Tijekom obje trudnoće Aleksandra Kramberger, partnerica zagrebačkog komičara Marija Petrekovića, imala je mini moždane udare zbog kojih je gubila vid i imala trnce u rukama i licu, a prije mjesec dana zbog ozbiljnih komplikacija završila je na hitnom carskom rezu kako bi rodila kćerkicu Unu.
Komičar Mario Petreković (49) i njegova nevjenčana supruga, stomatologinja Aleksandra Kramberger (31) djeluju kao pravi tim za krizne situacije. U trenutku kada njihove djevojčice zbog viroze i temperature nisu uspijevale zaspati, on je u sobi jednoipolgodišnjoj Marli pričao priču za ljepši san, a ona u rukama nosila jednomjesečnu Unu. Iako su obje povremeno plakale, naizmjence su uskakali jedno drugome i nježno ih tješili. Nakon dolaska prinove, Mario je na nekoliko dana otkazao poslovne angažmane i preuzeo većinu obaveza, s obzirom na to da se Aleksandra još oporavlja od hitnog carskog reza na kojem je završila zbog komplikacija.
"Nekoliko dana prije porođaja Una je bila neobično nemirna, a ja sam imala bolove. Srećom, na posljednjem pregledu u Vinogradskoj bolnici profesorica Vesnica Košec, specijalist za fetalnu patologiju, napravila je color doppler i shvatila da Una dobiva manje kisika te da bi moglo uslijediti gušenje. Bilo je doslovno pet do dvanaest da spase našu djevojčicu. Zbog nedostatka kisika bila je tamnoljubičaste boje pa je nisam mogla ni primiti u naručje, već su je odnijeli u inkubator gdje je provela dvanaest sati. Neizvjesnost nas je ubijala, tim više što nismo dobivali konkretne informacije, ali protokol je takav da liječnici ne iznose dijagnozu dok nisu sigurni u nju. Profesorica Košec spasila ju je u zadnji tren i beskrajno smo joj zahvalni na tome", govori Aleksandra, koja je rodila u 37. tjednu, a iz rodilišta je njihova Una puštena s dijagnozom porođajne asfiksije (gušenje i gubitak svijesti) i s nepravilnim radom srca.
Iako vjeruju da će se njihova kći razvijati bez ikakvih poteškoća, već su zakazali termin kod neuropedijatra. Ne strahuju od pregleda, oboje su optimisti i vjeruju u najbolje. Jasno je to i iz odluke da su se nakon iznimno rizične prve trudnoće odlučili ponovno upustiti u jednaku avanturu, s neizvjesnim ishodom. Naime, Aleksandra se, kao potpuno zdrava žena, uslijed trudnoće s Marlom susrela s dijagnozom tranzitorne ishemične atake (TIA), koja tri puta češće pogađa trudnice nego žene koje nisu trudne. Riječ je o prolaznim moždanim udarima koji mogu, ali i ne moraju ostaviti posljedice. Uglavnom su blagi, no postoje iznimke s fatalnim ishodom. Srećom, Aleksandra je imala blaže udare kojih je u prvoj trudnoći pretrpjela oko petnaest, a u drugoj čak dvostruko više - oko trideset.
"Prvi sam se put s tim susrela kad sam bila tri mjeseca trudna s Marlom. Sada se ponovilo u istom razdoblju, ali su bili češći. Gotovo svakih tjedan dana bi se ponovio moždani udar, katkad i više puta u danu. Započinjalo bi aurom u lijevom oku, mutnim vidom koji je postupno prelazio na drugo oko, ostala bih bez vida, utrnulo bi mi lice, zatim ruke, a ako ne bih prilegla, pala bih u nesvijest. Nakon pola sata izgubila bih mogućnost govora i razumijevanja. To stanje trajalo je najviše tri sata, a nestajalo bi postupno", objašnjava Aleksandra. Ovakvi udari, poznati i kao TIA, u trudnoći uzrokuju visok krvni tlak, ali u Aleksandrinom slučaju vezani su uz hormone pa se mogu ponoviti i do 60 dana nakon poroda. Objasnila joj je to neurologinja Vanja Bašić Kes iz Vinogradske bolnice, jedna od rijetkih liječnica uz profesoricu Vesnu Košec koja nije njezinu trudnoću pokušala prebaciti na druge kolege. Naime, promijenila je šest ginekologa i tri neurologa u Zagrebu, Ljubljani i Brežicama jer nitko nije želio preuzeti odgovornost za ovu rizičnu trudnoću.
