Snimljen prema bestseleru autorice Colleen Hoover, ova romantična drama s Blake Lively u glavnoj ulozi plošna je priča koja se na trivijalan način bavi problemom obiteljskog nasilja.
*recenzija sadrži manje spoilere
Zahvaljujući svojoj valovito plavoj kosi, dugim nogama i osmijehom kao iz reklame, Blake Lively je pravi primjer kalifornijske ljepotice. U filmu "Priča završava s nama" snimljenom prema megapopularnom romanu autorice Colleen Hoover, Lively nije plavuša, već je kovrčava crvenokosa. Nosi lepršavu i modno neusklađenu odjeću i upravo je otvorila cvjećarnicu u Bostonu koja izgleda kao da je s Pinteresta. Loš odabir glavne glumice odlična je metafora za film, koji pati od svojevrsne krize identiteta. U početku se film čini kao ljubavna priča. Lily Bloom upoznaje zgodnog neurokirurga Rylea Kincaida (igra ga Justin Baldoni, koji je ujedno i redatelj filma) na krovu zgrade. Lily sjedi na rubu i zamišljeno gleda u daljinu razmišljajući o ocu koji je umro (nismo sigurni voli li ga, s obzirom na to da je zlostavljač). Ryle, koji se zove kao lik iz američke sapunice, dolazi na krov kako bi razbistrio glavu i misleći da nema nikoga - agresivno šutira stolac. Budući da je tema filma obiteljsko nasilje, bio je to neloš uvod u priču, jer je odmah jasno da glavni junak ima kratak fitilj.
U početku Ryle djeluje kao muškarac iz snova, a iako je zakleti samac i plejboj, zbog Lily je u stanju odreći se takvog načina života. Pažljiv je, iskren i strpljiv. No, upoznate li ikad u životu zgodnog neurokirurga na krovu zgrade koji bijes iskaljuje na jadnom stolcu – bježite glavom bez obzira. To je ukratko pouka filma. Nemojte tratiti vrijeme na frajera koji kaže da ljubav nije za njega, izbjegavajte ga upoznati sa svojim roditeljima i nipošto ne kradite stil Carrie Bradshaw kako biste otišli s njim na spoj. Doduše, da je Lily Bloom to napravila ne bi bilo niti filma "Priča završava s nama", žanrovski okarakteriziranog kao romantična drama koja nam većinu vremena pokušava prodati priču da je glavni muški lik Ryle Kincaid nestvarno savršen da bi pred kraj filma u naletu ljubomore pokušao silovati Lily.
Naravno, nakon što ju je u međuvremenu gurnuo niz stube, potukao se s njezinim dečkom iz djetinjstva i slučajno je dohvatio po licu u sceni gdje niste svjesni što se zapravo desilo. Taj krug nasilja, s obzirom na to da je Lilyn otac također bio obiteljski zlostavljač, gotovo je nemoguće izbjeći. Ništa od ovoga neće biti iznenađenje milijunima obožavatelja autorice Colleen Hoover, prema čijem je romanu snimljen film. Naime, spisateljica je za temu svoga romana iskoristila vlastitu priču - otac joj je bio obiteljski nasilnik. No film nudi posve drukčije iskustvo od čitanja romana.
Riječ je o neobičnom miksu romantične priče i drame, prepunom loših dijaloga i jednodimenzionalnih likova. Svijetli trenutak je glumica Jenny Slate, koja tumači Ryleovu sestru i Lilynu prijateljicu. Lively i Baldoni su prilično inertni, a pronalaženje isprika za Rylea je nelogično (trauma iz djetinjstva) jer izostaje bilo kakva odgovornost za njegovo nasilničko ponašanje. Neki obožavatelji su na pretpremijeri pljeskali kad je Lily napokon odlučila ostaviti Rylea, dok sam ja zapljeskala jer je film napokon završio. Podsjetio me je na Hallmarkove filmove koji se nedjeljom prikazuju na Prvom programu. I to stvarno nije kompliment.