Prije nego što sa sinovima Baldom i Vitom otputuju u Međugorje na blagdansko okupljanje cijele obitelji, tenisač Marin Čilić i njegova supruga Kristina domaćini su gala večere 23. prosinca u organizaciji Zaklade Marin Čilić i magazina Gloria, s ciljem prikupljanja novca za stipendije mladim talentiranim glazbenicima, umjetnicima i sportašima.
Premda je u godinu dana prošao čak dvije operacije koljena, drugi put u svibnju ove godine, tenisač Marin Čilić (36) posljednjih je mjeseci trenirao i igrao bez zadrške. A za njegovu kondiciju dodatno se "brinu" razigrani sinovi - Baldo, koji će krajem siječnja proslaviti peti rođendan, i trogodišnji Vito. Jer, igranja s tatom nikad dosta. Srećom, garnitura za sjedenje - omiljeno "igralište" trojice Čilića - dovoljno je čvrsta pa dečki slobodno skaču, a najsretniji su kad se pentraju po tati. Jednako su vezani i uz majku, Kristinu Milković Čilić (34), psihologinju i politologinju, vlasnicu konzultantske tvrtke za ljudske resurse. No, kako je tata rjeđe doma, dečki koriste što je tu. Premali da bi shvatili što to zapravo znači, sretni su zbog njegove pauze i ozljede zbog kojih je preskočio mnoge turnire u ovoj i protekloj godini. Ne ide ni na Australian Open u siječnju, prvi u nizu Grand Slam turnira kojim započinje teniska sezona 2025. Odlučio je biti u Europi, gdje će igrati na manjim turnirima pa će sa sezonom krenuti tjedan kasnije, a to je i jedna od rijetkih prilika da ostane kod kuće dulje nego obično za blagdane.
Prosinac je oduvijek njegov najdraži mjesec, a ovaj osobito jer dan uoči Badnjaka završava natječaj za stipendije Zaklade Marin Čilić - i to posebnom gala večerom. Zaklada Marin Čilić s tjednikom Gloria, naime, organizira večeru s ciljem prikupljanja novca za stipendije talentiranim mladim glazbenicima, umjetnicima i sportašima. Večera će se održati u zagrebačkom hotelu Esplanade, gdje će se okupiti svi koji su svojim donacijama omogućili da neumorni, talentirani mladi ljudi ostvare svoje snove. Ovo je sedma godina u kojoj bračni par Čilić čita motivacijska pisma za stipendije. Prepuna su emocija, pišu o teškoćama i odricanjima, ali i lijepim stvarima koje im se događaju i koje su prošli, o svojoj strasti prema sportu ili instrumentu koji žele kupiti. Nakon večere, obitelj Čilić odlazi obilježiti blagdane s cijelom obitelji.
"Prije smo Božić slavili kod djeda i bake, a otkako ih nema, tradiciju su preuzeli moji roditelji pa smo u našoj obiteljskoj kući, u Međugorju. Nas dvadesetero. Naime, i trojica moje braće su također oženjeni, zajedno imamo desetero djece pa djed i baka uživaju. Podijelimo se tko će što napraviti", kaže proslavljeni tenisač.
Zbog njegovih su obveza obično dolazili tek na Badnjak, kad su i hrana i kolači već bili gotovi, tako da bi im preostalo samo da uživaju.
"I Marinova i moja majka navikle su kuhati za puno ljudi pa im blagdani i nisu velika promjena. Nakon Međugorja, odemo do mojih u Cavtat i Dubrovnik. Niti u Marinovoj niti u mojoj familiji fokus nikada nije bio na blagdanskom stolu i hrani, već na zajedničkom druženju", govori Kristina. Oboje uživaju u tradicionalnim jelima njihovog kraja, a iako Marin pazi što jede, od djetinjstva obožava suhe kolače, kojih je uvijek bilo dvadesetak vrsta. Najdraže su mu oblatne i čupava Kata, pita od oraha i džema, starinski kolač koji su radile naše bake. Premda se puno troši, itekako pazi što jede. Osobito sada, tijekom oporavka, regeneracije mišića, stjecanja kondicije.
