Zagrepčanka Monika Mikac, čiji je uspon počeo u tvrtki Mate Rimca, otkriva kako je postala jaka karika u svijetu električnih vozila te da je ponudu za drugi inozemni posao prihvatila ni deset mjeseci nakon što je rodila kćerkicu Riju.
U svijetu luksuznih električnih automobila malo je žena, no ime jedne Hrvatice poznato je svima koji se ozbiljno bave tim poslom.
Zagrepčanka Monika Mikac (35), koja je osam godina bila operativna direktorica Rimac Automobila, danas je direktorica poslovnog razvoja španjolskog pionira u električnom prijevozu QEV Technologies i od početka ove godine savjetnica za međunarodno tržište kineske tvrtke China Dynamics. Riječ je o tvrtki koja je jedan od većih proizvođača električnih autobusa u Aziji, a Moniku su angažirali jer planiraju proboj na svjetsko tržište.
Taj zahtjevan posao dobila je u trenutku kad je njezina kći Ria imala nepunih deset mjeseci.
"Rođenje djeteta promijenilo je iz temelja moj život, no nije promijenilo moju ljubav prema poslu. Do osmog mjeseca trudnoće putovala sam svijetom, a pet dana nakon carskog reza već sam prisustvovala virtualnom poslovnom sastanku. Po prirodi sam radoholičarka i prva tri mjeseca radila sam u kućnom uredu oko dva sata dnevno, no vrijeme na poslu s vremenom se produljivalo. Klasičan rodiljni dopust, tijekom kojeg žene potpuno isključe posao, uopće nisam imala", priznaje Monika.
"S Kinom i SAD-om razgovaram prije nego se kćerkica probudi"
"Naravno da ne bih mogla raditi dva zahtjevna posla da u naš stan svaki dan ne dolazi moja mama Antonija, koja čuva Riju dok radim, kuha ručak i brine se o svemu. Ria je nedavno navršila godinu dana i beba je za poželjeti: dobro spava, jede i puno se smije. Prije njezina rođenja bojala sam se kako ću se nositi sa svim tim obavezama, no na kraju je ispalo odlično. Pogotovo zato što zbog pandemije više nisam trebala često putovati, a razgovore sa SAD-om ili Kinom mogu obaviti rano ujutro, prije nego što se Ria probudi, ili poslije osam navečer, kad ide spavati", objašnjava Monika, koja je ekipu China Dynamicsa upoznala još dok su bili investitori u Rimac Automobile, a poslije je s njima nastavila surađivati u QEV Technologies.
Danas samo njezini najbliži znaju da joj je nekoć, prije nego što je ušla u svijet električnih automobila, san bio postati istraživačka novinarka. S tom idejom je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, no prvi posao koji je dobila kao apsolventica javivši se na oglas na fakultetskoj ploči - bio je onaj novinarke u TV showu Farma.
"Dvije sezone intervjuirala sam ‘farmere’, a poslije i sudionike showa 'Ljubav je na selu'. Bilo je to zanimljivo iskustvo, no nisam tako zamišljala svoju novinarsku karijeru. Te 2010., dok sam još radila na televiziji, upoznala sam Matu Rimca, koji je u garaži počeo stvarati jezgru budućih Rimac Automobila. Oduševila me njegova strast, predanost i perfekcionizam pa sam mu se pridružila. Službeno sam na početku bila zadužena za PR i marketing, no zapravo sam radila sve: od financija, pregovora s investitorima i logistike do pripremanja sobe za sastanak i sklapanja baterija za automobile. Svi su nam govorili da ćemo propasti, ali Mate je imao viziju. On je genijalac i veliki pozitivac, uz kojeg sam puno naučila. Bila je to na početku mala ekipa od pet ljudi, svi smo bili prijatelji. Bilo mi je posve normalno da sam od jutra do ponoći na poslu. Kad sam otišla, bila je to tvrtka od 400 ljudi, a danas ih je oko 900", kaže Monika, koja je posebno ponosna na to što je 2017. osvojila prestižnu međunarodnu nagradu Automotive Rising Star.
Rimac Automobile napustila je 2018. zbog zasićenja i želje za nečim novim. Zato joj je ponuda QEV Technologiesa, španjolske tvrtke poznate po sudjelovanju na Formuli E (električnom pandanu Formule 1) i proizvodnji električnih autobusa došla kao naručena. Zbog tog je posla dvije godine živjela na relaciji Zagreb - Barcelona: po tjedan dana provodila je u Španjolskoj, a tjedan u Hrvatskoj, usput putujući po cijelom svijetu.
Baveći se ‘muškim’ poslom, često je nailazila na predrasude, pogotovo na sajmovima automobila.
"Često bi mi prilazili muškarci i, uvjereni da sam hostesa, pitali mogu li razgovarati s direktorom. Ostali bi u čudu kad bih odgovorila da sam ja direktorica, no predrasude bi se vrlo brzo raspršile čim bih im pokazala koliko znam o automobilima", otkriva Monika, koja nikada nije imala fetiš na automobile.
U mladosti ih je, kaže, držala tek sredstvima za prijevoz. Danas se smatra dobrom vozačicom, ali rijetko vozi, jer joj se za vožnju od stana u podsljemenskoj zoni do grada više isplati uzeti taksi. Zato njezin Mercedes 190 iz 1991., oldtimer koji je dala u potpunosti restaurirati, najčešće stoji u garaži. Riječ je o automobilu iz limitirane edicije Avantgarde Rosso, kakvih je izrađeno samo stotinu, a u Monikinu je vlasništvu deset godina. Njezin automobil iz snova je Lamborghini Miura, no kako najjeftiniji stoji oko pet milijuna dolara, o njemu zasad može samo sanjati.
"Kad putujemo izvan grada, obično koristimo Touareg mog životnog partnera Andrije Lisičara, direktora zagrebačke tvrtke Montmontaža", kaže Monika.
Oca njihove kćeri upoznala je prije sedam godina preko zajedničkih prijatelja.
"Andrija i ja odlično se slažemo jer smo oboje poduzetnici pa on ima puno razumijevanja za moj posao i podržava me u svemu. Imamo mnogo sličnosti, no razlikujemo se temperamentom: on je ekstrovert i voli društvo, a meni više odgovaraju mir i samoća. Često zajedno šetamo po Sljemenu i planinarimo, sanjamo o kući na Bolu, gdje već godinama ljetujemo, i vikendici u Lici, odakle je rodom moja baka Marija, umirovljena učiteljica", kaže Monika, dodajući da je odrasla okružena snažnim ženama.
Pokojna baka Katica vodila je vlastiti frizerski salon, a njezina majka Antonija godinama je imala optičarsku radnju. Roditelji su se razveli kad joj je bilo sedam godina, a otac Željko, strojobravar, otišao je živjeti u Njemačku, gdje je i danas.
"Od malih nogu okružena sam poduzetničkim duhom i ženama koje su me u tome poticale. Vjerojatno sam zbog toga izrasla u smirenu, optimističnu osobu koja se ne boji izazova", kaže Monika, kojoj je najbolji ispušni ventil trening kick-boxinga, a najslađi ženski ‘grijeh’ - štikle.
Najdraže su joj one s potpisom Valentino i Jimmy Choo, a kupuje ih online jer ne voli obilaziti dućane. Pri izboru odjeće često se savjetuje s najboljom prijateljicom iz V. gimnazije, modelom Helenom Šopar, te u ormaru ima najviše odjeće s njezinim potpisom.
Uza sve obaveze koje ima, objašnjava, nema vremena za shopping, a otkad se rodila Ria, svaki zajednički trenutak im je dragocjen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....