Najdugovječnija američka tv zvijezda, koja je preminula dva tjedna prije 100.rođendana, karijeru je počela s nekoliko promašaja, no u 80 godina ipak je osvojila 8 Emmyja i napisala 7 knjiga, a njen je savjet za dug i sretan život bio – izbjegavati zeleno povrće, uživati u votki i hod dogu.
Kad je Betty White, najpoznatija po ulogama u serijalima kao što su “Zlatne djevojke” i “Ludnica u Clevelandu”, 2014. ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao žena s najdužom televizijskom karijerom na svijetu, mudro je izjavila:
- Ni za čim ne žalim. Apsolutno ni za čim. Smatram se najsretnijom babom na svijetu koja još stoji na svoje dvije noge.
Betty White je umrla prirodnom smrću, mirno, u snu, 31. prosinca 2021., nakon gotovo punog stoljeća života i doista duge karijere na televiziji, na kojoj je ostvarila niz pionirskih uspjeha. Ona je, naime, prva žena producentica na američkoj televiziji, prva koja je imala glavnu ulogu u humorističnom TV serijalu, prva koja je nominirana za nagradu Emmy i, možda najluđe od svega, prva žena u povijesti koja se uopće pojavila na televiziji - u eksperimentalnoj TV emisiji 1939.
Htjela je postati spisateljica
Betty Marion White, rođena 17. siječnja 1922. u Illinoisu i odrasla u Los Angelesu, sanjala je o tome da postane spisateljica, ali kad je u srednjoj školi napisala dramu i na maturalnoj proslavi odigrala u njoj glavnu ulogu, otkrila je da je mnogo više privlači gluma.
Počela se vrtjeti oko televizije, koja je tad bila u povojima, i samo tri mjeseca poslije mature nastupila je pred TV kamerama: u zapaženom nastupu Betty i jedna kolegica pjevale su arije iz Leharove operete “Vesela udovica”. Ali poslije tog obećavajućeg početka karijeru je morala zapostaviti jer je počeo Drugi svjetski rat i Betty se pridružila dobrovoljkama koje su zabavljale američke vojnike prije odlaska na bojište.
Kad je poslije rata počela tražiti posao u Hollywoodu kako bi ostvarila svoj san o glumačkoj karijeri na velikom platnu, šefovi studija uglavnom su je odbijali - s objašnjenjem da “nije fotogenična”. Stoga je otišla na radio, gdje je isprva radila sve i svašta - čitala reklame, 79 glumila, proizvodila šumove - ali ubrzo se snašla i počela surađivati na zabavnim razgovornim programima koji su išli uživo, da bi na kraju dobila i vlastitu emisiju.
Tad ju je zapazio netko s televizije i pozvao da bude pomoćnica u talk showu pod naslovom “Zgrabi telefon”, za što je bila plaćena 10 dolara tjedno. Posao joj se jako svidio.
- U tom talk showu postalo mi je jasno da samo to želim raditi u životu i da želim ostati u tom poslu. I jesam - zadovoljno je jednom komentirala Betty. Kad su joj ponudili 50 dolara tjedno da sudjeluje u emisiji “Hollywood on Television” koju je vodio disk jockey Al Jarvis, Betty je objeručke prihvatila.
- “Bila sam luda od sreće!” - ali nije slutila u kakav se posao upustila. Emisija je trajala pet i pol sati i bila na programu šest dana u tjednu, a sastojala se najvećim dijelom od čistih improvizacija voditelja, koji su neprestano govorili, i reklama, od kojih su neke čitali Betty i Jarvis, a neke sami proizvođači.
- Leo Slicer reklamirao je svoj stroj za rezanje koji može prerezati sve, uključujući i prste naših gledatelja, kako smo doznali iz pisama koja su nam slali - rekla je Betty. Emisija je išla pune četiri godine, s tim da su s vremenom počeli prikazivati i skečeve koje je pisao pijanist George Tibbles, što je bilo posebno dobrodošlo kad je premoreni Jarvis odustao i Betty ostala sama, postavši tako prva TV voditeljica u Americi.
