Iako je davno nestala iz medija i mirniji život pronašla na selu, nakon prekida s partnerom odlučila se vratiti u Zagreb i s prijateljima pokrenuti gastro portal Tri trilje gdje dijeli svoje recepte, a u planu su i kulinarske radionice.
Ana Ugarković (53) prva je žena koja nam je s malih ekrana nudila svoje maštovite recepte i dokazala da kulinarstvo nije samo muško carstvo. Imala je svoje kulinarske emisije, objavila je nekoliko kuharica, kuhala je u dva restorana, a onda nestala iz javnosti. No ne i iz kuhinje. Rođena je u Sisku, živjela je u Americi, Milanu, Londonu, Zagrebu, donedavno u Istri gdje je nekoliko godina na svom šarmantnom imanju držala kulinarske radionice, a sada se ponovo vratila u Zagreb kako bi krenula s novom poslovnom pričom.
‘‘Svaki novi početak je novo veselje pa se i ja radujem novom projektu u koji sam zaplivala sa svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, gastro novinarom Reneom Bakalovićem te s novinarom, snimateljem i autorom dokumentaraca Ivanom Živkovićem Žikom. Radi se o gastro portalu Tri trilje koji je dobio ime po našoj omiljenoj morskoj namirnici, a broj je naravno, jasan.‘‘, smije se Ana koja je do prije dvije godine vodila i svoj popularan bistro Mali bar u Vlaškoj ulici. No teško joj je bilo iz Istre upravljati zahtjevnim ugostiteljskim poslom pa ga je prije dvije godine prodala, no tamo i dalje kuha njezina uigrana ekipa pa je i Ana čest gost.
‘‘Reklo bi se kako život piše romane pa tako i moj. Nakon duge potrage 2009. kupila sam jednu štalu u Istri. Dugo sam bila zaljubljena u taj kraj, a svidjela mi se i ideja o životu na selu. Onda sam to imanje polako počela uređivati sa svojim partnerom Igorom Jelićem i zapravo smo dosta toga na kući napravili sami. Bio je to dug, ali zanimljiv i kreativan proces. Do potresa i pandemije živjeli smo na relaciji Zagreb - Istra, a onda smo se u potpunosti preselili u to naše malo istarsko selo, jer nam je bilo prilično stresno paralelno živjeti i raditi na dvije adrese pa je tako i sazrela odluka da prodam Mali bar. Kao i sve ugostitelje, pandemija nas je prilično uzdrmala, no preživjeli smo, ali se stvorila potreba za mirnijim životom. I to se ostvarilo u Istri.
No kako smo Igor i ja nedavno odlučili krenuti svatko svojim putem, sada sam se punim srcem vratila u Zagreb i jako se veselim projektu Tri trilje. Puno sam se u životu selila, radila razne stvari, primjerice, nikada nisam mislila da ću se baviti ugostiteljstvom, ali se i to dogodilo. Tako da su promijene u mom životu zapravo - konstanta‘‘, govori nam Ana koja na portalu u kratkim videima predstavlja zanimljiva jela vodeći se idejom kvalitetnih sezonskih namirnica. No osim svojih recepata, Ana radi i svoju interpretaciju nekih jela iz filmova koji su joj posebno dragi.
Tako je obradila svoju verziju pečenog pileta s kaduljom iz kultnog Fellinijevog filma ‘‘Amarcord‘‘, koji se pojavljuje u jednoj sceni gdje se obitelj okuplja za stolom. A dala je i svoj recept špageta s mesnim okruglicama iz filma ‘‘Dobri momci‘‘ Martina Scorsesea koje mafijaši pripremaju u zatvoru.
