Glorijina kolumnistica Mirela Forić Srna dovela je pred gotov čin i pred kamere svog supruga i njegovog nećaka: legendarni kapetan Vatrenih i mladi rukometni reprezentativac u intimnom razgovoru otkrili su joj zašto je Metković bio presudan za njihove sportske karijere i vide li se ponovno u Hrvatskoj.
Metković je centar svijeta, a pogotovo sportskog svijeta - zaključak je razgovora koji je Mirela Forić Srna, Glorijina kolumnistica i poduzetnica, vodila sa suprugom Darijom Srnom i njegovim nećakom Zvonimirom Srnom. Legendarni nogometaš, danas sportski direktor ukrajinskog kluba Šahtar Donjeck, rijetko daje intervjue - pogotovo ako nemaju veze s njegovom profesijom - no supruzi nije mogao reći "ne", pogotovo kad mu je iznijela ideju da to bude opušten obiteljski razgovor u kojem će sudjelovati drugi uspješan sportaš iz njegove obitelji. Sin njegovog brata Renata, 26-godišnji Zvonimir Srna, hrvatski je rukometni reprezentativac koji se ovih dana priprema za svoje prve Olimpijske igre. I vjerojatno je najstasitiji član sportske obitelji iz Metkovića - visok čak 2,02 metra. Koliko su stric i nećak slični, a u čemu su različiti Mirela je izvukla na suptilan, ženski način.
Koji je glavni razlog da ste obojica tako uspješni - odrastanje u Metkoviću, obiteljski utjecaj i odgoj ili izbor prave žene u životu?
Darijo: Oprosti, ali ja sam tebe upoznao kad sam već bio uspješan! No, šalu na stranu, s obzirom na to da sam ja stariji, krenut ću prvi: vjerujem da je sve to utjecalo, i okolina, grad, obitelj... Rođen sam u ulici koja se zove Sportska i koja je prepuna kafića i sportskih terena, pa tu nemaš previše izbora - ili ćeš biti konobar, ili ćeš na igrališta, gdje se igra tenis, rukomet, nogomet…
Ali Zvone nije rođen niti je živio u Sportskoj ulici pa je opet postao vrhunski sportaš!
Darijo: Tu dolazimo i do gena: moj otac, a Zvonin djed bio je nogometaš, kao i moj brat Renato, odnosno Zvonin otac. Sportski geni očito se prenose s koljena na koljeno.
Zvone, koja ti je najranija uspomena na Darija?
Zvonimir: Kad je jednom došao s puta te bratu i meni donio Ayaxove kopačke. Bilo mi je tada četiri ili pet godina, i nikada tu sreću neću zaboraviti.
Darijo: Ja sam njima donosio kopačke, a oni su svi otišli u rukomet.
Zvonimir: A jednom nam je donio kopačke s metalnim čepovima za zemljani teren, a ja sam u njima odmah otišao igrati na beton. Naravno, poskliznuo sam se i razbio glavu. I toga se jako dobro sjećam.
Darijo: Eto, opet ja kriv!
Koja su vam najdraža mjesta u Zagrebu, gdje vas se može sresti?
Darijo: Ja imam svoju kuću, to mi je uz Sljeme najdraže mjesto u gradu. Ako si mislila na restorane i lokale, znaš da nisam taj, ne idem nikamo.
Zvonimir: Ja sam uglavnom na Trešnjevci gdje živim, u lokalnom kafiću. Sestra mi također živi u blizini i to mi puno znači emotivno, nisam nikad sam.
Koja jela najviše voli, tko im najbolje kuha, koji su im životni planovi i ciljevi i vide li se ponovno u Hrvatskoj pročitajte u novom broju Glorije koja vas od sutra čeka na kioscima uz dar svim čitateljima - 36 kupona s popustima do 40 posto.
