Kći glumca Johnnyja Deppa i pjevačice Vanesse Paradis, koja je s 15 godina napustila školu kako bi postala glumica i do sedamnaeste snimila tri filma, govori kako joj je uloga Isadore Duncan pomogla da pobijedi anoreksiju.
Izlazak pred kamere bio joj je suđen. Iako su je roditelji - holivudska legenda Johnny Depp (53) te francuska pjevačica i glumica Vanessa Paradis (44) - štitili od nuspojava svoje slave i nikad se s njom i njenim mlađim bratom Johnom Christopherom nisu pojavljivali na crvenom tepihu, Lily-Rose Depp (17) ipak je prihvatila taj stil života kao nešto poželjno. Nije ju pokolebala ni njegova tamna strana, seciranje privatnosti po medijima - u što je bila upletena kad su se prije četiri godine razvodili njeni roditelji, a i tijekom burnog razvoda Johnnyja Deppa i Amber Heard (30).
Glumiti je, kaže, počela slučajno, no čim je stala pred kamere, znala je da je to - to. Taj slučajni početak dogodio se lani, i već u toj prvoj godini karijere snimila je čak tri filma - komediju "Yoga Hosers" redatelja Kevina Smitha, francusku dramu "Plesačica" u kojoj glumi američku balerinu Isadoru Duncan te dramu "Planetarij", koja se od nedavno prikazuje u hrvatskim kinima. Istodobno s filmovima svijet su preplavile reklame i promotivni materijali modne kuće Chanel, u kojima je ona glavna junakinja. Karl Lagerfeld, kreativni direktor Chanela, naprosto obožava Lily- Rose: ona je njegova muza, a sa svojih 2 i pol milijuna pratitelja na Instagramu i veza s generacijom kojoj se obraća modna kuća željna pomlađivanja. Iako joj je tek sedamnaest godina, Lily-Rose ima gard zvijezde. Na razgovor u pariški hotel InterContinental došla je u pratnji agentice i zaštitara, a iako naizgled krhka i sramežljiva, odgovara čvrsto i staloženo - kao osoba koja zna što želi u životu.
Kad ste odlučili postati glumica?
- Nisam to planirala niti osobito željela, dogodilo se slučajno kad me moja dobra prijateljica Harley Quinn Smith nagovorila da se s njom pojavim u jednoj sceni filma "Tusk", koji je režirao njen otac Kevin Smith. Na snimanju mi se toliko svidjelo da sam odmah rekla da želim još. Srećom, svidjele smo se i Kevinu Smithu, koji nas je angažirao i u dugometražnom filmu "Yoga Hosers". Nakon toga više nije bilo povratka.
Što su vam rekli roditelji?
- Oni su oboje talentirani i uspješni, i pomoći će mi koliko mogu, no gluma je tako osobna stvar da savjeti ne pomažu. Svatko joj drugačije pristupa pa je bitno pronaći svoj put. A na mene gluma djeluje oslobađajuće. Kad uđem u lik, zaboravim na svoj život, probleme i osjećaje.
Tko su vaši najbolji prijatelji?
- Većina ih je još iz djetinjstva. Tri najbolje prijateljice sa mnom su od prvoga razreda osnovne škole: njih nije briga tko mi je tata i u koliko filmova sam glumila. Takve ljude želim u svojoj blizini.
Nedostaje li vam škola, koju ste napustili s petnaest godina?
- Ne. Napustila sam je kako bih se posvetila glumačkoj karijeri i mislim da nisam pogriješila. Čak sam se vratila nakon snimanja filma, ali nakon nekoliko dana shvatila sam da onamo ne pripadam.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
" style="width:100%"/>
" style="width:100%"/>
Jesu li vas roditelji pokušali odgovoriti od toga?
- Oni su oboje također napustili školu s petnaest godina, tako da mi nemaju što prigovoriti. Uostalom, studiranje nikada nije bilo u mojim planovima. Ovako sam sretnija.
Mislite li upisati studij glume?
- Ne. Nemam ništa protiv tog studija, ali smatram da u glumi nisu važne tehnike nego instinkti. Dovoljno je u sebi pronaći emociju i vjerovati da je možete podijeliti s drugima.
Jeste li spremni za kritike, pozitivne i negativne, koje dolaze s tim poslom?
- Naravno. Kad sam odlučila postati glumica, pristala sam i na dobro i na loše što taj posao donosi. Sama sam sebi najveći kritičar. Oduvijek sam bila perfekcionistica pa od sebe, i od drugih, tražim najbolje. Zato se i ne bojim kritika - i kad su loše, znam da sam dala sve od sebe.
