Glumica zagrebačkog HNK-a rođena prije 36 godina u Zadru, koja je posudila glas u novom filmu ‘Mufasa: Kralj lavova‘, otkriva da će u novu godinu ući radno te da je brak s liječnikom dobra kombinacija - jer nijedno od njih dvoje nema normalno radno vrijeme.
U filmu "Mufasa: Kralj lavova" i pjevate i posuđujete glas liku Sarabi - što je bilo izazovnije?
- Glasovna karakterizacija mi je bila zabavna i nekako je tekla, dok su songovi zahtjevni - uključuju visoke tonove koje treba dugo držati...
Koju poruku nosi predstava "Nestajanje", nominirana za medijsku nagradu Zlatni studio?
- Odličan i prethodno nagrađivan tekst Tomislava Zajca o zlostavljanom dječaku koji se kao odrasla osoba pokušava suočiti sa zlostavljačem. Igram Anu, suprugu tog nekadašnjeg dječaka... Njihov brak je, naravno, u sjeni prošlih trauma.
Početkom godine počinjete raditi na predstavi "Zločin i kazna" redatelja Jerneja Lorencija u matičnom, zagrebačkom HNK-u - koliko ste ruskih klasika pročitali?
- Ne znam. Ruski klasici mnogo su dali teatru i svatko tko radi ovaj posao, i to diljem svijeta - zna da je to dvoje čvrsto povezano, gotovo neizbježno. Glumci, naime, uživaju raditi takve komade i priželjkuju si što više takvih naslova. I to s dobrim timom. Bez toga ništa.
Što trenutačno čitate?
- Ponovno "Zločin i kaznu", a nakon toga su na redu "Zapisi iz mrtvog doma".
Kako i zašto ste izabrali glumu za profesiju?
- Novi svjetovi. Uvijek ispočetka. Istraživanje.
Je li nakon završetka studija teklo sve kako ste zamišljali?
- Kad je moja generacija započinjala "život odraslih", ja sam odlučila upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Bilo je to dosta hazarderski, dala sam 150 posto glumi i, na svu sreću, urodilo je plodom. Vrlo brzo sam počela raditi i naposljetku postala dio ansambla naše nacionalne kuće - HNK-a Zagreb. Tu se sjajno uklapa poslovica - tko riskira, profitira.
Zbog čega je gluma najbolji posao na svijetu, a zbog čega nije?
- Najbolji je, dopustite mi patetiku i romantiku, jer je osjećam kao produžetak same sebe. S druge strane, sa svakim novim projektom nastaju nove sumnje u sebe, talent je uvijek tu da se u njega ne vjeruje. Na kraju krajeva, to je posao u javnosti, strah od javnog nastupa je jedan od glavnih ljudskih strahova, nije da su glumci operirani od treme. Izlazite ranjivi i pozivate da svi imaju mišljenje i kritiku o tome što radite. I onda dok se bacaju i ruže i trule rajčice na vas, ne smijete poletjeti, a ni pasti.
Kako je izgledalo vaše odrastanje u Zadru?
- Meni najbolje.
Koja vam je prva asocijacija na rodni grad?
- Toplina.
Da niste glumica, bili biste?
- Imam 10 ideja u glavi, zato i jesam glumica.
Što vas uvijek može nasmijati?
- Napravila sam si da sam okružena ljudima koji su urnebesni, zanimljivi, ludi. Oni su izvor mog joie de vivre.
A što vas pogađa?
- Nepravda, ili ono što mi mislimo da je nepravda.
Jeste li se uvijek znali zauzeti za sebe?
- Jesam! Nisam baš "trpeća".
Vaš suprug Ivan Oreški je kirurg - kakva su kombinacija liječnik i glumica?
- Kaže mi jedan srpski kolega da su njih na akademiji učili da je to najbolja kombinacija - jer nijedno nema normalno radno vrijeme.
Tko je od vas racionalniji?
- Moja glava definitivno lakše ode u oblake.
Jeste li hipohondar?
- Nijedan hipohondar za sebe ne misli da je hipohondar.
Kakvi su planovi za doček Nove?
- Za Novu godinu vodim gala večer u HNK-u Zagreb, koja je prošle godine bila čarobna. Preporuka svima za proslavu Nove u HNK-u, ako uspiju doći do karata.
Što si želite u 2025.?
- Neka je zdravlja, ostalo ćemo već nekako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....