.jpg)
Kuharica, blogerica, wannabe fotografkinja, a prije svega mama – riječi su kojima se opisuje 35-godišnja Karlovčanka, koja živi i radi u Zagrebu, a slobodno vrijeme koristi za svoj blog Like Chocolate. S obzirom na to da je s vremenom zavoljela i fotografiju, Matejka Buča sa svojim pratiteljima, njih 12 tisuća, na Instagramu dijeli prvenstveno fotografije hrane, ali povremeno zaluta i poneka obiteljska.
Kako ste odlučili otvoriti profil s tematikom hrane?
Prije pet i pol godina pokrenula sam svoj food blog Like chocolate jer sam voljela kuhati i poželjela sam podijeliti svoje omiljene recepte s drugim ljudima. Tada nisam niti sanjala da će ga jednog dana čitati deseci tisuća ljudi koji isprobavaju moje recepte, komentiraju fotografije, šalju mi pitanja i vjeruju mojim preporukama. Paralelno s blogom, zbog lakše komunikacije sadržaja prema potencijalnim čitateljima, pokrenula sam i Facebook stranicu, a svoj privatni Instagram profil počela koristiti kao kanal za njegovu promociju. Društvene mreže su mi omogućile bržu interakciju s čitateljima te doseg do većeg broja ljudi, no moj blog je uvijek bio i ostao mjesto na kojem kreiram sadržaj.
Po čemu se Vaš profil izdvaja od ostalih?
Nastojim biti iskrena, autentična i svoja. Važno mi je da sadržaj koji stvaram bude kvalitetan – da su recepti provjereni, jednostavni i detaljno objašnjeni te da su namirnice s kojima kuham dostupne svima. Trudim se producirati lijepe, smislene fotografije i uz pomoć videa dodatno olakšati proces pripreme jela. U komunikaciji sam pristupačna, odgovaram na svaku poruku i email te se trudim uvijek pomoći savjetom – a dobivam razne vrste upita, vjerujte mi. I nikad ne preporučujem proizvode i recepte iza kojih ne stojim. Kako je i blog odraz moga života, tako su i moji profili na društvenim mrežama umjereno privatizirani - sa svojim čitateljima dijelim važne i lijepe trenutke u svom životu, pazeći da time ne ugrozim pravo na privatnost svoje obitelji, ponajviše dvoje predivne djece. I ne opterećujem se izgledom svog feeda, bojama koje prevladavaju, algoritmima, najboljim vremenima za objavu i slično – nemam vremena niti volje za to. Objavljujem ono što želim, kada želim i ne brojim lajkove.
Kako biste nekome tko ne zna što točno radite opisali i objasnili svoj posao?
Proces koji prolazi food bloger je dosta kompleksan jer uključuje puno kreiranja. Prvo osmišljavam i testiram recept, zatim usavršeno jelo fotografiram i/ili snimam video upute za pripremu, uređujem fotografije, montiram video te pišem blog post s receptom. Nakon toga slijede društvene mreže – objavljujem fotografije ili video na Facebooku, YouTubeu i Instagramu, zajedno s linkom na blog post te odgovaram na pitanja i komentare. Sve ovo radim sama i autor sam svih materijala na blogu tako da je, uz obitelj i redovan posao, potrebna dobra organizacija da sve ispadne kako treba. Ali ja to volim i ne mogu zamisliti život bez svog bloga – pa se trudim sve stići.
Koliko vremena ulažete u nastanak samog posta i uređivanje fotografija?
Za cijeli proces koji sam opisala potrebno je oko šest do osam sati, a ponekad i više pa se to najčešće razvuče kroz par dana.
Koje Vam je do sada najdraže iskustvo koje ste doživjeli ''influenciranjem''?
Moram stvarno reći da je Like chocolate promijenio moj život u najboljem mogućem smislu. Osim što sam upoznala divne ljude – druge blogere - od kojih neke sada zovem prijateljima, otkrila sam ljubav prema fotografiji i video produkciji, spoznala da znam pisati i napredovala u svojim kulinarskim sposobnostima. Komunikacija s mojim čitateljima daje mi samopouzdanje i vjeru da je ono što radim kvalitetno i korisno, a činjenica da su moj rad prepoznali i brojni poslovni partneri dodatan je poticaj da nastavim rasti i raditi na blogu. 'Influencanje' – iako zaista ne volim tu etiketu – je prisutno od prvog dana bloganja jer sam oduvijek voljela preporučiti proizvode koje sam prepoznala kao dobre. To činim i dalje, samo sada i ja imam koristi od toga, ali suradnje biram vrlo pažljivo kako bih ostala vjerna sebi i iskrena prema svojim čitateljima.