Čitajte i: Mučna borba za život Michaela Schumachera: Bio je i ostao vjeran jednoj ženi, ali i adrenalinu
Prva producentica u povijesti televizije
U skečevima se pojavio lik Elizabeth, kućanice koja doživljava razne, uglavnom bezazlene nezgode kao što je neuspjeli kolač. S vremenom su skečevi prerasli u polusatni humoristični serijal “Life With Elizabeth”, u kojem su Betty i Del Moore u ulozi njezina muža bili jedini likovi. Betty je za potrebe snimanja osnovala vlastitu producentsku kuću s još dvojicom suradnika pa je tako postala i prva producentica u povijesti televizije, ali uvjeti u kojima se serijal snimao bili su više nego skromni.
- Cijela se produkcija sastojala od nas troje pa smo često na odjavnu špicu dodavali izmišljena imena kako bismo djelovali ozbiljnije. Snimali smo jednom kamerom, a naslove skečeva ispisivali smo na komade kartona koje smo postavljali na stalak da ih kamera može snimiti. Kad je trebalo zamijeniti karton, vidjela bi se ruka scenskog radnika pa ih je katkad trebalo upozoriti da očiste nokte. Jedan od njih, koji je tada studirao na filmskoj akademiji, bio je Sam Peckinpah - ispričala je Betty.
Iako kritičari nisu imali lijepih riječi za serijal koji je čak i tad, početkom 1950-ih, djelovao zastarjelo i sladunjavo, gledatelji su voljeli Betty pa je dobila i svoj dnevni talk show. U njemu je pjevala, razgovarala s poznatima ili jednostavno - brbljala.
No, ta emisija nije privukla publiku pa je krajem 1955. naglo skinuta s programa. Betty je to doživjela kao osobni poraz, došlo joj je da se baci u ocean i mislila je da više nikad neće raditi, no ubrzo je dobila novu priliku - u seriji “Date With the Angels”. I to se pokazalo kao potpuna katastrofa, i ponovno je bila bez posla.
Novih uloga nije bilo na vidiku, neke poslove nije htjela prihvatiti - nikako nije htjela snimiti reklamu za higijenske uloške - pa joj je preostalo samo da postane neka vrsta profesionalne gošće u svim mogućim talk showovima, TV kvizovima i natjecanjima.
Prvi brak od samo četiri mjeseca
Na ekranu uvijek saharinski slatka, nasmiješena i nikad napadno seksepilna, čedna Betty imala je iza sebe dva braka. Prvi muž, pilot Dick Barker za kojeg se udala 1945., htio je da s njim uzgaja kokoši na farmi u Ohiu, što je opisala kao noćnu moru, i brak je potrajao samo četiri mjeseca. Za glumca Lanea Allena udala se 1947. i rastala dvije godine poslije, jer je on od nje tražio da se ostavi show businessa.
Kad je upoznala Allena Luddena, voditelja kviza u kojem je nastupala, novi brak nije joj bio ni na kraj pameti, ali Ludden, udovac i otac troje djece, zaljubio se u nju na prvi pogled. Dugo joj se udvarao i dijamantni zaručnički prsten koji je odbila nosio na lančiću oko vrata, a napokon je popustila kad joj je poslao bijelog plišanog zeku s raskošnim naušnicama od rubina i smaragda.
Vjenčali su se 1963. u Las Vegasu, a konzervativnije gledatelje koji su voljeli Betty i Luddena upravo zbog njihovih staromodnih nazora malo je iznenadila Bettyna odluka da ne uzme njegovo prezime.
- Uvijek ću biti Betty White. Ponosna sam na svojeg muža, ali nikad neću biti gospođa Ludden. Već prije mene postojala je žena koja se tako zvala - objasnila je tad Betty. U sretnom braku par nije imao djece, ali Betty se posvetila posinku i pokćerkama: - Ispali su savršeno! - ponosno je jednom izjavila - kao i psima koje su i ona i Ludden obožavali. Obitelj je živjela u Brentwoodu u Kaliforniji, a kad je Luddenu dijagnosticiran rak želuca, imali su još toliko vremena da stignu sagraditi svoju kuću iz snova u Carmelu.