"Htjela sam biti u sigurnim rukama, a ne kod liječnika koji ne želi imati posla s mojom dijagnozom. To mi je bilo važno jer smo Mario i ja bili optimistični i vjerovali da će sve biti u redu. Prva trudnoća bila nam je najljepši period u životu i hormoni sreće prevladali su negativne misli, zato smo se i odlučili na drugo dijete", objašnjava Aleksandra. Iako nije paničar, Mario i danas pretrne kada se sjeti poziva koji mu je supruga uputila tijekom trudnoće dok je bila sama s Marlom, a on na poslu udaljenom tridesetak kilometara.
"Nazvala me i rekla da osjeća početak udara i da što prije dođem. Jurio sam kući i stigao nakon 40 minuta. Aleks je ležala na krevetu, a Marla plakala pokraj nje. Nakon toga više nije ostajala sama i to se pokazalo kao dobra odluka jer je i nakon porođaja dva puta doživjela blaži udar", govori Mario. Tada je kod kuće, osim njezine majke Biljane, koja je uzela godišnji odmor i stigla iz Murske Sobote kako bi im olakšala prve dane s prinovom, bio i Mario.
Čitajte i: Neodoljiva Marla! Mario Petreković uživao u druženju s najvažnijim mu ženama
"Za svoju Aleks najviše sam se uplašio u trenutku kad je odlučila biti sa mnom. Kada je majka moje djece i žena koju volim bolesna s neizvjesnim ishodom uz sve stručne intervencije, crne te misli posjete barem na tren. Nisam sklon lošim scenarijima, gospođe nada i vjera da će biti sve u redu svakako tada pomognu i ne dopuštaju crnilu da te obuzme. To je proces. Strpljen splašen" govori komičar, kojeg ni u dramatičnim trenucima humor nije napustio.
"U svoje cure zaljubljen sam svemirski, preko ušiju. Živim s tri žene, a pridodamo li još kujicu Dolly i zečicu Šljivu, omjer je 5:1. Svako jutro na estrogen miriše, omami me pa me njiše, a ja k’o mala voćka poslije kiše, ubrzano se diše. Uvijek sam želio biti heroj, ne kao James Bond, ali uživao sam u ženskom okruženju. Čak sam kao klinac bacao paralelke, s dečkima nogomet, špekulanje, autići, s curama gumi gumi, lutke i, naravno, mame i tate, moja omiljena igra iz djetinjstva. Za dvanaest godina bit ću okružen s tri PMS-a pa se brinem hoće li to utjecati na moje lokomotorne sposobnosti, psihofiziku i kemiju. Držim si fige. Garaža je uvijek opcija za život s tri žene. Trenutačno čitam odličnu knjigu 'Prava manjina' i 'Kako se izboriti za sebe u gomili'", objašnjava Petreković.
Sve o odgoju naučio je još prije dva desetljeća kada je u Londonu našao posao u domu obitelji Ross kojima je osim čuvanja dječaka Alistaira obavljao kućanske poslove. To mu je, kaže, bila i životna škola, a oni su mu danas poput obitelji. Marijeva pokojna majka Dušica radila je u bolnici kao dječja njegovateljica pa je od malih nogu sudjelovao u prematanju i čuvanju mlađe djece. Klinci su mu zanimljiviji od odraslih i teško je ne primijetiti koliko uživa u očinstvu.
"Igra, igra i samo igra, papanje, spavanje, kupanje, ludiranje, skakanje, plakanje, pišanje i kakanje, crtanje, plesanje, pjevanje, zijevanje, putovanje i zajedničko stanovanje. Uglavnom, svega po malo ima, dan brzo prođe, novi dođe, djeca rastu k’o gljive, osim mene, Dolly i Šljive", opisuje Mario u rimi svoj dan.
Čitajte i: Mario Petreković i 26 godina kasnije pati zbog nenadoknadivog gubitka koji mu je slomio srce
Razlika od 19 godina između njega i Aleksandre, kaže, vidi se samo na osobnoj iskaznici pa u šali svoju nevjenčanu suprugu pita: “Gdje si bila ‘91.?” I dalje nevjenčana jer, iako ju je zaprosio već dva puta, još nije pristala. Vjeruje da će ga ipak snaći treća sreća te da će svadbeno slavlje organizirati u Bolu na Braču gdje njezina obitelj ima kuću. Uskoro se vraća u punoj formi na staro nenormalno u tvornicu Katran u kojem će sezona biti prepuna koncerata, buvljaka, predstava i izložbi, a posebno ga veseli skorašnja Flipper Moneya - izložba flipera i arkadnih igrica koja će biti podsjetnik na školske dane i igre koje izumiru. S glumcem Reneom Bitorajcem i dalje nastavlja raditi Tvornicu strave za hrabre posjetitelje kojima nudi stravičan provod.
"Uz posao u Katranu, učim se funkcionirati i na društvenim mrežama pa se razvijam kao infuenseronja s tatastrofalnim iskustvima i događajima s tri žene, na profilu 'mario_i_3'", zaključuje Mario.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....