Kolumna Milane Vlaović Kovaček: "S 19 godina bila sam prateći vokal Tatjani Matejaš Tajči, a to mi je promijenilo život"

Nevena Rendeli, direktorica Woman‘s Weekenda, nazvala me i rekla da će na ovogodišnjem festivalu u Rijeci pjevati Tatjana Matejaš Tajči. Predložila mi je da na panelu razgovaram s njom o pjesmi "Hajde da ludujemo" - 35 godina kasnije. Tatjanu nisam vidjela otkako smo 1990. nastupile na Jugoviziji u Zadru, pa na Eurosongu u Zagrebu. Bila sam njen prateći vokal, a to iskustvo mi je kao 19-godišnjakinji promijenilo život. Prijedlog mi se svidio.

Našle smo se u Kavkazu. Kad sam ušla, Tajči je sjedila u kutu i s naočalama na nosu proučavala nešto na mobitelu. Prišla sam joj, skinula je naočale i pogledala me očima u koje se prije 35 godina zaljubila cijela država. Za to su joj bile potrebne tri minute - koliko traje pjesma "Hajde da ludujemo". Nikad se prije niti kasnije na ovim prostorima nije rodila velika zvijezda u samo jednom televizijskom nastupu, nakon kojeg ništa nije bilo isto.

Naš razgovor tekao je prirodno. Pričale smo puna tri sata o onome što je bilo nekad i o svemu što nam je sad važno. Voli svoj život u Nashvilleu, njeni sinovi su tamo. Glazbom se bavi i u Americi i u Hrvatskoj, u koju dolazi gotovo svakog mjeseca. Nismo se željele razići, pa smo se poput djevojčica koje se ne mogu prestati igrati uputile njenom stilistu po odjeću. Nekad smo provodile puno vremena zajedno. Bilo joj je dragocjeno to što mi ne mora objašnjavati ni tko je ni kakva je, što je kad živiš u inozemstvu čest slučaj. Kako sam deset godina provela po stranim zemljama, dobro sam znala o čemu govori.

Zašto žene tek u zrelim godinama mogu autentično i posve otvoreno pričati o sebi? Kao 19-godišnjakinje nismo bile spontane i otvorene kao danas, iako smo se dobro slagale i u tom periodu u kojem smo zajedno bile na probama i spavale po hotelima. Nevidljiva i tanka, tadašnjim neprirodnim okolnostima nametnuta barijera sada je pukla. Bio je to opušten razgovor starih znanica koje ne moraju jedna drugoj pojašnjavati što su htjele reći.

U Zadar smo tog proljeća 1990. krenule u njenoj zastavi 101. Vozila je, a ja sam sjedila na mjestu suvozača. Bilo je puno tuge u tom malom autu. Na Jugoviziju je išla kao predstavnica koja najmanje ugrožava predviđenu pobjedu tadašnjeg favorita TV Zagreb Massima Savića, koji je također izvodio pjesmu Zrinka Tutića. Ono što ju je naročito boljelo bio je izbor pjesme. Massimova se zvala "Pjesma za tebe", njegov nastup možete pronaći na YouTubeu. Istu je pjesmu, samo s drugim tekstom, na svom debitantskom albumu koji je tek trebao biti objavljen snimila i Tajči. Zvala se "Dvije zvjezdice" i bila joj je najdraža od svih. Pomisao da će on s njom pobijediti i tako joj je zauvijek preoteti tjerala ju je u očaj.

Milana Vlaović Kovaček

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Na Jugoviziji u Zadru nastupali su Oliver Dragojević, Zorica Kondža, Massimo Savić, Boris Novković, Viktorija i druge zvijezde nekadašnje države. Bilo je to ozbiljno natjecanje, jer je i ulog bio velik. Eurosong se održavao u Zagrebu, bilo je važno sudjelovati na njemu. Jugoton je u jednom zadarskom klubu organizirao promociju njenog albuma, na koju od medija nije došao nitko osim fotografa Livija Andrijića. Na omotu tog albuma Tatjana Matejaš Tajči imala je frizuru sa svojim prirodnim kovrčama boje meda.

