Vladimira Spindler
KOLUMNA ZAGREBAČKOG GLUMCA

Karlo je bio (pre)iskren u novoj kolumni: 'Umjesto da mijenjam svijet, ja sam stradao jer sam ulje na kosi betonirao s medom'

Kako je biti sam u gomili, drukčiji od drugih, neshvaćen i neprilagođen okolini te kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem - Karlo Mlinar, glumac zagrebačkog kazališta Kerempuh, otkriva nam u seriji kolumni koje nikog neće ostaviti ravnodušnim.

Kako je biti sam u gomili, drukčiji od drugih, neshvaćen i neprilagođen okolini te kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem - Karlo Mlinar, glumac zagrebačkog kazališta Kerempuh, otkriva nam u seriji kolumni koje nikog neće ostaviti ravnodušnim.

Kada je Bog dijelio pamet, ja sam bio na izletu! Jučer navečer sam kao veliki pobornik prirodne kozmetike došao na senzacionalnu ideju, potaknut savjetima svojih prijateljica, da stavim tri vrste ulja na kosu i sve to fino betoniram s medom. Kosa mi je uništena još od New Yorka kada su me blajhali za jedno snimanje pa sam odlučio popraviti štetu.

Ne bi život imao pretjeranog smisla bez 101 savjeta kako nahraniti ispucalu kosu te zablistati poput hollywoodske dive. U vremenu kada se moji nešto mudriji vršnjaci bore za pravdu djevojčica, kada razmišljaju kako pomoći ljudima u prihvatnom centru za izbjeglice u šumskom kampu Vučjak gdje imigranti umiru od gladi, ili čak moja sestra koja je zaposlena u prosvjeti i bori se za povećanje koeficijenta plaće učiteljima, ja provodim večer smišljajući beauty tretman. Da se razumijemo, ne vlada obitelj Kardashian društvenim mrežama jer se bavi pitanjem manjina, gladnih i nesretnih već zato što daje savjete kako biti lijep poput njih. Mi obični smrtnici, pri tome veoma zavidni, pratimo poznatu obitelj u nadi da ćemo se jedno jutro probuditi prekrasni kao oni. Ponukan time, razmišljam kako je ovo ulje na kosi prvi korak ka svjetskoj slavi i kako planiram napraviti presedan. Snimit ću ovakav porno uradak i to će biti apsolutni hit. Postat ću planetarno popularan, a ujedno ću promovirati prirodnu kozmetiku.

I tako ja kao dobro nauljen odojak, a Nova godina još nije ni blizu, odlučim preko jastuka staviti ručnik te utonuti u san. Pri tome se duboko nadam da neću završiti kao Aurora i spavati dok me princ ne probudi jer sutra ujutro imam snimanje zbog kojeg sam i odlučio popraviti štetu na kosi. Pri tome sam dovoljno samouvjeren i umišljen jer mislim da sam uključio alarm za sutra. Kako svako malo prolazim prstima po kosi jer na glavi imam jedan dobar dressing za salatu kojeg se ne bi ni Good Food posramio, ne želim dirati mobitel. Uključivanje alarma je nešto što nikada ne zaboravim, naprosto mrzim kasniti. Početak dana bez šalice turske kave i cigarete za mene je ravan scenariju u kojem ću završiti na duplerici Jutarnjeg lista kao serijski ubojica.

I tako, dok drugi bacaju novac na keratinske tretmane, kerastaze maske za kosu i razno, ja ću sutra zablistati na setu baš kao što internet sugerira "kao hollywoodska diva", a film je pritom ekranizacija „Zlatokose“ braće Grimm uz pomoć majke prirode. Nije bez razloga Matoš svoj prvi sonet završio sa „Samo tvoja kosa još je bila živa pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva!“. Zvoni mi jutros mobitel, ali drugačiji zvuk no što je zvuk alarma. Princa nema, Bogu hvala. Zove me vozač koji me čeka ispred kuće. Naravno da sam prvi put u životu zaspao. Da me netko ovog trenutka teleportira u finale kulinarskog natjecanja i ponudi limitiran broj sastojaka, ja bih sigurno pobijedio izvukavši asa iz rukava, točnije iz kose. Molim vozača da me pričeka 10 minuta. Utrčavam kao furija pod tuš, padnem, natučem bok, ustajem, kao sve je ok i idem oprati kosu. Bože, znam da ti nisam odan i znam da ti sigurno nisam najdraži u stadu, ali je li ovo neki prc? Ne, ovo je sigurno prc! Mislim nitko mi neće vjerovati da danas, kada ja imam žbuku na glavi, NEMA VODE! Ne, pa objasnit ću ljudima na setu, smijat će se i razumjeti. Netko će mi oprati kosu i problem riješen. I onda se javlja onaj glas u meni koji me valjda dan danas čuva od prisilne hospitalizacije, onaj isti glas koji mi je ipak savjetovao da ne snimim porno uradak.

