Nova biografija legendarne modne urednice, koja u poslovnom svijetu ima podjednak broj prijatelja i neprijatelja, otkriva njezinu topliju stranu: da joj se sviđao Bill Gates, kako se zaljubljivala u starije muškarce te da je vrlo angažirana baka koja svojim unucima, vjerovali ili ne - mijenja pelene.
Najmoćnija žena u svijetu mode, Anna Wintour, na čelu je američkog Voguea ravno 34 godine, zapanjujuće dugo za modnu scenu gdje se uspjesi izmjenjuju s padovima brže no što se mijenjaju dužine suknje. A k tome je, u dobi od 72 godine, kad su ostali uglavnom u mirovini, aktivnija nego ikad: nedavno je postala i šefica svih izdanja Conde Nasta pa je, osnažena i plemićkom titulom koju joj je dodijelila kraljica Elizabeta II., nesumnjivo i jedna od najmoćnijih poslovnih žena u svijetu uopće, na samom vrhu industrije teške gotovo dvije milijarde.
Legendarna urednica u velikoj je mjeri pridonijela stvaranju današnje modne scene i usponu niza imena kao što su Michael Kors, Marc Jacobs, Donna Karan, Alexander Wang, Calvin Klein, Proenza Schouler, Thakoon Panichgul, Karl Lagerfeld, John Galliano... ali istodobno stvorila i legendu o samoj sebi.
Kako je Anna - notorna radoholičarka, opsesivna perfekcionistica, stroga šefica koja u poslovnom svijetu ima jednako mnogo prijatelja koliko i neprijatelja - izdržala tako dugo na nemilosrdno prevrtljivoj modnoj sceni i kako je to pomirila s privatnim životom, pitanje je koje zanima mnoge.
Film "Vrag nosi Pradu" s Meryl Streep i Anne Hathaway, snimljen 2006. prema knjizi bivše Annine pomoćnice Lauren Weisberger, karikirao je Wintour kao ledenu kraljicu koja zna što radi, ali pritom nemilosrdno terorizira suradnike, a uspješnu karijeru skupo plaća na privatnom planu (Wintour se na premijeri pojavila u Pradi i pohvalila film, ali navodno nikad nije bivšoj suradnici oprostila izdaju).
Nježna strana ledene kraljice
Nova biografija pod jednostavnim naslovom "Anna - biografija", koju je napisala Amy Odell, pokušava rasvijetliti taj odnos između ledene profesionalne vanjštine Anne Wintour i njezine toplije, intimne strane koja doista postoji, koliko god to zvučalo nevjerojatno. Kroz razgovore s više od 250 sugovornika, među kojima, doduše, nema same Wintour - legendarna urednica odbila je sudjelovati u knjizi, ali nije se usprotivila objavljivanju - i na gotovo 350 stranica biografija donosi mnoge pikanterije.
Doznajemo da je Wintour objavila Madonnu na naslovnici Voguea jer joj je netko tvrdio da "nikad neće", Opru Winfrey natjerala da smršavi 15 kilograma, a Hillary Clinton zabranila je plavo odijelo. Doznajemo i da joj se jednom sviđao Bill Gates, da je bila u vezi s mnogim muškarcima, uglavnom starijima od sebe, ali nikad s Bobom Marleyjem, kao što se pričalo.
I da zapravo, skrivena iza svojih karakterističnih naočala Wayfarer - koje joj služe da joj sakriju izraz, ali i kao dioptrijske naočale za vid - može biti topla i darežljiva osoba kojoj su njezina djeca, kako je sama jednom priznala, najveća slabost.
Prema poslu se Wintour odnosi s fanatičnom disciplinom, a isto to diktatorski zahtijeva od svih zaposlenika koji joj se nikad ne smiju izravno obraćati bez pitanja, ali moraju bespogovorno izvršavati njezine zapovijedi - i pritom ne smiju imati višak kilograma. Radni raspored nije za mlitavce: Wintour ustaje svaki dan u pet i trideset (ponekad i ranije) pa igra tenis koji obožava (katkad s Rogerom Federerom) ili jednako naporno vježba. Zatim doručkuje, najčešće jaja s dimljenim lososom, pa fenira kosu da oblikuje frizuru sa šiškama - prepoznatljivu iz svemira, kako je duhovito primijetila jedna novinarka, koju nosi od 14. godine. Fenira se još jednom uvečer, prije izlaska. Dok su djeca bila manja, odbacivala ih je putem na posao u školu, a iz auta javila u redakciju Voguea da stiže kako bi je dočekala bijela kava.
