Slavko Sobin: 'Smisao za pokret naslijedio sam od mame balerine'

Jedan od najzaposlenijih hrvat­­skih glumaca svakako je Splićanin Slavko Sobin (33). Još su mu svježa sjećanja na remake filma “Leptir”, u kojem je prije dvije godine glumio s Charliejem Hunnamom i Ramijem Malekom. Trenutačno, pak, često putuje u Beograd, gdje dovršava drugu sezonu televizijskog serijala “Senke nad Balkanom”, zapažen je i kao Ljuban, vođa motorističke bande u serijalu “Na granici” te kao nenadmašni fotograf Žungul u “Crno-bijelom svijetu”. Nedavno je imao premijeru predstave “Who the Fu*k is Biba”, kao pravi radoholičar veseli se ulozi u novom filmu Darija Lonjaka, koji se počinje snimati u svibnju, a okušao se posljednjih tjedana i kao plesač. Naime, nakon šest godina na male ekrane vratio se show Ples sa zvijezdama Nove TV, a jedan od natjecatelja je Slavko Sobin. U šali kaže kako je baš dobro što je bila tolika pauza jer bi inače bilo teško nadmašiti tadašnjeg pobjednika Mislava Čavajdu, kojemu je partnerica bila Petra Jeričević. I na njega je ostavio snažan dojam pa sad studiozno uvježbava korake kako bi nastavio sjajnu glumačku tradiciju u tom plesačkom nadmetanju.

Kakvi ste inače u plesu?

- Smisao za pokret naslijedio sam od mame balerine. Plesali smo i na Akademiji dramske umjetnosti, i bio sam među najboljima, ali to je bilo prije 12 godina! Nikada nisam išao u plesnu školu pa sada učim osnovne korake.

Jeste li bolji u klasičnim plesovima ili vam je draži latino ritam?

- Nisam još na toj 'razini'. Zasad sam na plesnoj matematici, s kojom nemam problema, ali više brojim korake nego što uživam. Iako mi je Martina Tomčić, koju iznimno cijenim i kod koje sam također nedavno bio, rekla da bi radije vidjela moju ekspresiju nego savršenu tehniku. I moja partnerica Gabriela Pilić želi da se opustim, a ona doista ima znanja i iskustva: 16 puta je bila državna prvakinja u plesu, a prva je s diplomom trenerice plesa u Hrvatskoj.

Što vas priječi da se opustite?

- Osim tehnike koju svladavam, moram se obračunati s egom i 'prelomiti' nelagodu u vezi s tim što će ljudi koji me gledaju misliti kad se počnem savijati i vrtjeti kukovima. U disku mi to ne bi bio nikakav problem, ali na televiziji imam malu zadršku.

Vedran Peteh

Kako vaši psi reagiraju kad ih povedete na plesne probe?

- Buba je dobra, strpljiva i uvijek negdje u blizini, dok Mara stalno jurca uokolo. Nedavno se s Velesajma, gdje snimamo, odšetala do MSU-a. Naime, ne mogu ih toliko držati na lajni, a kako je sve ograđeno, vjerovao sam da su “na sigurnom”. No Mara se poželjela umjetnosti i otišla u “razgledavanje”. Srećom, sve je dobro završilo jer je čipirana: javio mi se veterinar nakon što su mu je doveli dobri ljudi koji su je pronašli.

Tko vam ih inače čuva?

- Kamo god idem, vodim ih sa sobom. A kad to nije moguće, imaju tetu čuvalicu na Bukovcu. Ili ih ostavim roditeljima u Splitu.

Gledate li “Crno-bijeli svijet”?

- Gledam. Uživao sam na snimanju i mislim da je to serijal koji me učinio prepoznatljivim širem gledateljstvu. Nadam se da me uloga Žungula neće obilježiti, ali toliko mi je draga i važna da ću napraviti tetovažu njegove “fudbalerke”.

Vedran Peteh

Kako vam je bilo snimati “Leptira” s holivudskim zvijezdama Charliejem Hunnamom i Ramijem Malekom?

- Nisam imamo nikakvih kompleksa, nije me pratio osjećaj da ću raditi s nekim tko je bolji od mene. Pa nisam glumio s Robertom De Nirom ili Jackom Nicholsonom! Bilo bi možda drukčije da sam Ramija Maleka prije toga vidio u “Bohemian Rhapsody”. Ne mogu glumce cijeniti samo zato što su Amerikanci. Goran Navojec, također član ekipe “Leptira”, ima više uloga od njih dvojice zajedno i da je u Hollywoodu, oni bi za njega bili mala maca. U tom kontekstu više mi imponira raditi s Gogom.

U “Senkama nad Balkanom” glumite s drugim Gogom - Goranom Bogdanom, te s Bojanom Navojcem: kako izgledaju vaši provodi nakon snimanja?

- Bojana sam tek upoznao, a Gogo je čudo. Ja puno radim, ali on me nadmašuje. Divna je osoba i iznimno talentiran glumac, kod njega nema pretvaranja. Takav je kakav je i svi ga obožavaju. A što se tiče provoda, nisam od izlazaka. Eventualno popijem kavu ili odem na večeru. Ali ako izađem, bit ću najluđi. Mogu završiti na stolu, ispod stola, ujutro se zateći u pogrešnom stanu... pa se zapitam što mi je to trebalo. Nisam čistunac, ali mi je bioritam drukčiji: obožavam jutro, prirodu, šetnje s Bubom i Marom, a to baš ne ide s noćnim bdjenjima.

