Proslavljeni vaterpolski golman Frano Vićan govori kako je njegova kći Petra, iako rođena s Downovim sindromom i srčanom manom, postala odlikašica i uspješna sportašica - te je na Europskom prvenstvu u plivanju osvojila prvo mjesto.
- Kako sam samo ponosan na našu Petru! Ona je najbolji dokaz da djeca s Downovim sindromom, uz mnogo truda i ljubavi koju im dajete, mogu postizati velike uspjehe. Njezina pobjeda razveselila me jednako kao moje zlatne medalje na Olimpijadi u Londonu 2012. i na Svjetskom prvenstvu 2007. u Melbournu. Možda čak i više. Petra je sjajna plivačica, ali i vrlo skromna djevojčica: kao nagradu za pobjedu poželjela je samo CD Nine Badrić - kaže naš proslavljeni vaterpolski golman Frano Vićan (41), čija je 14-godišnja kći Petra osvojila prvo mjesto u kraulu na 200 metara u juniorskoj kategoriji na Europskom prvenstvu za osobe s Downovim sindromom u Parizu.
Kad mu je tu vijest javila supruga Ana (42), koja je bila s Petrom u Francuskoj, u stanu Vićanovih u Zagrebu nastala je ludnica jer su dvije mlađe kćeri Karla (10) i Lana (8) počele vrištati i skakati od sreće. Seka je zakon - složile su se cure, a Petra im je poručila da jedva čeka da je ljube i maze. S kolegicama iz plivačke reprezentacije Lucijom Mijolović i Marijom Pinjuh, koja je na prvenstvu osvojila dvije bronce, provela je pet nezaboravnih dana u Parizu, a povratak kući za nju je bio poput bajke. Počelo je već u avionu za Zagreb, kad im je stjuardesa preko razglasa čestitala na pobjedama te, praćena pljeskom putnika, donijela tortu. Doček na aerodromu, koji su organizirali obiteljski prijatelji Josip Badrov i Mihaela Topić, izgledao je kao da stižu sportske zvijezde: tamburaši su uživo svirali "Večeras je naša fešta", a okupljeni držali transparente. Petri se posebno svidio onaj sa srcem koji je nosio njezin djed, umirovljeni inženjer kemije Zdravko Ortner, poznat i kao najbolji stručnjak za palačinke u obitelji.
Slavlje se nastavilo sutradan, kad je iznenađenu Petru u predvorju škole dočekala cijela jutarnja smjena učenika OŠ Remete, gdje pohađa osmi razred. Svi su joj zapljeskali, a ona je digla visoko u zrak svoju diplomu koja potvrđuje osvojeno prvo mjesto u Parizu i počela se okretati dok je svirala glazba i oko nje su letjeli baloni.
- Naša Petra ima u sebi ljubavi za cijeli svijet. Stalno nas mazi, grli, pokazuje koliko nas voli... A ono što je najbolje, tako vam se uvuče pod kožu da pokraj nje svi postanu puni ljubavi i razumijevanja - kaže Ana Vićan, priznajući da je Petrino rođenje za nju i supruga bio šok jer nisu znali da nosi dijete s Downovim sindromom i teškom srčanom manom zbog koje je sa samo osam mjeseci operirana u Linzu. Srećom, operacija je dobro prošla i Petra danas nema nikakvih problema sa srcem. No, kako se zbog srčane mane nije smjela naprezati, fizikalnu je terapiju započela tek s 10 mjeseci i to - u bazenu u Genovi, gdje je obitelj u to vrijeme živjela jer je Frano igrao za talijanski vaterpolski klub Chiavari.
- Išla je redovito u Cepim, centar za pomoć djeci s Downovim sindromom, i to joj je puno pomoglo. Tamo rade specijalizirani psiholozi, logopedi i fizijatri zahvaljujući kojima je naša Petra prohodala. Doduše, tek s tri i pol godine, ali kakve su bile početne liječničke prognoze, to je bio golemi uspjeh. Bila je borac od prvog dana - kaže Frano Vićan. Kad su se nakon tri godine preselili u njegov rodni Dubrovnik, zbog ugovora koji je potpisao s klubom Jug, Petra je već jako napredovala. Sa šest je godina počela trenirati plivanje i već se tada vidjelo da je talentirana.
