Massimo o svojoj najvećoj ljubavi: 'Kad sam je prvi put ugledao pomislio sam da je izvan moje lige!'

Glazbenik Massimo Savić rođen je u Puli prije 57 godina, a od mladosti je poznat po svom osebujnom stilu pjevanja. Za Gloria magazin otkriva kako je zaprosio suprugu Eni, zašto je u mladosti umjesto gelom kosu stilizirao mješavinom piva i Coca-cole te kad se zadnji put potukao.

Što je za vas ljubav?

- Uzajamno poštovanje, razumijevanje i veselje u zajedničkom druženju.

Imate li najdražu ljubavnu pjesmu?

- Postoji puno lijepih ljubavnih pjesama, ali kada bih baš morao izabrati jednu, bila bi to ‘Da li znaš da te volim’ Dade Topića i grupe Time.

Što ste pomislili kada ste prvi put ugledali suprugu Eni?

- Da je prepametna i prestroga za mene. Činilo mi se da je izvan moje lige.

Kako ste je zaprosili?

- Dok je spavala, uzeo sam joj mjeru za prsten, otišao u grad i kupio zaručnički prsten. Kad sam se vratio kući, tek se bila probudila, a ja sam kleknuo pred nju i zamolio je da mi bude supruga.

Na koju ste pjesmu otplesali prvi bračni ples?

- ‘Unforgettable’ Nata Kinga Colea, ali u duet verziji s njegovom kćeri Natalie Cole.

Damir Krajac / Hanza Media

Massimo sa suprugom Eni na premijeri predstave 'Kralj Lear' 2018. godine

Tko je glasniji kad se posvađate?

- Ja sam uvijek glasan, dok je supruga tiha voda koja brege dere. Njezin put je uvijek pametniji.

Kako ste odlučili kćeri dati ime Mirna?

- Rodila se u jeku Domovinskog rata. Tada smo živjeli u Kopru, jer je u Zadru bilo preopasno. Kako je najveća rijeka u Istri Mirna, a svi smo tada željeli mir, dali smo joj to ime.

Koji ste joj životni savjet dali?

- Nema generalnog savjeta koji može obuhvatiti moju ljubav prema kćeri. Dok god sam živ, nastojat ću joj biti potpora u životu.

Veselite li se danu kada ćete postati djed?

- Apsolutno. Jedva čekam.

Koja vam je igračka bila najdraža u djetinjstvu?

- Luk i strijela.

Kako ste se osjećali kada su vas kao tinejdžera uhitili zbog provale i krađe u trgovini?

- Nimalo ugodno, pogotovo jer su po mene došli šest mjeseci nakon nemilog događaja, kad sam već pomalo i zaboravio što sam napravio. Imao sam sreće što sam bio maloljetnik pa su mi oprostili i prošao sam samo s packom po rukama.

Sjećate li se kad ste se posljednji put potukli?

- Nažalost, da. Bilo je to u tramvaju u Zagrebu. Jedan mladi gospodin je bio jako bezobrazan i sve je brzo eskaliralo. Poslije mi je bilo krivo zbog toga.

Jeste li ikada radili u struci?

- Završio sam srednju školu za preciznu mehaniku za medicinske instrumente, ali s poslom sam se susreo jedino na praksi. Naime, već tada sam počeo svirati i pjevati, glazba me odvela na drugi put.

Kad ste shvatili da pjevate mnogo bolje od drugih?

- Ni danas to tako ne shvaćam.

Sjećate li se prvog koncerta?

- Nikako ne mogu zaboraviti prvi koncert grupe Dorian Gray, održan 1982. u zagrebačkom klubu Lapidarij. Kako bih i zaboravio kada smo se posebno pripremali miješajući pivo i Coca-Colu kako bismo dobili smjesu koju smo koristili umjesto gela za kosu, kojeg tada nije bilo u trgovinama.

Vedran Peteh

Koliko vas je iznenadio uspjeh pjesme ‘Sjaj u tami’?

- Prvi hit vas uvijek iznenadi jer zapravo ne vjerujete da se to može dogoditi. U mojem slučaju ipak se dogodilo. Tko bi tada mislio da ću tu pjesmu javno otpjevati nekoliko tisuća puta.

Imate li i dalje tremu prije nastupa?

- Uvijek imam nelagodu, ali nije to trema, već osjećaj između agonije i totalnog blagoslova.

Kako pazite na svoj glas?

- Ne pazim.

Kada vam se javio tinitus?

- Prije petnaestak godina, dok sam bio na probi s grupom Meritas. Odmah sam osjetio da će ta škripa koja je došla iz zvučnika prouzročiti štetu. I, eto, već gotovo dva desetljeća živim s tim jakim zvukom u desnom uhu.

Jeste li skloni alternativnoj medicini?

- Vjerujem u čovjeka samoga koji može mnogo učiniti da si pomogne.

Ima li života poslije smrti?

- Ne znam, nisam probao.

Što pomislite kad se danas sjetite svojih eksperimentiranja s narkoticima?

- Slabo se toga sjećam.

Kako biste se opisali u tri riječi?

- Radišan, odan i precizan.

Kad ste posljednji put lagali?

- Svi lažemo stalno.

Zašto ste pristali biti mentor u TV showu
The Voice?

- To je jedini show koji stvarno stavlja akcent na natjecatelje. No, ne bih pristao da mentorima nije zagarantirana samostalnost u odlučivanju tko prolazi, a tko ne. Iz produkcije mi mogu sugerirati, ali konačna odluka je uvijek na meni.

Koji bi bio naslov vaše autobiografije?

- Take the money and run.