Koje su razlike između domaćih i stranih produkcija?

- Stranci strogo poštuju ugovor. Primjerice, ako snimanje potraje dulje od ugovorom određenih 12 sati, sutradan te ne kupe u sedam ujutro. I catering je na stranim setovima gotovo perverzan: od jutra do mraka ima svega, od lososa do raznog voća i povrća. Kod nas, zbog financija, produkcija radije zakida na komforu, a malo više plati glumce. Ali meni je hrana bitna. Treba mi komad mesa, neko povrće, malo voća. Nije riječ o komociji, već o dobrobiti drugih: ako sam gladan, postajem teška osoba. Zato mi je torba puna energetskih pločica, a ponešto i skuham pa ponesem na set.

Vedran Peteh

S obzirom na količinu posla, dogodi li se da u prvi tren kad se probudite ne znate tko ste?

- Dogodi se da ne znam gdje sam, ali uvijek jako dobro znam tko sam. Ponekad se usred noći probudim misleći da neki posao nisam obavio. Ili sanjam da imam premijeru, a nisam spreman s tekstom...

Kako se iz lika u serijalu, kojeg glumite iz dana u dan po 12 sati, vraćate “sebi”?

- Ostane nešto od toga i u privatnom životu. Primjerice, kad sam glumio u kriminalističkom serijalu “Patrola na cesti”, primijetio sam da sam neko vrijeme bio malo “stroži” u stavu.

Ne bojite li se da će vas toliko posla samljeti?

- Obožavam svoj posao, ništa mi nije problem. Paralelno s Plesom sa zvijezdama počet ću snimanje filma mladog redatelja Darija Lonjaka. Ma sve se može, sve se stigne. Ali nakon toga godinu-dvije ostajem u Zagrebu. Zamolio sam svoju agenticu Anilu Gajević da mi neko vrijeme ne šalje strane audicije. Potpisao sam dva velika ugovora i to mi je za sada dovoljno.

Možete li “preživjeti” od ugovora do ugovora?

- Moji roditelji su situirani i o njima se ne moram brinuti, a svoje obitelji nemam pa nitko neće ostati gladan ako ja ne zaradim dovoljno. Uostalom, s financijama neće biti problema jer sam prihvatio mainstream projekte. Nešto će se i uštedjeti. Ali mogu otići i na dulje putovanje pa da mi ne ostane ništa.

Kamo volite putovati?

- Posvuda. I tada živim kao kralj. Često putovanja planiram prema odabiru restorana. Uvijek ću naciljati jedan Michelinov, ili dva ako je destinacija daleko pa znam da se tamo više neću vratiti, a inače odlazim u restorane u kojima jedu lokalci kako bih doživio što više autohtonih okusa. I u Zagrebu odlazim u restorane, a drago mi je da je i u Splitu sve više dobrih. Neke - Artičok, Bokamorra i Debelly - vode moji dobri prijatelji pa sam im čest gost. I sam maštam o malom restoranu, u koji bi dolazili samo znalci, gdje bih pripremao nešto po svom guštu.

Promo Nova TV

Gabriela Pilić, Sobinova partnerica u plesu, 16 je puta bila državna prvakinja

Na što još trošite novac?

- Nedavno sam otvorio obrt pa imam bolji uvid u vlastite troškove. Trošim na dobru hranu, treniranje, jogu. Nisam rasipan, ali vodim lagodan život i priuštim si neke stvari koje koštaju. Mogu trenirati sam, ali draže mi je da imam svog trenera Roberta Blaževića, jer znam da ću tako redovito dolaziti na trening i da ću u manje vremena odraditi najbolje što je moguće.

A odjeća?

- Uglavnom sam u najležernijim izdanjima. Odjeću najčešće kupujem u Zari i H&M-u, dobro sam građen pa mi sve pristaje, ali kad idem na javno događanje, bitno mi je da izgledam dobro. Time dajem važnost događaju, ljudima koji su me pozvali i onima koje ću ondje sresti. I, kako se ono kaže - uvijek trebaš biti sređen jer nikad ne znaš koga ćeš sresti, a i ne daj Bože da te udari auto u “lošem izdanju”.

Što biste si voljeli priuštiti da imate dovoljno novca?

- Želja mi je do kraja godine izgraditi kuću. Sada tražim zemljište, na pola sata od Zagreba, po mogućnosti prema Samoboru, i da nije jako skupo. Kuća ne mora biti velika, već da je u prirodi i da ima veliku staklenu stijenu koju ću ujutro otvoriti, pustiti Bubu i Maru da istrče van, a ja da popijem kavu na klupi u vrtu. Za to mi treba oko 3000 kvadrata, da ipak imam privatnost.

Poput holivudskih glumaca?

- Kod nas ne postoje celebrityji jer svi živimo neke slične živote. Ali mi se čini da zaslužujem da se ujutro probudim, a da ne budem izložen pogledima i da ne moram šetati pse po Ribnjaku već da ih mogu pustiti u vrt u kojem će biti koliko god žele. Spasilo bi me malo izolacije. Ne volim pozornost takve vrste, a shvatio sam da je već imam više nešto što sam očekivao. Kuća bi mi omogućila da je izbjegnem.