Glumica zagrebačkog kazališta Kerempuh, koja je trenutačno angažirana u čak šest predstava, za Gloriju govori o izazovima roditeljstva i planovima za vjenčanje sa životnim partnerom Aleksandrom Pupićem, s kojim ima sina Marlija.
U novoj predstavi "Ožalošćena porodica" kazališta Kerempuh, o tipičnoj balkanskoj obitelji u kojoj se vodi bitka za nasljedstvo, glavno "oružje" glumice Mije Anočić Valentić su suze. U stvarnom životu uvijek radije bira osmijeh, a ovih dana ima mnogo razloga za profesionalno zadovoljstvo. Uz pet predstava na kojima je angažirana u matičnom kazalištu, priprema još jednu - "Kako druga polovica voli" u režiji Filipa Detelića čija je premijera sredinom travnja.
"Na svoj posao odlazim sretna i to je velika satisfakcija. Već sam mjesecima u petoj brzini, ali godi mi jer se bolje snalazim kada mi je privatni i poslovni raspored popunjen, u praznom hodu ne funkcioniram", govori članica ansambla Kerempuha. Da je gluma njen poziv, shvatila je još s devet godina, iako njezin otac, redatelj i glumac Saša Anočić koji je iznenada preminuo 2021., nije bio oduševljen tom idejom.
"Znao je da mi neće biti lako u glumačkom svijetu, no kada me prvi put gledao na sceni, laknulo mu je jer je vidio da mislim ozbiljno. Tata me uglavnom puštao da sama otkrivam čari glume. Zaključio je da ću tako najbolje naučiti sve što trebam znati o ovom poslu. I danas znam da je bio u pravu i hvala mu na tome. On je, baš kao i stric, glumac Živko Anočić, uvijek bio tu za mene, spreman da mi pomogne. Uspoređivanje s njima mi ne smeta jer su oboje fenomenalni glumci, a i svjesna sam da je to neizbježno u ovom poslu. Loza Anočić se nastavlja, jer je moj brat Rafael student druge godine glume u Osijeku i jedva čekam da dođe njegovo vrijeme", govori Mia. Oca najviše pamti po humoru, a posebno joj nedostaje u trenucima samoće. Žao joj je što njezin četverogodišnji sin Marli nije dovoljno vremena proveo s djedom.
"Tata je pričao najbolje priče, bio je jako kreativan, duhovit i s njim nikad nije bilo dosadno", govori glumica. Uz majku, trenericu pilatesa Snježanu Valentić, najveća utjeha nakon očeve smrti bio joj je partner, fizioterapeut i kiropraktičar Aleksandar Pupić (33). Oboje su iz Osijeka i poznaju se od djetinjstva, zaljubili su se 2017. i prije četiri godine postali roditelji, no još se nisu vjenčali.
"Odlazak matičaru mi ne znači ništa posebno, dok mi brak kao život s osobom koju volim i poštujem i obrnuto znači jako puno. Vrijeme leti i idu dani, nikako da se uhvatimo ukoštac s organizacijom. Najvažnije je da se volimo, a slavlje će doći na red kad-tad. Ne vjerujem u srodne duše, ali vjerujem da u životu možemo pronaći osobu s kojom smo kompatibilni i s kojom se međusobno nadopunjujemo. Ja sam tu osobu pronašla i hvala svemiru na mome Aleksandru. Podrška mi je u svemu i sretni smo zajedno. Podržava me u svakom smislu, do sada još nije propustio nijednu moju predstavu", govori Mia. Ne krije koliko joj godi što je njezin partner brižan otac njihovom sinu.
"Oduvijek sam znala da želim imati dvoje djece i to planiramo ostvariti. Do tada je Marli naš centar svijeta. Veseo je dječak s bujnom maštom, bogatim rječnikom i jako dobrim glazbenim ukusom. U vrtić svaki dan odlazi u kostimu drugog superjunaka. Uglavnom se voli boriti, loviti, mačevati i kartati. No, prilično je razuman za svoju dob pa neke nesuglasice rješavamo razgovorom i argumentima. Najveća je borba sa slatkišima pa nekad u šali kažemo da će mu ispasti zubi prije vremena. Srećom, s crtićima nemamo problema jer se stalno želi igrati. A i kad koristi laptop, uglavnom pušta svoju playlistu i onda svi troje moramo plesati", govori Mia. S majčinskim obvezama, kaže, dosta dobro žonglira: tu i tamo joj ispadne loptica, ali brzo je uhvati.
"Iz dana u dan učim biti majka, dajem najbolje od sebe što mogu u određenom trenutku, ali i griješim jer nisam robot, iako moj sin baš voli robote. Najveći izazovi su prilagodbe na nove faze u djetetovu odrastanju, koje se preko noći mijenjaju", govori Mia.
Nakon što završi s poslom u kazalištu, najviše je opušta odlazak u prirodu pa slobodno vrijeme često provodi šetajući šumom ili pak slušajući glazbu uz ples i pjevanje. Posebno uživa kada sa svojim dečkima posjeti obitelj i prijatelje u rodnom Osijeku. Da se ne bavi glumom, možda bi i danas živjela tamo jer je taj grad, objašnjava, idealan za odgajati dijete. No, karte su se drugačije posložile.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....