Na poslu Wintour nema vremena za čavrljanje, a ne dopušta to ni ostalima - razgovor traje dvije minute, a kolegij koji se u drugim redakcijama zna razvlačiti satima gotov je za manje od pola sata.
Za ručak, ne dulji od četrdesetak minuta, jede odrezak bez priloga ili katkad hamburger bez peciva. Često pojede samo nekoliko zalogaja pa se vraća poslu. Vjerojatno zato i stigne u danu obaviti nezamislivo mnogo, osobno posvećujući pozornost svakom detalju: sve fotografije moraju zadovoljavati njezine stroge standarde pa je tako jednom tražila da se bebi na fotografiji prije objave retušira punašni podbradak, global časopisa koji u Vogueu s poštovanjem zovu samo "knjiga" - kao da je Biblija - svaki dan poslije posla nosi kući na dodatno proučavanje, bira dizajnere i modele, ali ne i trendove jer, kako je jednom rekla, "trend je prosta riječ". K tome osobno odobrava i svakog pojedinačnog od 700 i nešto uzvanika na raskošnoj godišnjoj Met Gali u New Yorku, kao i njihovu garderobu pa i jelovnike na kojima je zabranila peršin, vlasac, češnjak i luk.
Otac joj usadio ljubav prema poslu
Rođena u Londonu, Anna je imala povlašteno djetinjstvo. Majka Elinor, vrhunski školovana Amerikanka, bavila se dobrotvornim radom, otac Charles, urednik londonskog Evening Standarda, bio je važna figura na društvenoj i političkoj sceni. Otac je Anni usadio radnu etiku, osjećaj za rokove.
"Smrt Marilyn Monroe upropastila nam je ljetovanje jer smo morali naglo iz Venecije putovati kući", sjeća se Anna. Možda je od njega naslijedila sposobnost da se suzdrži od svake reakcije; kad su mu javili da mu je 14-godišnji sin Gerald, Annin stariji brat, poginuo u prometnoj nesreći, Charles se vratio na urednički kolegij i nije o tome rekao ni riječi.
Kao tinejdžerica Anna se bavila trčanjem, ali je odustala jer se bojala da će joj listovi postati previše mišićavi; kad joj je godinama poslije na ulici u New Yorku napadač oteo torbicu, Anna je iskoristila trkačko umijeće i premda je na nogama imala cipele s visokom potpeticom, pojurila je za njim, dostigla ga i istrgnula mu torbicu iz ruku.
Odustala je i od fakulteta pa su je dva starija brata i sestra zadirkivali da je šupljoglava jer su je uglavnom zanimale frizure i odjeća. Patrick je poslije postao politički urednik, James i Nora aktivisti za ljudska prava, a Anna je jednom izjavila kako je modu odabrala zato jer je to bilo polje na kojem se i ona mogla istaknuti.
I istaknula se već na prvom poslu, u časopisu Harper's & Queen, kad je objavila fotografski editorijal u kojem su modeli u go-go čizmama oponašali prizore sa slika Maneta i Renoira.
U New York se preselila 1976. da bi se zaposlila prvo u Harper's Bazaaru, zatim u Vivi pa u časopisu New York, gdje se već počela pretvarati u ikoničku figuru. U redakciju je dovukla vlastiti pisaći stol i organizirala besprijekorni, potpuno bijeli radni prostor, a kad ju je netko upitao kako izdrži svaki dan u visokim potpeticama, odgovorila je: "Lako. Pa nije tako daleko od limuzine do ulaznih vrata."
