Ovogodišnji Muzički biennale Zagreb počinje 5. travnja u zagrebačkom HNK-u i to baletnom predstavom "Prekinute veze" koja se sastoji od tri plesne predstave različitih koreografa i skladatelja. Jednu, pod nazivom "Black Puzzle - Still, I Rise", koreografirao je prvak zagrebačkog Baleta Takuya Sumitomo, a asistenciju potpisuje njegova supruga, također prvakinja zagrebačkog Baleta Rieka Suzuki Sumitomo. Ovim baletanima rodom iz Japana koji ovdje žive već godinama, ljubav se dogodila baš u Zagrebu pa ga smatraju svojim drugim domom. Takuya, kojeg ljubitelji baleta jako dobro poznaju kao plesača, sada će se zagrebačkoj publici predstaviti i kao koreograf uz glazbu Veronike Reutz Drobnić, skladateljice i izvođačice nove glazbe koja trenutačno radi kao asistentica na Hochschule für Musik Karlsruhe i doktorandica u suradnji s umjetničkim sveučilištem u Zürichu.

S Takuyom smo popričali uoči premijere njegove baletne predstave i otvorenja Muzičkog Biennala na kojem prvi put sudjeluje kao umjetnik.

Bračni i plesači par:Takuya Sumitomo i Rieka Suzuki

BOŽO RADIĆ CROPIX

Jeste li do sada bili upoznati s onim što predstavlja Muzičko biennale?

- Nažalost ne. Ovo je moj prvi susret s Muzičkim biennalom i prilično sam impresioniran zanimljivom glazbom i talentiranim skladateljima. Na primjer, u našoj predstavi ‘‘Prekinute veze‘‘ radi se o tri baleta, suradnji tri skladatelja i tri koreografa. Zaista mislim da ti skladatelji izvode zanimljivu i prekrasnu glazbu koja nas je baš inspirirala.

"Black Puzzle - Still, I Rise", koreografirao je prvak zagrebačkog Baleta Takuya Sumitomo

PRESS

Što publici donosi vaš balet "Black Puzzle - Still, I Rise"?

- Ovaj komad dosta govori o putovanju sprema samospoznaji. Ljudi se bore da otkriju tko su i što žele biti. Koncept priče je odnos između pojedinca i društva bez obzira na godine. Svi su možda iskusili pritisak vršnjaka, odvajanje ili diskriminaciju u društvu. Glavni lik HAKU pobjegao je iz društva, više nije mogao egzistirati u tom zagušljivom okruženju. Ponekad, kada ste s nekim, oko vas se događa previše stvari i ne možete čuti glas svog srca. Ali kad ostanete sami, možete čuti što vam srce privlači. Ti glasovi i te misli, to je klon kojim se bavim u mom baletu.

Koliko ste bliski suvremenoj glazbi i suvremenom plesnom izričaju?

- Slušam različite vrste glazbe jer kao koreograf moram istraživati kako bih pronašao put za stvaranje. Prilično sam otvoren za bilo koju vrstu glazbe. Suvremena glazba, elektronika, udaraljke, klasika, glasovi.., svaki od njih daje mi jedinstvenu inspiraciju za stvaranje nekih djela. Volim i suvremeni ples jer postoji jako mnogo načina da se izrazi umjetnost, a ja sam sretan kada svoje osjećaje mogu izraziti pokretom.

"Black Puzzle - Still, I Rise", koreografirao je prvak zagrebačkog Baleta Takuya Sumitomo

PRESS

Što vas kao plesača privlači u koreografiji? Hoće li ovo biti vaš nastavak umjetničke karijere?

- Koreografija me zanima još od malih nogu, kada sam imao 12, 13 godina, a interes je došao nakon što me u Japanu zadivila jedna predstava suvremenog plesa. To je bilo toliko moćno da sam ostao u potpunosti očaran. I od tada sam sanjao da napravim svoju predstavu - a sada je san postao java.

Već deset godina živite i radite u Zagrebu. Jeste li se navikli na grad, njegovu kulturu i lokalne običaje?

- Pa nisam ni primijetio da je prošlo već deset godina. Sada je Zagreb jednostavno naš drugi dom. Kada se vraćam u Zagreb s nekog putovanja, uvijek se osjećam nekako uzbuđeno, baš kao da se vraćam doma. Pa čak i kada se vraćam iz moje domovine Japana, osjećaj je uvijek isti. Jedino mi je žao što još uvijek nisam naučio hrvatski.

Takuya Sumitomo

BOžO RADIć CROPIX

Što vam je ovdje najneobičnije, a što vam se posebno sviđa?

- Neobična stvar? Pa recimo to što jako puno ljudi ispija kave u kafićima tijekom normalnog radnog dana. To, primjerice, nikada nisam vidio u Japanu. Uvijek sam si mislio kako ljudi ovdje imaju sjajan život. A ono što mi se posebno sviđa, iako nije autohtono zagrebački i hrvatski, to je burek. Jednostavno sam opsjednut s burekom. Meni je to savršena hrana, jedino nisam dokučio zašto ga mnogi jedu s jogurtom.

Što vam najviše nedostaje iz rodnog Japana?

- Ovdje nam je lijepo i u Zagrebu imamo sve što nam treba. Jedino bi možda svima bilo korisno se otvori više malih, lokalnih trgovina kojih u Japanu ima na svakom koraku. Nešto slično kao ovdašnji kiosci s novinama, ali s mnogo više artikala.