A koje najgore?
Najgora je moja unutarnja borba jer, iako sam svjesna da samo sretna mama može biti dobra mama – a blog me itekako usrećuje – ponekad osjećam grižnju savjesti jer dio vremena oduzimam svojoj djeci. To je jedan veliki razlog zašto se trudim raditi kvalitetno – jer kad već to vrijeme ne provodim s djecom, neka barem to što radim bude dobro i neka me ispunjava.
Što mislite o učestalim negativnim konotacijama i olakom shvaćanju Vašeg posla?
Ne volim etiketu 'influencer' jer vuče sa sobom negativne konotacije - iako smo svi mi 'influenceri'. Ja sam prije svega blogerica, moja primarna platforma je moj blog, a društvene mreže su kanali kroz koje dopirem do svojih čitatelja. Sadržaj koji kreiram je koristan u širem kontekstu – i da, ja kroz taj sadržaj svakako utječem na svoje čitatelje, kao što svatko od nas utječe na druge ljude svojim riječima i postupcima. Ono što je važno je da sam pri tome iskrena i da pazim tko i što dobiva mjesto na mojim platformama. Nažalost, danas mnogi ne razmišljaju tako i to je razlog negativnih konotacija ovog posla. Inače radim kao voditeljica digitalnog marketinga u jednoj domaćoj tvrtki, a blogam iz hobija.
UKLJUČITE SE U GLASOVANJE ZA INFLUENCERA GODINE
Kako ste došli do svojih prvih suradnji i što se promijenilo do danas?
Mislim da su mi se prvi klijenti počeli javljati dvije godine nakon pokretanja bloga, kad je moj rad postao kvalitetniji jer sam naučila ponešto o fotografiji i redizajnirala blog. Imala sam sreću da su me prepoznali zaista ozbiljni partneri pa su moja iskustva vrlo pozitivna. Pažljivo biram s kime radim i vrlo sam oprezna kod dogovaranja svih detalja suradnje, a svoj posao obavljam profesionalno – pa očekujem takav odnos i od strane klijenta ili agencije koja ga zastupa. Danas je cijela klima oko blogera ozbiljnija nego prije par godina, iako i dalje postoje klijenti koji ne žele platiti naš rad novcem već proizvodima.
Koji su po Vama najveći problemi s kojima se susrećete u branši?
Kako ovaj posao ne shvaćam previše ozbiljno i zaista ga radim samo jer ga volim, ne zamaram se s problemima i izazovima koje nosi. Ja guram svoje bez obzira na to imam li klijente ili nemam, jer blog je živio prije njih i živjet će i ako njih ne bude. To je način razmišljanja koji kod mene funkcionira: ja sam nepopravljivo pozitivna i ne želim si stvoriti probleme gdje nisu potrebni.
Kako vidite ovaj posao u budućnosti? Razmišljate li o razvijanju vlastitog brenda?
U principu ne razmišljam previše unaprijed i zasad nemam plan pretvoriti blog u nešto veće i isplativije jer volim posao kojim se inače bavim. Bloganje pak nije posao od kojega se može živjeti dugoročno, već je potrebno sebe i svoj talent razvijati u nekom drugom smjeru – možda je to produkcija sadržaja za klijente, možda su edukacije, možda je osmišljavanje novog proizvoda – a onda svoje kanale koristiti kao promotivnu platformu za to. Ja nekako nisam još u toj fazi, a zbog djece i obveza koje nosi obitelj i život, nisam spremna zažmiriti i skočiti, odnosno riskirati sigurnost stalnog posla. I dalje na sve ovo gledam kao na hobi kojeg jako volim.
Koji Vam je najdraži post do sada za koji smatrate kako Vas najbolje opisuje?
To je teško pitanje. Najdraži su mi videi i fotografije na kojima mi u pripremi ili prezentaciji recepta pomaže moja kćerkica Neva. Tu sam kompletna: kuharica, blogerica, wannabe fotografkinja, a prije svega mama. To su baš lijepe uspomene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....