Je li vam naporan interes medija i javnosti za vaš život?
- Iako sam naviknuta na novinare i fotografe, nisam sasvim otporna na sve što se u medijima piše. Nije lako tako živjeti, ali manje razmišljam o negativnostima, a više o iskustvu i prilikama koje mi je donio ovakav život.
Pogađa li vas kad se komentira vaša mršavost?
- Nisam savršena i ne žudim drugima biti uzor, ali u prošlosti sam imala velikih problema sa zdravljem i otvoreno govorim o tome kako bih pomogla drugima. Još sam vrlo mršava i često znam na svojem profilu na Instagramu vidjeti komentare kako sam loš uzor jer se izgladnjujem. Ti me komentari zaista rastuže. Podsjete me u kakvim sam bila problemima i kako je bilo teško pobijediti taj poremećaj prehrane. Naravno da me muči pomisao kako će neka djevojčica zbog mene prestati jesti, no zato stalno naglašavam da mi je bilo teško, ali sada sam dobro. Zdrava sam i jedem jako dobro te sam sretna i zadovoljna u svojem tijelu. Puno mi je pomoglo snimanje filma "Plesačica" i uloga Isadore Duncan. Ona se dobro osjećala u vlastitom tijelu, koristila ga je na razne načine dok je plesala, i nije ga se sramila čak ni kad je bila polugola pred publikom. "Svako tijelo je prelijepo", govorila je Isadora, a ja sam prihvatila tu njenu mantru. Kad shvatite da nema savršenstva, da ne postoji idealan oblik tijela, onda počnete uživati u sebi.
Jeste li prije trenirali ples?
- Jedino iskustvo mi je plesni tečaj koji sam pohađala sa šest godina. Pripremajući se za ovu ulogu nisam imala dovoljno vremena za vježbanje pa me u kompliciranim scenama mijenjala dublerica. No, važno je znati da smo sačuvali duh Isadorinog plesa. Ona je vjerovala da je ples stvar osjećaja, a ne tehnike te da mora odražavati ono što pobudi u vama.
Po čemu ste slični Isadori Duncan?
- Vjerujem da sam jednako odlučna i ambiciozna. Možda ne toliko manipulativna.
Kako je bilo raditi s Natalie Portman, koja u "Planetariju" glumi vašu sestru?
- Nismo se prije poznavale pa je redateljica Rebecca Zlotowski predložila da prije početka snimanja provedemo neko vrijeme zajedno. Otišle smo u spa, lijepo smo se napričale i shvatile da jedna drugoj odgovaramo. Nakon toga je sve bilo lakše.
Odrastali ste u Parizu i Los Angelesu, smatrate li se više Francuskinjom ili Amerikankom?
- Nema razlike. Kada sam u Parizu, ponašam se kao Francuskinja, a u Los Angelesu kao Amerikanka. Mogu se prilagoditi okolini.
Imate li i pjevačkih ambicija?
- Ne, jer se nikome ne sviđa kako pjevam - po tome sam sličnija tati. U djetinjstvu sam maštala da ću postati pjevačica, ali samo zato jer sam se divila mami i htjela sam biti poput nje. S godinama sam, pak, shvatila da nisam dovoljno dobra.
Kakav je osjećaj biti muza velikom dizajneru poput Karla Lagerfelda?
- Chanel ima posebno mjesto u mojem životu. Kako moja mama godinama surađuje s tom modnom kućom, i ja sam od djetinjstva okružena njihovom odjećom i šminkom. Posebno mi je drago što Karla Lagerfelda poznajem od osme godine, više od pola svojega života.
Imate li u ormaru išta osim Chanela?
- Ne želim ništa osim Chanela. Živim san svake djevojke jer u svakom trenutku mogu nositi njihovu odjeću.
Koristite li savjete stilista prije izlaska na crveni tepih?
- Uvijek sama biram odjeću. Naravno, surađujem sa Chanelovim stilistima, ali moja je riječ zadnja. Oduvijek sam voljela modu, znam što hoću i što mi pristaje.
Kakve biste uloge htjeli imati u budućnosti?
- Teško je reći... Srećom, ne moram prihvaćati sve što mi se nudi, već mogu birati ono što me uzbuđuje. Ne planiram svoje korake. Zato mi se vjerojatno i dogodilo da u prvoj godini snimim tri tako različite uloge.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....