Kratki poslovni posjet glavnom gradu Litve za Snježamu Abramović Milković bio je dovoljan da zaključi kako je to sredina po mjeri čovjeka, s urednim javnim površinama i čistim pročeljima, a turističko razgledavanje moguće je i - iz zraka.
U glavni grad Litve otputovala sam krajem rujna, kad je naše Zagrebačko kazalište mladih - s predstavom “Eichmann u Jeruzalemu” - gostovalo na međunarodnom festivalu Sirenos. Ovo nije bio moj prvi posjet Litvi, ali bio je prvi posjet Vilniusu. Putovali samo avionom iz Zagreba s presjedanjem u Kopenhagenu, a u povratku smo letjeli preko Varšave.
Vožnja preko Kopenhagena bila je duža, ali božanstvena: bio je lijep, bistar dan pa se pružao pogled na Baltičko more i okolne zemlje, uključujući južni dio Švedske i Finske.
Sletjeli smo na aerodrom čiji je dio za iskrcaj putnika napravljen pedesetih, kad je Litva bila sastavni dio Sovjetskog Saveza. Iznutra moderno uređen, a izvana kao stari željeznički kolodvor, aerodrom se nalazi blizu grada, tako da se do centra može javnim prijevozom ili taksijem, za koji treba izdvojiti desetak eura. Treba imati na umu da je u ovo pandemijsko doba u Litvi posebno strog režim kretanja: za sve treba covid-potvrda, od trgovina, trgovačkih centara do restorana i kafića, čak i na otvorenoj terasi.
Toranj s pogledom
Litva, poput Hrvatske, ima malo stanovnika, oko 3,5 milijuna, a u glavnom gradu živi oko 500 tisuća ljudi. Vilnius je lijep, uređen i s mnogo zelenila, a povijesnom jezgrom dominiraju barokne i gotičke crkve te vijećnica u neoklasicističkom stilu. Iznad starog grada uzdiže se toranj Gediminas, ostatak nekadašnjeg srednjovjekovnog dvorca koji nosi ime po velikom litavskom knezu.
Toranj je jedan od najznačajnijih gradskih spomenika, najčešći motiv domaćih umjetnika, ali i simbol Litve. Do njega se može pješice, ali i žičarom jer je na brežuljku visokom 50 metara, a s vrha se pruža veličanstven pogled, pogotovo predvečer. U tornju je i stalna izložba o povijesti srušenog dvorca i Vilniusu.
Foucaultovo njihalo
Među najljepšim gradskim trgovima je onaj na kojem je Sveučilište u Vilniusu, jedno od najstarijih sveučilišta u Europi koje su 1570. osnovali jezuiti. Riječ je o velikom kampusu koji se godinama širio pa je sada mješavina raznih stilova - od gotike, renesanse i baroka pa sve do neoklasicizma.
Kompleks zauzima cijelu četvrt, uključuje mnogo zgrada i 13 dvorišta sa živopisnim arkadama i galerijama. Na glavnom trgu, u tornju crkve Svetog Ivana može se vidjeti Foucaultovo njihalo, fizikalni pokus koji dokazuje da se Zemlja vrti oko svoje osi.
Do crkve se nalazi nekadašnji astronomski opservatorij s impresivnim tornjem do čijeg vrha vode 193 drvene stepenice. Ipak, najljepšim prostorom smatra se sveučilišna knjižnica s pet milijuna knjiga.
Grad na dvije rijeke
Uz veliku rijeku Neris prekrasne su šetnice, a ona se u gradskom središtu spaja s manjom Vilniom, koja vijuga kroz parkove. Uz život oko rijeka, najviše su me se dojmile uređene, neišarane fasade, sasvim drugačije nego u Zagrebu. Grad je vrlo čist i uredan pa je cijeli dojam zaista fantastičan.
Kulturne institucije
Zahvaljujući gostovanju imala sam priliku vidjeti Rusko dramsko kazalište, gdje smo dvije večeri pred oduševljenom publikom igrali našu predstavu. Ono ima “patinu vremena”, za razliku od novouređenog Litavskog nacionalnog kazališta, koje izgleda uistinu prekrasno.
Osim kazališta, zaintrigirao me i stalni postav Muzeja žrtava genocida. Nalazi se u zgradi koja je bila sjedište GESTAPO-a za Drugog svjetskog rata, a u vrijeme Sovjetskog Saveza bila je sjedište ruske tajne službe KGB. U toj zgradi su, osim soba za mučenje, postojale i sobe za egzekucije u kojima su život izgubili brojni litavskih intelektualci i borci za slobodu zemlje. Ploče s njihovim imenima istaknute su na pročelju muzeja. Dio postava posvećen je i užasu holokausta u Litvi.
Let balonom
Vilnius je jedan od rijetkih svjetskih gradova iznad kojih je dopušten let balonima. Kada sam ugledala desetak šarenih balona kako lete iznad grada, prvo sam pomislila da je riječ o nekom posebnom događaju, no domaćini su mi rekli da je to njihova svakodnevica ako to vremenska prognoza dopušta.
Letovi su dio turističke ponude grada, a leti se rano ujutro ili predvečer. Ima raznih ponuda - od grupnog leta iznad grada, romantičnog samo za dvoje pa sve do letova do dvadesetak kilometara udaljenog otoka Trakai na kojem je istoimeni dvorac. Iako nisam stigla uživati u toj atrakciji, saznala sam da je cijena karata od stotinjak eura naviše.
Gastronomija
Vilnius je grad s puno kafića i malih restorana u kojima se uglavnom nude fusion kuhinje sa svih strana svijeta, no uspjela sam kušati i neka tradicionalna jela. Tipičnim se smatra capelinai, okruglice od krumpira punjene mljevenim mesom, sirom ili gljivama, a naziv potječe od oblika koji podsjeća na cepelin.
Probala sam i ukusnu juhu od cikle koja podsjeća na ruski boršč, a zove se šaltibarščiai, te pržene palačinke od krumpira. Na litavskom meniju mnogo je jela od krumpira ili heljde, a što se tiče mesa, uglavnom je to svinjetina. Dosta upotrebljavaju kefir i kiselo mlijeko, sireve, ciklu... Poznati su i po proizvodnji piva, čija tradicija seže u 11. stoljeće pa je to kod Litavaca uobičajeno piće, a od piva rade i juhu.
Shopping
U Vilnius su, kao i u svaki drugi europski grad, stigli svi modni i drugi brendovi koji se mogu naći i u Zagrebu. Imaju i puno poklon-galerija, a najčešći suveniri su oni izrađeni od jantara. Poznati su i po proizvodnji meda i obradi drva. Vilnius odaje dojam dobrostojećeg grada, što dokazuje i činjenica da sve više predstavništava korporacija koje se bave medicinskom tehnikom, energijom i održivošću te cyber sigurnošću nalazi svoje mjesto u ovom gradu.
ZEMLJA ŠUMA: Gotovo polovicu Litve čine šume, a glavni grad također je vrlo zelen, s mnoštvom parkova i rijekama uz koje buja život.
NACIONALNI MIRIS: Litva se brendira i parfemom: riječ je o kombinaciji bergamota, malina, divljeg cvijeća, ribiza te đumbira i drvenastih nota.
KOŠARKA JE HIT: Jedan od omiljenih sportaša Litavcima je nekadašnji košarkaš Arvydas Sabonis, član NBA Kuće slavnih, uz kojeg je njihova reprezentacija osvojila dvije olimpijske bronce, 1992. i 1996.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....