Ambiciozna od početka
Premda su je iz sve tri redakcije otpustili, Wintour je privukla pozornost šefa Conde Nasta, koji joj je dogovorio sastanak s Grace Mirabellom, tadašnjom urednicom Voguea. Kad ju je Mirabella upitala koji posao želi u časopisu, Wintour joj se slatko nasmiješila i rekla: "Vaš!" I tako je nekako i bilo. Ambiciozna Wintour odmah je počela raditi Mirabelli iza leđa i nametati svoju volju pa su je radi mira u kući premjestili u britanski Vogue.
"O, Bože, natrag u Englesku", navodno je tad uzdahnula Wintour, koja se ubrzo zamjerila svima u redakciji jer je zahtijevala da rad počne u osam ujutro, a pritom se prema osoblju ponašala osorno.
No, znala je što hoće i to je dobivala, milom ili silom; kad joj dizajneri nisu proizveli minisuknje kakve je naručila, rekla je pomoćnicama da ih skrate škarama.
Tad je već bila udana. Nakon veza s nizom starijih muškaraca, uglavnom intelektualaca i pisaca koji su joj imponirali, možda i zato što su nalikovali na njezina oca - kao što su novinari Nigel Dempster i Jon Bradshaw te konzervativni esejist Christopher Hitchens - Wintour je živjela s novinarom Michaelom Stoneom. A onda je kod prijatelja upoznala 13 godina starijeg i ne baš naočitog Davida Schaffera, uglednog psihologa koji je predavao na Sveučilištu Columbia, a iza sebe je već imao jedan brak i dva sina. Vjenčali su se 1984. u Anninoj kući na Manhattanu, uz nekoliko prijatelja i članova obitelji.
Godinu i pol, koliko je provela u Londonu, Anna je svaki tjedan letjela Concordeom u New York u posjet mužu te su uspjeli dobiti i dvoje djece: 1985. rodio im se sin Charles i dvije godine poslije kći Katherine Bee. Kad se 1988. Wintour vratila u New York i preuzela Vogue, posvetila se poslu te klonuli časopis pretvorila u uspješan proizvod.
Neki novi smjer
Već prva naslovnica pod njezinom uredničkom rukom pokazala je da Vogue ide u novom smjeru, kad se na njoj pojavila izraelska manekenka Michaela Bercu u trapericama Guess po cijeni od 50 dolara i 10.000 dolara vrijednom sakou Christiana Lacroixa, dotada nezamislivoj kombinaciji konfekcije i couturea. Naslovnica je bila tako zapanjujuće drukčija od svih prije da su iz tiskare zabrinuto upitali je li došlo do pogreške, ali Wintour je objasnila da je baš to htjela.
- Sako je zapravo bio dio kostima, ali Michaela je prije snimanja bila na odmoru kod kuće u Izraelu i malčice se popunila pa joj suknja nije pristajala - rekla je Wintour. - Ali to je sjajno poslužilo da uzvišenu visoku modu bacim naglavačke u pravi život i vidim što će se dogoditi.
I dogodilo se. Obnovljeni Vogue kojim je Wintour kršila pravila i dizala prašinu osvajao je tržište. Nakon broja s Madonnom na naslovnici - koji je prodan u 200 tisuća primjeraka više od lanjskog u istom mjesecu - Wintour je sve češće zaobilazila supermodele i objavljivala celebrityje iz ostalih područja, slijedeći svoj instinkt.
Jednom je, umjesto već naručenih fotografija Cindy Crawford u kupaćem kostimu, na naslovnici objavila princezu Dianu. Čitatelji su dobro reagirali, naklade su rasle, a Wintour je prerasla u legendu.
Skandal i rastava
Ipak, sve vrijeme se "religiozno", kako je sama rekla, trudila biti kod kuće na vrijeme da vidi djecu prije spavanja. Naravno da to nije uvijek uspijevalo, kako svjedoče u knjizi dadilje i ostalo osoblje kojemu je dužnost bila koordinirati Annin raspored, djecu, kuće na Manhattanu i Long Islandu, tri psa i brojne društvene obaveze, ali Shaffer je igrao važnu ulogu pružajući punu podršku supruzi. Skandal je izbio 1997. kad se ispostavilo da je Anna u vezi s teksaškim milijunašem Shelbyjem Bryanom. Upoznali su se na baletnoj gali u Lincoln Centru i svi oko njih smjesta su primijetili snažnu uzajamnu privlačnost.