- U novoj kući spavao je točno dvije noći - tužno je ispričala Betty. Ludden je umro 1981. u dobi od samo 63 godine. Kad je uvečer stigla kući, zatekla je njihove pse kako leže na njegovu kućnom ogrtaču u spavaćoj sobi i briznula u plač.
Nikad se više nije udavala. Kako je jednom rekla voditelju Larryju Kingu: - Bila sam s najboljim i nema dalje.
‘Zlatne djevojke‘
Još za Luddenova života Betty se pridružila ekipi serijala “Mary Tyler Show” kao agresivna i cinična Sue Anne koja se u fikcionalnoj emisiji za kućanice pretvara u kičasto sladunjav lik kakav je tijekom godina utjelovljavala ona sama. Premda je trebala gostovati u samo jednoj epizodi, tako se dobro snašla da je u serijalu ostala do kraja prikazivanja, a za tu bravuroznu izvedbu osvojila je dva od svojih ukupno osam Emmyja.
Vjerojatno najveći uspjeh u karijeri postigla je u serijalu “Zlatne djevojke” kao naivna Rose Nylund, jedna od četiri udovice ili razvedenice koje svoje zlatne godine provode zajedno u kući u Miamiju i doživljavaju razne smiješne i nikad previše dramatične dogodovštine.
Iznimno popularan serijal prikazivao se punih sedam godina, a možda bi se snimao i dalje da Bea Arthur, jedna od zvijezda uz Betty, Estelle Getty i Rue McClanahan, nije izjavila da joj je dosta i povukla se.
Ostale su pokušale nastaviti bez nje u serijalu “Zlatna palača”, u kojoj preostala trojka otvara hotel, ali izdržale su samo godinu dana.
- Mi smo kao četiri strane kompasa, svaka posve drukčija, i zato si valjda tako dobro pristajemo - rekla je jednom Betty koja je, premda najstarija, nadživjela sve svoje kolegice iz serijala. Nakon toga glumica se pretvorila u svojevrsnu televizijsku ikonu, zahvaljujući i svojim godinama i prepoznatljivom stilu koji nikad nije promijenila.
San joj nije trebao
Gostovala je u nizu serijala, kao što su “Ally McBeal” i “Malcolm u sredini”, vodila emisiju “Saturday Night Live” kao najstarija voditeljica u povijesti i privukla rekordan broj gledatelja te zasjala u serijalu “Ludnica u Clevelandu”, a usput je uspjela napisati čak sedam knjiga.
- Ne znam zašto, ali ne spavam puno. Spavanje je nekako dosadnjikavo. Ima mnogo toga zgodnoga što se može raditi umjesto spavati – izjavila je jednom Betty. Uz pet knjiga memoara, napisala je i dvije knjige o životinjama za koje se zalaže i bori cijeli život.
- Možda sam to naučila od svojih prijatelja životinja, ali upravo me briga i ljubav prema drugima, a ne prema samom sebi, održavaju mladom - rekla je Betty, koja je imala još savjeta za dug, zdrav i sretan život.
- Nemojte se žaliti i zanovijetati. Naglasite ono pozitivno. Uvijek se trudim vidjeti smiješnu stranu svega. Dosadni su mi ljudi koji se stalno žale, jer to je takav gubitak vremena - rekla je jednom ova nepopravljiva optimistica i naglasila: - Najvažnije je imati smisla za humor i ne uzimati samu sebe preozbiljno.
Ako ovi savjeti nisu dovoljni, Betty White imala je i prijedlog za zdravu dijetu: - Izbjegavam zeleno povrće koliko god mogu i, kako se čini, to djeluje. Inače najviše volim votku i hot dog, vjerojatno tim redom, a to se također pokazalo dobrim.
A nakon što je ušla u devedesete, imala je savjet i za ljude koji se boje smrti.
- Ne zamaram se time. Strah od smrti nije jedan od mojih problema. Da razmišljam o tome, jedino bi me bilo strah od umiranja jer ne želim na loš način otići s ovoga svijeta. No, čemu se brinuti? Improvizirat ću kad dođe taj trenutak. Uostalom, neki se prizori izvode bolje bez probe...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....