Iako nije bila cenzurirana od strane države, njezini su tadašnji obožavatelji shvaćali pjesmu kao prikrivenu kritiku socijalističke republike i njezine sive i tmurne svakodnevice, u kojoj su filmovi u boji bili rijetka roba.
Njemačka vojska se tradicionalnim mimohom u četvrtak navečer oprostila od sad već bivše kancelarke Angele Merkel koja za tjedan dana, nakon 16 godina provedenih na vlasti, odlazi u mirovinu. Svečanost Großer Zapfenstreich koja je najveća počast koju njemačke oružane snage mogu odati nekom civilu, bila je skromnija nego inače zbog pandemije, a prisustvovalo je 200 uzvanika, prenosi The Guardian.
Njemačka vojska ili Bundeswehr se posebnom svečanošću koja uključuje mimohod, glazbu i baklje oprašta od njemačkih predsjednika, kancelara i ministara obrane, a Angela Merkel je tradicionalno, kao i njeni prethodnici za tu svečanost trebala odabrati tri pjesme koje će vojska izvesti prilikom počasnog marša.
No, dok su Gerhard Schröder i Helmut Kohl za tu priliku odabrali konvencionalne izvedbe - My Way Franka Sinatre i Odu radosti Ludwiga van Beethovena, neki od Merkelinih odabira iznenadili su sve prisutne.
Prva skladba koju je odabrala bila je "Großer Gott, wir loben Dich" (Sveti Bože, hvalimo tvoje ime), popularna kršćanska pjesma iz 18. stoljeća, čime je odala počast njezinom odgoju kao kćeri protestantskog pastora i vjerskom identitetu njezine stranke, Kršćansko-demokratske unije (CDU).
Njezin drugi izbor, "Für mich soll’s rote Rosen regnen", pjesma Hildegard Knef Knef (Za mene bi trebala padati kiša crvenih ruža), čeznutljiva pjesma o tinejdžerskim ambicijama i maloljetničkoj aroganciji. “Trebao sam se prilagoditi, snaći se”, stoji u tekstu. Nadalje, stihovi idu: "Oh, ne mogu se prilagoditi, ne mogu se snaći, ja uvijek želim pobijediti".
Pjesma koja se svakako potaknula ljude da proučavaju tekst i skrivene poruke je "Du hast den Farbfilm vergessen" (Zaboravili ste film u boji) njemačke punk ikone Nine Hagen.
Pjesma je nastala 1974. godine, a bila je veliki hit upravo te godine kada je Merkel studirala fiziku u Leipzigu, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Pjesma je obarala istočnonjemačke pop ljestvice prije nego što je Hagen emigrirala na drugu stranu željezne zavjese, gdje je uronila u londonsku subkulture i postala najistaknutija punk figura Zapadne Njemačke osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ali čak i prigrliti svoj istočnonjemački identitet potez je nesvojstven Merkel kakvu je njezina zemlja poznavala tijekom njenih 16 godina na vlasti, kada je svoj istoočnjački odgoj rijetko stavljala u svoj prvi plan.
Čitajte i: Angela Merkel o životu iza željezne zavjese: ‘Da zid nije pao, živjela bih svoj američki san
Pjesma, čiji je tekst napisao Kurt Demmler, ljutita je jadikovka koja opominje dečka Nine Hagen, Michaela jer je na odmor na otoku Hiddensee ponio samo crno-bijeli film. Zbog toga, ona plače, "nitko neće vjerovati kako je ovdje bilo lijepo".
Iako nije bila cenzurirana od strane države, njezini su tadašnji obožavatelji shvaćali pjesmu kao prikrivenu kritiku socijalističke republike i njezine sive i tmurne svakodnevice, u kojoj su filmovi u boji bili rijetka roba.
Neki komentatori nagađaju je li odlazeća kancelarka možda vidjela modernije značenje u Hagenovoj pjesmi: Urlik frustracije zbog muškaraca koji zanemaruju da rade svoj posao kako treba, što bi bila savršena pjesma za rastanak s njenim muškim kolegama.
‘16 godina na mjestu kancelarke su bile ispunjene brojnim događajima, a često i izazovima. Te su godine za mene bile izazov i u političkom i u ljudskom smislu. Ali to je bilo vrijeme koje me ispunilo‘, rekla je Merkel u kratkom govoru.
Kao najveće izazove navela je upravo financijsku krizu 2008. i izbjegličku 2015. "Tada sam shvatila koliko su važne međunarodne institucije i multilateralni instrumenti. Jer krize ne poznaju granice", zaključila je Merkel.
Na kraju se zahvalila suradnicima i obitelji, a svom nasljedniku Olafu Scholzu zaželjela sreću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....