Što kad djeca postanu taoci roditeljske pohlepe? Ova serija uvodi nas u svijet influencera otkrivajući nedostatak empatije i srama

"An Update on Our Family" dokumentarna je serija o influencerskom bračnom paru koji je na YouTubeu izložio, eksploatirao i unovčio privatnost i svakodnevicu svoje obitelji i malodobne djece. Serija nas uvodi u svijet obiteljskih influencera, otkrivajući nam nedostatak empatije, značajan izostanak normalnog srama i specifičnu vrstu ekshibicionizma koji njegovi protagonisti, baš poput onih iz svijeta pornografije, nastoje normalizirati. Seks je dio života, pa je u redu da ga snimamo i javno prikazujemo, njihova je mantra. Tako su i roditeljstvo i odgajanje djece dio života - dobro je da snimamo sve te situacije i potom ih objavljujemo.

Tim ljudima, koji širom otvarajući vrata svog doma nastoje izbjeći konvencionalno zapošljavanje, dojenčad zarađuje novac. Umjesto da im osiguraju zakonom zajamčeno pravo na privatnost, pred kamerama ih izlažu i iskorištavaju ne bi li privukli pozornost sponzora. Imena tih parova su različita, žive u različitim kućama i stanovima, voze različite automobile, lica i imena njihove djece se razlikuju, ali sadržaj objavljenih videa je sličan. Pokazuje se unutrašnjost doma, objavljuje se rezultat testa za trudnoću - pitam se zbog čega ne bi prikazali i seks koji je testu prethodio - a potom se prikazuju pregledi kod ginekologa i uživo prenose porodi. Kad se dijete rodi, sve postaje sadržaj; od dojenja, do prvih zubića, puzanja i prvih koraka. Kad malo poraste, majke najavljuju novu trudnoću, ne mogu ostati samo na jednom djetetu jer moraju proširiti asortiman u svom izlogu. Novo dijete je imperativ, jer svako novo objavljivanje rezultata testa na trudnoću povećava gledanost. Iako su im usta puna ljubavi prema djeci i obitelji, cilj je zarada, a djeca su proizvodi koji je garantiraju. Pa ipak, ljudi iz različitih osobnih razloga prate takve influencere, utvarajući sebi kako gledaju dobre i brižne roditelje.

Hannah Cho u prvoj sezoni HBO-ove serije

?HBO/COURTESY EVERETT COLLECTION

Jedan je par u toj zajednici imao velik broj pratitelja. Myka Stauffer bila je lijepa vlogerica, već je imala dijete, pa kad je preko društvenih mreža upoznala Jamesa, mogli su kreirati obitelj i sadržaje kojima će privući pratitelje. Nakon što su dobili biološku djecu, Myka i James odradili su sve po pravilima igre, a onda su odlučili prijeći na viši nivo. Dosjetili su se da bi mogli posvojiti dijete iz Kine - tamo su tad pravila bila manje rigorozna pa se do "proizvoda" moglo brzo doći i unovčiti ga, a oni će izgledati poput pravih dobrotvora koji jednom siročetu pružaju obitelj i dom. Njihova je najava naišla na očekivanu i ogromnu pozornost. Posvajanje djeteta koje nema obitelj i odrastanje bi provelo u nekoj instituciji najplemenitiji je čin koji možemo učiniti, bez obzira na to možemo li ili ne možemo imati djecu. Ta zamisao golica maštu mnogih, gotovo svi smo u nekoj fazi života sanjarili o tome kako bi bilo lijepo da posvojimo dijete. Myka i James Stauffer su posvojenje malenog Huxleyja, kako su ga nazvali, ponajprije dobro unovčili. Gledanost njihovih videa eksponencijalno je narasla, dobili su mnoštvo sponzora, njihov se životni standard vidno poboljšao. Preselili su se u novu kuću. Žena čije se ime izgovara kao Majka svojim pratiteljima se obraćala iz skupo opremljene kuhinje. Njenu je nabavu osigurao zbunjeni i uplašeni dječak čiji su život, poput realityja, pratili milijuni ljudi koji su željeli vidjeti kako se adaptira na uvjete u novoj obitelji. U tu pomno osmišljenu bajku umiješala se stvarnost koja se nije dala uljepšati, filtrirati niti oblikovati. Dječak je, kako se ispostavilo, imao dijagnoze koje su tražile ozbiljnu posvećenost i rad, a YouTube roditelji nisu na to bili spremni.