- Petra obožava vodu, doslovce se ne da van iz mora ili bazena. Zaroniti može do sedam-osam metara, dublje od sviju u obitelji. Franu je zbog toga pomalo strah pa je ne pušta da sama roni - kaže Ana Vićan. Prve sportske uspjehe Petra je postigla nakon preseljenja obitelji u Zagreb, kad je 2013. počela vježbati s Ferdinandom Majorom, trenerom PK-a Natator. No njezin talent tek je ove godine zablistao u punom sjaju: osvojila je prva mjesta na juniorskom Državnom prvenstvu u Splitu na 50 metara slobodno, 100 metara kraul, 100 metara leđno i 50 metara leptir. Odlična je bila i na Europskim igrama mladih s invaliditetom u Brnu, gdje je u lipnju osvojila treće mjesto na 100 metara kraul.
Danas Petra trenira četiri puta tjedno po sat i pol, a osim što je uspješna sportašica, ona je i odlična učenica. U radu joj pomaže asistentica u nastavi i rezultati su vidljivi: odlično čita i piše te računa uz pomoć kalkulatora. San joj je jednog dana postati fotografkinja, jer jako voli snimati prirodu. Puno se druži s prijateljima, ide na tečaj keramike, a ima i tajnu simpatiju kojoj je napisala ljubavnu pjesmu.
- Uvijek sam joj ponavljao: bitno je da se trudiš i uživaš u tome što radiš, da daš sve od sebe. Onda će i rezultati doći - kaže Frano Vićan, koji je svoju bogatu natjecateljsku karijeru završio ovog ljeta. Od jeseni radi kao trener golmana u HAVK-u Mladost i uživa u obiteljskom životu. Dok je igrao i putovao svijetom, Ani su s djecom pomagale majka Vera, umirovljena socijalna radnica, i svekrva Matilda, umirovljena ekonomistica. Danas Frano puno više sudjeluje u zajedničkim obvezama, no za sklad njihove obitelji najviše je, priznaje, zaslužna supruga Ana, zagrebačka ekonomistica koja je vlastitu karijeru podredila obitelji. Njih dvoje su se upoznali prije 22 godine na bazenu Mladosti, kamo je Ana došla s prijateljicom koja je hodala s jednim vaterpolistom. Vjenčali su se 2001. u Dubrovniku, a godinu kasnije rodila se Petra.
- Njezino rođenje dodatno nas je povezalo. Svjesni smo da imamo dijete s posebnim potrebama i da druge dvije djevojčice nikada ne smiju osjetiti manjak pažnje zbog toga. Sve tri dobivaju isto, prisutnost Petre oplemenila je njihove živote: zbog nje su osjećajnije, tolerantnije i empatičnije. Među njima nema sestrinske ljubomore - kaže Frano Vićan. No kako cure dijele sobu, ponekad se i porječkaju. Najčešće zbog iPada, na kojem Petra želi uvijek iznova gledati crtić "Ledeno kraljevstvo" i spotove Nine Badrić, dok Lanu više zanima show "Supertalent". Ali među njima nema zle krvi: potaknuta sestrinim uspjesima, Lana od rujna trenira plivanje u PK-u Dubrava, dok je Karli draža odbojka.
- Idući Petrin korak je nastup na Otvorenom državnom prvenstvu u veljači 2018. u Splitu. Motivirana lijepim iskustvom iz Pariza, voljela bi otići na Svjetsko prvenstvo u Kanadi, koje je u srpnju iduće godine. Ova pobjeda je velika stvar za nju, jer joj daje samopouzdanje i osjećaj da može sve ako se potrudi. A ako ohrabri barem jednog roditelja djeteta s Downovim sindromom da potakne svoje dijete na plivanje ili bilo koji drugi sport, napravili smo jako puno - kaže Frano Vićan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....