"Ono što se podrazumijeva pod blagdanskim opuštanjem za mene je i dalje nepoznanica. Priuštim si pokoji kolačić i pojedem nešto malo masnije. I to je sve", kaže Marin, priznajući da mu se, otkako je postao otac, vraćaju sjećanja na božićne blagdane kad je i sam bio dijete. Puno darova, veselja, obiteljskog druženja. Uz Svetog Nikolu, tijekom prosinca u Hercegovini se tradicionalno slave i Materice (treće nedjelje došašća), te Očići (na četvrtu nedjelju). Kako je njegova familija zaista velika, darovi su ga čekali kod kuće, pa kod bake i djeda, tetke, strine...
"Bilo je dosta "stanica" koje bih obilazio i niti jednu nisam preskočio. Uvijek su govorili da Djed Božićnjak staje na puno mjesta pa sam pazio da obiđem svako", sjeća se Marin, a Kristina dodaje da joj se osjećaj Božića uz sinove promijenio. Podsjeća je i na one koje je slavila sa svojom mamom, dvije sestre i bratom.
Svojim dečkima trude se usaditi prave božićne vrijednosti. Primjerice, imaju kasicu u kojoj skupljaju novac za djecu koja nemaju pa im zajedno kupuju darove, želeći sinovima pokazati da život koji oni žive nije uobičajen i da ga nemaju sva djeca. Godinama žive između Zagreba i Monaka, a najveći dio godine su na putu jer im i privatni život diktiraju teniski turniri diljem svijeta. No, ove su godine iskoristili dulji boravak u Zagrebu i zajedno sa sinovima okitili bor. Kad je o boru riječ, dječaci su iznimno pažljivi. U svakom gradu gdje su bili, Čilići bi uvijek kupili neku kuglicu ili figuricu koja može biti ukras, a uz njih su i kuglice koje Marin često dobije na turnirima. Tako im je bor prepun uspomena, a fokus im je na kićenju i druženju, a ne na darovima.
"Važno nam je da im prave vrijednosti usadimo već sada. Djeca upijaju sve što vide. Već povezuju Eiffelov toranj s Parizom, Big Ben s Londonom. Kad smo bili u Buenos Airesu, Baldo je odmah pohvatao nekoliko fraza. A gradove u kojima smo već Marin i ja bili sami, upoznajemo u novom svjetlu. Primjerice, New York me oduševio za prvog posjeta, nikad ne bih rekla da je to grad za djecu. S Baldom i Vitom ostali smo zapanjeni koliko je u tom gradu stvari baš za njih", govori Kristina, dodajući da su brojni gradovi, posebno Kopenhagen, prilagođeni djeci. Restorani, muzeji, hoteli, sportski centri, svi imaju dio za klince.
"Primjerice, već u predvorju arheološkog muzeja djeca s kistovima "otkopavaju fosile", u većini dvorana su i izlošci koji nisu statični, već ih oni pokreću pritiskom na dugmad", kaže Kristina. I Marinu Čiliću vrijeme s djecom je najdragocjenije, pa uz obaveze profesionalnog tenisača svaki trenutak slobodan trenutak odvaja za njih. Uz njih mu se otvorio neki novi svijet - voli im čitati, pričati s njima, prenositi im znanje, biti dijete kao i oni.
"Stariji Baldo više voli slikovnice i knjige, želi da ga što više učim. Otkako sam mu pokazao kako se igra šah, igrao bi ga danima. Voli te malo mirnije stvari, dok su Viti draže malo aktivnije, poput sporta, lovice. A otkako smo otkrili karte prilagođene klincima, igramo ih svugdje, posebno u avionu. Navikli su se na život u hotelima, restoranima i nigdje ne rade probleme", govori Marin, dodajući da dečkima tek tu i tamo dozvole da gledaju televiziju. Baldo voli igrati nogomet, ali i gledati utakmice reprezentacije, a s njim uživa i Vito. A njihovi roditelji, posebno kad su s djecom, nastoje što manje u ruke uzimati mobitel. Ni na društvenim mrežama nisu posebno aktivni. Marin shvaća da je to dio posla pa se trudi ipak biti prisutan zbog svojih navijača, dok su Kristini profili na Facebooku, Instagramu i TikToku, koji je otvorila nedavno, zaključani.