Uskoro se prestao pojavljivati u njihovim objavama, a kad su pitanja postala česta i glasna, Myka i James objavili su video po kojem je dokumentarac naslovljen u kojem su pratiteljima objasnili da su Huxleyja predali na daljnje posvajanje. U pokušaju da sebe prikažu kao žrtve bilo je patetike, cviljenja i plača, ali zvijer koju su dotad hranili odrescima privatnog života svoje djece okrenula se protiv njih. Pratitelji su bili bijesni. U priču su se umiješali i mainstream mediji, pa su i oni koji su za njih prvi put čuli užasnuto komentirali ovaj slučaj. Tada je započela pretraga njihovih starih objava, pa je uočen video u kojem Myka Stauffer s narukvicom Cartier na ruci vrijednom 6500 dolara komentira kako neće plaćati logopeda za Huxleyja čak 500 dolara mjesečno. Zanimljivo je kako je ovaj video u svjetlu novih saznanja razotkrivao njenu pravu prirodu, no dok je sebe predstavljala dobrotvorkom i najboljom mamom na svijetu, njeni pratitelji nisu zamjećivali raskorak između onoga što govori i što radi. Njihov je nepogrešivi instinkt za odnose s javnošću tada zakazao. Mislili su da će im proći tiho uklanjanje proizvoda iz asortimana, osobito jer su nešto ranije dobili još jedno biološko dijete. Ponadali su se da će dolazak bebe zasjeniti Huxleyjev nestanak, ali njihovi pratitelji bili su potpuno opčinjeni pričom o posvajanju siročeta s posebnim potrebama iz Kine; u njoj je bilo toliko ljepote, plemenitosti i uzvišenosti da su u jednom trenu povjerovali kako je tim ljudima doista stalo.

Autorica kolumne Milana Vlaović Kovaček

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Posvojenja ne moraju uvijek uspjeti, ali se nikada ne bi smjela monetizirati. Apsurd cijele situacije pratitelji su previdjeli u trenu kad su pomislili da bi istinski dobri roditelji toliko izložili svoju djecu i usput na njima zarađivali. Nametanje vlastitih životnih odabira i neuključivanje djece u proces donošenja odluka sastavnice su nedovoljno dobrog roditeljstva. Djeca imaju pravo na privatnost i na dostojanstvo. Roditelji koji ih na ovakav način izlažu golemom oku javnosti ne misle o njihovim potrebama i pravima, koliko god sebe uvjeravali da je bezazleno to što rade. Svi smo mi ponosni na svoju djecu i imamo se potrebu pohvaliti njima, kao što smo nekad imali potrebu rodbini i prijateljima pokazati obiteljske albume kad su svraćali na kavu i kolače. Pritom ne smijemo zaboraviti da na društvenim mrežama te fotografije ne gledaju samo dobronamjerni ljudi. Pretjerano dijeljenje podataka o djetetu na društvenim mrežama stvara dubok digitalni otisak koji sigurnosno nije bezazlen. Predatori znaju kako iskoristiti te podatke. Djeca imaju pravo na autonomiju, na to da ih se doživljava kao zasebna ljudska bića. Dolazak u tinejdžerske godine, kad imamo potrebu stvoriti vlastiti identitet, može biti jako težak ako okolina ima unaprijed stvorenu sliku o nama. Prva generacija koja je bila izložena ovoj vrsti digitalnog iskorištavanja tek treba sazreti. Posljedice na djeci koja su 90-ih i 2000-ih nastupala u televizijskim emisijama poput "Mickey Mouse Cluba" i kojoj je djetinjstvo oduzeto "jer su voljeli pjevati i glumiti", poput Britney Spears, Aarona Cartera, Demi Lovato, Jeanette McCurdy, nažalost smo već vidjeli.