuje po gažama, a i mene često nema, tako da nas ljudi već godinama ispituju jesmo li uopće zajedno i zašto nismo u braku. Jedino nas to pitaju, a mi na to nemamo odgovor. Nama je to pomalo smiješno jer nas nikad nitko ne pita volimo li se, poštujemo li se, tučemo li se ili se mazimo. Najvažnije je znati jesmo li vjenčani. Jer u našem društvu kad si oženjen, onda si zapravo potvrđen. Mi smo u tom apsurdu uspjeli zadržati intimu, a uopće nije stvar u tome da je skrivamo. Nismo se formalno uklopili u neke zadane okvire, a sve u životu kroz što prolaze ljudi koji su u braku, kao i oni koji nisu, proživljavaju i ove dvije osobe koje se zovu Danijela i Petar. Potpuno normalne stvari, sumnje, prekrasne ljubavne trenutke, zajednička putovanja, planiranja, svađe, sve ono što partnersku predanost upravo i čini ljubavlju. Samim našim zanimanjima za koje smo se odlučili kao da smo odabrali međusobno poštivanje slobode i dubinsko razumijevanje. Imamo zajednički život i beskrajno mu se radujemo. Danas kad se na dnevnoj razini raspadaju brakovi ne mogu reći da brak ima ili nema budućnost, ne osjećam pravo o tome govoriti jer je to toliko individualno. Mislim samo da je u životu odnos između dvoje ljudi svetinja između njih dvoje. I onaj kome je brak bitan, neka mu je bitan i neka se odmah ženi, a one ljude koji su zajedno bez potrebe za ženidbom treba pustiti da žive kako žele.
O djeci
Obožavam djecu i većina mojih prijatelja ih ima. Smatram da to nije nešto što se može dugoročno planirati poput poslovnog plana i nikad nisam o očinstvu i majčinstvu razmišljao na taj način. Imam osjećaj da kad ti se to dogodi, jednostavno se prepustiš, to je prirodni poriv. Tako da bih da se i meni to dogodi bio sretan i posvećen.
Uz novi broj magazina Gloria Glam, osim velikog intervjua s Petrom Grašom, ne propustite na dar NAJ OLEARI Lasting Embrace tekući ruž za usne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....