"TikTok mi je prebrz, gotovo uznemirujuć. Danas, sutra naša će djeca imati i te i neke nove društvene mreže, želim biti u svemu tome i sudjelovati zbog njih, kako bih razumjela o čemu se radi. Zato se trudim. Sadržaji koje djeca konzumiraju na društvenim mrežama iznimno su brzi i mijenjaju način na koji funkcioniraju mozgovi mlađih naraštaja. Smanjuje im fokus i raspon pažnje, imaju više problema s koncentracijom, što može ostaviti posljedice na njihovo obrazovanje i svakodnevni život. Sve je teže pronaći balans da budu kao njihovi vršnjaci, ali da zadrže i vrijednosti koje im mi kao roditelji želimo usaditi", objašnjava Kristina.
Dječake su naviknuli i na turnire, gdje, prema teniskim pravilima, moraju biti mirni i tihi tijekom trajanja igre. Roditelji su se iznenadili na nedavnom turniru u Parizu kad su Baldo i Vito prvi put koncentrirano odgledali cijeli meč bez pauza. A nakon mečeva, doma, gdje imaju rekete od onih za stolni tenis do pravih teniskih, uživaju imitirati tatu i protivnika. Loptice nisu mekane, već prave. Kristina, koja priznaje da nije sportski tip, osnove tenisa je naučila od Marina. Kao učitelj, bio je vrlo strpljiv, i kad je svladala prebacivanje loptice, bila je sasvim zadovoljna. Oboje vole ići u kazalište, a ovih su dana uživali i u zagrebačkom HNK-u, na baletnom spektaklu "Orašar".
"Jednako sam uživala i u plesu i u glazbenicima, koje sam dobro vidjela iz lože. Ta usklađenost, čarolija stapanja zvuka svih instrumenata, taj osjećaj je neopisiv. Glazbi sam se oduvijek divila, završila sam osnovnu glazbenu školu i svirala klavir, premda nemam ni glasa ni sluha. Budući da smo svjesni koliko odricanja je potrebno da netko postane vrhunski glazbenik, isto kao i vrhunski sportaš, u Zakladi Marin Čilić od samog početka dodjeljujemo stipendije za iznimne mlade sportaše i glazbenike. Stipendije su namjenske, što znači da se mogu koristiti samo za usavršavanje u sportu koji treniraju ili instrumentu koji sviraju", govori Kristina.
"Stipendije su prilika koju su dobili svi uspješni ljudi. I ja sam bio talentiran, ali da nije bilo prilike, pitanje je gdje bih sada bio. Ta im prilika daje šansu da izbruse svoj talent. Naše stipendije su samo jedan kotačić, karika u lancu koja im omogućuje da realiziraju što žele, vjetar u leđa na njihovom putu. Važno je da vide da ih je netko prepoznao, ugledao i potaknuo. Primjerice, kad idem na turnir, imam popis što sve moram ponijeti. Nerijetko mi tenisice traju samo jedan meč, to je tako u profesionalnom sportu. I onda čitam pismo talentiranog učenika sportaša koji želi kupiti tenisice u kojima bi trenirao godinama. I u takvim se situacijama sjetimo svih onih koji žele živjeti drukčije i koliko im je važna pomoć", kaže Marin Čilić.
Uz klasičnu glazbu, najradije sluša domaće izvođače. Među najdražima mu je Gibonni, uz čiju su pjesmu "Lipa moja" on i Kristina otplesali prvi ples na svadbi. Marinu Čiliću tenis je sve, velika strast i ljubav. Kristina mu često zna reći da ne može vjerovati koliko je u njemu još žara i gušta, da mu je uz tolike napore i ozljede tenis i dalje veliko zadovoljstvo.
"Prošao sam", kaže Marin Čilić, "teško razdoblje oporavka, vraćam se na teren i ovi su posljednji mjeseci bili sjajni. Uživao sam na terenu i nadam se da će mi nadolazeća 2025. biti prava, puna sezona u kojoj ću pronaći i vratiti svoju super formu i oporaviti se do kraja. I da mi, ma koliko mi je to teško reći, ovaj završni dio karijere bude baš onakav kakav sam oduvijek želio. Tijekom godine, dvije, još bih volio igrati sretan što mi ozljeda nije prekinula karijeru. Što želim za Božić, za Novu godinu? Samo zdravlje. Sve drugo je na nama."
šminka JASMINA HORVATIĆ/JL STYLE BEAUTY
Snimljeno u Grandiosa Luxury Interior Design, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....