Zagrebački glumac, koji je u 43. godini debitirao kao redatelj i svoj autorski projekt ‘Obavezan smjer’ napravio s kolegama iz kazališta Gavella, odličan je kuhar pa je jednom svojom kulinarskom kreacijom prije petnaestak godina osvojio suprugu Bojanu Gregorić Vejzović - a sad sanja o osvajanju Tulovih greda!
Jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca, Enes Vejzović trenutno snima drugu sezonu ratne dramske serije "Nestali" čija se radnja zbiva 1995. godine, u vrijeme održavanja vojno redarstvene akcije Oluja.
Kako ste došli na ideju da ‘Obavezan smjer’ izvodite u Tunelu Grič?
Dok sam pisao tekst, predstavu sam zamišljao u nekom labirintu pa se Tunel Grič pokazao kao najbolje moguće rješenje za prostor igre. Kako na kazališnoj tako i na simboličkoj razini.
Je li vas osvojio Velebit, na kojem već danima snimate seriju ‘Nestali’?
On je mene osvojio, ali ja njega nisam. Dok se ne popnem na Tulove grede, ništa nisam napravio.
Ima li u vama avanturističkog duha?
Zavisi o dobu dana. Ponekad ga navečer imam napretek, ali ujutro - iščezne.
Kako ste doživjeli nedavno preseljenje u novi stan, kažu da je to jedna od najstresnijih situacija u životu?
Ljudi preseljenje često doživljavaju kao nekakav kraj, rasplet nekog razdoblja, zatvaranje poglavlja, a za mene je to novi početak. Tako da se čak i osjećam mlađe.
Koja prostorija u stanu je za vas najbitnija?
Sve se uvijek vrti oko kuhinje.
Što smatrate svojim kulinarskim specijalitetom?
Možda gulaš od hobotnice i kulena. Zanimljiv kulinarski spoj Slavonije i Dalmacije.
A kojim jelom ste osvojili suprugu, glumicu Bojanu Gregorić Vejzović?
Mislim da je to bila pasta arrabiata.
Nedavno ste proslavili 15 godina braka - koliko držite do takvih životnih obljetnica?
Vidim u njima odličnu priliku za dobru zdravicu.
Koji vam je omiljeni zagrebački kvart?
Trešnjevka u proljeće, centar ljeti, Jelenovac ujesen, a zimi bih ionako najradije bio na Jamajci.
Jeste li romantični?
Volio bih da nisam, a zapravo jesam.
Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?
Sve što radim je zbog ljubavi.
Jeste li odrastajući uz oca, slikara Fadila Vejzovića, ikada razmišljali o slikarstvu kao životnom pozivu?
Jesam, ali kratko. Puno dulje sam razmišljao o nekim drugim zanimanjima - primjerice, fakir u cirkusu ili gonič goveda u Montani.
Koji vam je predmet bio najdraži u školi?
Sve mi je bilo podjednako dosadno, jedva sam čekao da završi to razdoblje života.
Čitajte i: Kiparica Marija Ujević - Galetović: ‘Zbog ozljede u mladosti krećem se uz pomoć svog halter-ega‘
A što vam baš nije išlo?
Matematika, fizika i kemija.
Biste li voljeli da vam sin Raul i kći Zoe nastave obiteljsku glumačku tradiciju?
Ne, ali ako to odluče, pobrinut ću se da dobiju dobra odijela od neoprena - za plivanje u tim nesigurnim, divljim vodama.
Jeste li autoritet svojoj djeci?
Kao Bruxelles Zagrebu. Prave se da me slušaju, a iza mojih leđa rade sve da izbjegnu moje zakonske akte i naputke.
U imaginarnom selu Dizmovo u seriji ‘Dar Mar’, gdje glumite načelnika općine, nema signala. Biste li mogli živjeti bez
tekovina moderne tehnologije?
Ma kakvi... Kad idem nekamo gdje znam da neće biti pristupa internetu, nosim svoj prijenosni ruter. Cijepio sam se samo zato da dobijem čip i da mi 5G teče žilama.
Kada ste posljednji put obrijali bradu?
U vrijeme iPhonea 4.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
Na ručak ili večeru u nekom dobrom restoranu.
A na što jest?
Na rate leasinga i kredita.
Što biste poželjeli da ulovite zlatnu ribicu?
Već sam ja nju ulovio.
Aktualno pitanje: Nakon novog neuspjeha na Eurosongu, ima li smisla da se Hrvatska više natječe na toj glazbenoj manifestaciji?
Naše sudjelovanje na Euroviziji trebalo bi dobiti status zaštićene kulturne baštine. U više razrede osnovne škole uvesti obavezan predmet “Povijest, sadašnjost i budućnost Hrvatske na Eurosongu”. Live and let die.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....