Bryan je počeo obasipati Annu cvijećem i porukama, uslijedili su tajni ljubavni sastanci i nakon nekog vremena Wintour se razvela od muža, a Bryan od supruge Katherine s kojom je imao dvoje djece.
No, nikad se nisu vjenčali i nikad nisu živjeli zajedno, piše Odell u biografiji. Viđali su se uglavnom vikendima jer su preko tjedna bili zauzeti poslom te Bryan nikad nije zauzeo mjesto koje je u Anninu životu imao Shaffer; nije joj davao savjete niti je kad čitao članke prije objavljivanja u Vogueu. Par se rastao 2020. bez mnogo buke, a Wintour je nastavila kao da se ništa nije promijenilo.
Danas je Wintour živa legenda, ali i pravi matrijarh; u kući na Long Islandu redovito okuplja obitelj i prijatelje da igraju tenis, ručaju i poslije večeri plešu u hambaru pod disko kuglom. Na Long Islandu se vjenčalo oboje Annine djece, Charlie koji je završio medicinu i sad je psihijatar, za svoju dugogodišnju djevojku Elizabeth s kojom ima dvije kćeri, pa zatim Bee, koja se nakon diplome na Columbiji udala za redatelja Francesca Carrozzinija, sina urednice talijanskog Voguea France Sozzani, s kojim je lani dobila sinčića. Anna unucima mijenja pelene i igra se s njima, svjedoči u knjizi jedna stara prijateljica i potvrđuje: "Anna obožava unuke, ali, naravno, čak i dok ih čuva, i dalje je Anna".
Prve dame bez Melanije Trump
Wintour je u Vogueu dala prostora mnogim prvim damama i političarkama, neskriveno navijajući za Demokratsku stranku, pa su tako na naslovnicama ili u velikim editorijalima izišle Laura Bush, Hillary Clinton, Amy Klobuchar, Alexandria Ocasio-Cortez i više puta Michelle Obama, ali nikad Melania Trump. No, kad je u siječnju 2012. na naslovnici objavila Kamalu Harris u crnom odijelu i crnim Converse tenisicama, javnost ju je dočekala na nož, a nije bila zadovoljna ni potpredsjednica.
- Bi li Vogue ovako prikazao neku drugu svjetsku čelnicu? - navodno je Kamala pitala savjetnike. Wintour se poslije branila da je sama odabrala fotografiju jer Harris na njoj djeluje "pristupačno".
Kad je Wintour zaplakala
Kad je organizirala Met Galu 1999., Wintour se upravo rastala od Davida Shaffera, a veličanstveni bal u muzeju Metropolitan trebao je biti prvi zajednički izlazak u javnost s novim partnerom Shelbyjem Bryantom. Gala je prikupila tri milijuna dolara za muzej, ali Wintour je svejedno bila očajna jer je Bryan gotovo odmah otišao sa zabave.
- Nije mi se sviđala ta situacija. Bio sam još u braku. Ispalo je da su mediji bili u pravu oko naše veze, ali to je sve bilo prerano za mene - objasnio je poslije Bryan. Njezin tadašnji suradnik i bliski prijatelj Andre Leon Talley našao je Wintour, u toaleti Johna Galliana, naslonjenu na zid u hodniku dok su joj niz obraze tekle suze prljave od maskare. Oscar de la Renta krišom ju je izveo iz muzeja kroz stražnji ulaz i smjestio u auto koji ju je odvezao kući.
Greške u koracima
Tijekom karijere Wintour je napravila niz pogrešnih koraka, pa je tako, na primjer, 2011. objavila hvalospjev "glamuroznoj, mladoj i vrlo šik prvoj dami Asmi Al-Assad", supruzi sirijskog diktatora Bashara Al-Assada, za koji se ispričala tek godinu poslije.
Kad su Johna Galliana najurili iz Diora nakon neukusnih antisemitskih i rasističkih ispada, držala mu je stranu i čak mu pomogla da se ponovno zaposli, a isto je tako stala i uz fotografe Marija Testina i Brucea Webera, optužene za seksualno napastovanje. No, ništa od toga nije se odrazilo na njezin profesionalni ugled.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....