Dečko od 27 godina, u najboljim godinama, u godinama kada su Gandhi i Che Guevara mijenjali svijet, on provodi večer s tri vrste ulja na kosi. Karlo Mlinar, ti si budala! Sjedim i pušim, očajan. Sad ću izaći van i baciti se vozaču pod auto tvrdeći da me pogazio ili ću baciti nešto kroz prozor glumeći provalu, pozvati policiju i kupiti vrijeme dok možda ne dođe voda. I onda kad pomisliš ne da ti nije dan, već nije ti život, i da si dno dna, dogodi se čudo. Vjerojatnost da ću ja danas uspjeti oprati kosu je ista onoj da će časne sestre zatrudnjeti, ali čuda se događaju. Kako su nedavno dvije redovnice sa Sicilije zatrudnjele, valjda bezgrešno, tako se i meni dogodilo čudo i ugledao sam u kuhinji aparat za vodu. Onaj galon vode prikopčan na aparat koji nudi ledenu i kipuću vodu. Hitro čupam taj galon sa aparata, voda curi okolo, bacam glavu u sudoper i pored svih John Frieda, Keune i ostalih šampona perem kosu sa Čarlijem. Valjda jedini pripravak koji je mogao isprati masnoću s moje glave, figurativno i doslovno, bio je pripravak za uklanjanje tvrdokornih masnoća.

Mislim da bi se Kardashiani zgražali sve dok Čarli ne postane planetarno popularan, plati im da ga reklamiraju, a onda će svi prati kosu njime. Možda sam upravo pokrenuo i novi trend, iako sumnjam. Izlazim iz kuće u trapericama, kožnoj jakni, bez majice, vidi mi se six pack, mokra mi je kosa. Ulazim u auto i govorim vozaču „Ovo je moj wet look, a život je rock n roll, vozi!“

Da bar. Jer stvarnost izgleda malo drugačije. Ulazim u auto u trenirci s kapuljačom, dva šala omotana oko glave, izgledam kao imigrant u Vučjaku, skrivam mokru kosu te u ruci nosim u salvetu zamotan komad štrudle od višanja, koju sam jučer navečer ispekao, kao znak isprike vozaču. Govorim pritom da se najdublje ispričavam što me čekao te kako je ovo moj mali znak pažnje. Kralj mi pri odgovara: „Jesi li ti cijelo jutro razvlačio pitu da te ja ovoliko čekam, ili što?!“ Zaslužio sam ovo, priznajem. Poželio sam s njime podijeliti ovu priču, no nije djelovao zainteresirano. U nadi da će prilikom jedenja naletjeti na košticu od višnje samo sam izustio “Dobar Vam tek, striček!“ .

Vozeći se prema lokaciji snimanja pogledao sam video o sirotoj koki koju je igrač na nogometnom terenu usmrtio torpedirajući je nogom. I stvarno sam suosjećao s njom. Sve su preletjele, a ona sirota jedina nije uspjela te je nagrabusila. Tako i ja, pored svih ovih bespuća interneta, obitelji Kardashian i mojih frendica kojima je ovaj trik za kosu uspio, mene je koštao, ne kao dotičnu, ali pojeo mi je živce. Ako sam ja jutros trebao nakon ovog tretmana zablistati kao hollywoodska diva onda je to svakako Charlize Theron u filmu „Čudovište“, a svi vi koji ste ga gledali znate da je to daleko od glamuroznog i lijepog. Samsonu je Dalila odrezala kosu i uzela snagu, na žalost, ja nisam bio te sreće. Ipak ima toliko glupih ljudi da zavide drugima na njihovoj nesreći. Iza Gandhija i Che Guevare su ostali ideali, poruke i ideje u koje ljudi dan danas vjeruju. Što će ostati iza moje generacije, mene, ne znam. Možda dobar priručnik kako nahraniti suhu i ispucalu kosu, a možda i nešto više. Živi bili pa vidjeli!

Linker
30. studeni 2024 00:39