‘‘Nakon dugo vremena ponovo pišem recepte što mi je svojedobno bila velika tlaka, a sada me veseli. Tako mi se dogodilo i zasićenje nakon snimanja kulinarskih emisija. Prije sam pratila razne kulinarske emisije, a nakon vlastitog iskustva nisam više mogla gledati kuhare na televiziji. Isto tako nisam mislila da ću se više baviti bilo kakvim medijima, ali ovo naše iskustvo s Tri trilje koje je još na početcima, baš me veseli. Nema presije, dobra smo ekipa i svatko radi ono što voli. A u projekt smo krenuli kada smo shvatili da takvih gastro portala koji nude recepte i neke lijepe priče kod nas baš i nema.‘‘ govori Ana, koja će u Zagrebu nastaviti i s gastro radionicama. To je kaže, nešto što ju opušta i veseli jer svi polaznici dođu otvorenog srca, učiti, družiti se i fino jesti. Sada je u potrazi za prostorom blizu neke od zagrebačkih tržnica jer bi u svoje radionice uključila kupovinu i biranje namirnica.
‘‘Zapravo svako jelo počinje s kvalitetnom namirnicom. Recepte smišljam kada vidim, odaberem i dotaknem namirnicu. S te strane sam vrlo taktilna, i dodirom osjetim i vidim za što bi me ta namirnica mogla inspirirati. Tu u prvi plan dolazi povrće jer se s njim može svašta napraviti dok su mi meso i riba nekako u drugom planu. Ne ljubim jesen, ali obožavam plodove koje nam donosi.‘‘, govori Ana koja je odrasla u obitelji vrsnih kuharica, no kaže, kako su joj i mama i baka bile dosta autoritativne u kuhinji pa je kuhati počela tek na studiju u Milanu.
‘‘Zapravo sam sama učila kuhati, jer me ni mama ni baka nisu puštale blizu štednjaka. Naravno, u mojim početcima mama mi je pomagala savjetima, a Italija ne može biti bolja zemlja za ulazak u kulinarsku priču. Tamo sam naučila da se s malo namirnica može napraviti izvrsno jelo, naravno s tjesteninom ili rižom u glavnoj ulozi. I moja sestra Tanja je odlična kuharica, a izvrsno je kuhao i moj otac koji je preminuo u veljači ove godine. Iako se nije motao po kuhinji dok je moja mama bila živa, kada je s osamdeset godina ostao sam to mu je postala strast i odlično mu je išlo. Mislim da ga je to i održalo još punih osam godina na životu‘‘, otkriva Ana koju jako veseli kada drugi kuhaju za nju. Sve više voli jednostavnu, domaću hranu, što dokazuje i to da je njezin comfort food - tjestenina s rajčicama.
‘‘Ja sam vam vrlo nezahtjevan gost. Ne tražim greške, zahvalna sam kada netko kuha za mene, naravno, najdraže mi je kada se za stolom okupi dobro društvo. Jer socijalni moment je najbolji gastronomski začin. Volim ići i po restoranima, odnosno pravim domaćim konobama kojih u Istri ima na svakom koraku. Volim azijsku kuhinju, nje ima sve više u Zagrebu, tako da mi to odgovara, a često odem i u moj bivši Mali bar gdje je ekipa ostala dosljedna nekoj našoj ideji. U restoranima nikada ne prigovaram, to jednostavno smatram nepristojnim. Ako mi se negdje ne svidi hrana, jednostavno više neću doći.‘‘, kaže Ana koja unatoč tome što joj je život hrana, nema problema s viškom kilograma. Iako priznaje da je sklona debljanju, kondiciju održava dugim šetnjama sa svojom ljubimicom Pikom, vrlo aktivnom udomljenom mješankom koja je s njom stigla u Zagreb.
‘‘U Istri nam je bilo lakše jer smo bili okruženi prirodom, tako da se sada mora naviknuti na šetnje na uzici, ali smo zapravo jako često u prirodi jer nam je blizu Maksimirska šuma. Ako ja prehodam kilometar ona napravi barem pet puta toliko. Vrlo je aktivna i živahna tako da mi nema druge nego odlasci u duge šetnje u prirodu.‘‘, zaključuje Ana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....