Dan prije finalnog natjecanja žena po imenu Višnja Trusić, vrsna frizerka i vizažistica, odlučila je napraviti nešto za što nije tražila dozvolu. Ne obazirući se na to da je već tiskan album na kojem mlada debitantica ima imidž djevojke iz susjedstva, Višnja Trusić je u garderobi pjevačici odrezala 15 centimetara kose, posvijetlila je u platinastoplavu boju, izvukla na njenim očima crni tuš i našminkala joj usne svjetlocrvenim ružem. Bila sam svjedok ove metamorfoze. U narančastoj haljini sa zašivenim srebrnim alkama pred nama je stajala Marilyn Monroe.

Mlada pjevačica kojoj je bila oduzeta najdraža pjesma, na čiju promociju albuma nitko nije došao, debitantica na koju nitko nije računao, poput četverogodišnje djevojčice koja je pjevala svojoj obitelji skupila je hrabrost da te večeri iznese svoj nastup. Odlučila je publici dati svu svoju ranjivost i ljubav u nadi da će netko to cijeniti. Ostalo je povijest.

Kad je započelo glasanje, jedan po jedan jugoslavenski televizijski centar čitao je bodove. Tajči je dobivala same dvanaestice i poneku desetku. Zrinko Tutić se iz Massimova separea u jednom trenu prebacio u onaj u kojem je ona sjedila s bendom. Podcijenjena i omalovažavana djevojka te je večeri pobijedila i izborila se da "Dvije zvjezdice" ipak bude njena pjesma, jer u Massimovoj je izvedbi nitko nije ni zamijetio.

Poslije toga je proglašena projektom; postala je lutka Barbie, fantazija žene u narančastoj haljini koju su svi željeli. Nekih detalja iz tog vremena se sjeća, a na neke sam je morala podsjetiti.

Bile smo u dvorcu Mokrice, u svojevrsnoj karanteni, u kojoj su nas pripremali za nastup na Eurosongu. Tu su dolazili dizajneri iz Mure, slovenske tekstilne industrije koja nas je odijevala, i svakodnevno je na probe stizala koreografkinja Edita Cebalo. Tajči, koja više nije imala privatnost i nije mogla mirno šetati ulicom, jedne se večeri razboljela. Dobila je temperaturu i ležala je u svojoj sobi. Naručila je juhu. Sjedila sam na njenom krevetu i otvorila vrata konobaru koji nije mogao sakriti razočaranje kad je ugledao blijedu i malaksalu djevojku u krevetu.

"Očekivao je da ću mu otvoriti vrata u narančastoj haljini i pozvati ga da uđe", tiho je rekla kad je izašao. I s temperaturom joj je sve bilo jasno. Kad sam dvije godine kasnije čula da na vrhuncu popularnosti napušta karijeru i odlazi u Ameriku, nisam bila iznenađena. Bilo bi važno da nam jednom sama ispriča što je sve prethodilo toj odluci.

"Zbog privilegije da iz prvog reda odgledam stvaranje identiteta koji te prati cijeli život i od kojeg je nemoguće pobjeći, kao i zbog ogromnog tereta slave, donijela sam odluku da ću se možda baviti glazbom, ali na drugačiji način. S vremenom sam postala autorica", rekla je Tajči na našem panelu u Rijeci koji su slušale žene svih dobi. Mnoge od njih, kad su je vidjele, vratile su se u svoje djetinjstvo iz kojeg će je zauvijek obožavati.

Bilo je hrabro otići u Ameriku na vrhuncu slave, s jednim koferom i 400 dolara u džepu. U međuvremenu je Tajči napisala pjesmu i za Oliviju Newton John. Tamo je školovala glas, njen nastup poslije našeg panela je pokazao da danas pjeva bolje nego kad je imala 19 godina. Nadam se da će jednom objaviti knjigu u kojoj će nam ispričati svoju priču.