Svestrani dubrovački glumac i umjetnik, četiri desetljeća ima galeriju u kojoj radi i prodaje svoje slike i skulpture brodova, a uz veliku izložbu najavljuje i promociju prvog autorskog albuma na kojem mu svira bratić Matija Dedić.
Svatko tko je ikada prošetao starim Dubrovnikom teško da je mogao zaobići malu galeriju na početku Zlatarske ulice, samo nekoliko koraka od palače Sponza. A tamo se, kako često biva, ne trži roba koja imitira umjetnost s potpisom dalekoistočnih zemalja, već se radi o autohtonom ateljeu gdje stvara i živi dubrovački glumac i svestrani umjetnik Igor Hajdarhodžić. Njegovi radovi originalna su umjetnička dijela koja već desetljećima oduševljavaju domaće i strane goste, a najčešća tema njegovog izričaja su - brodovi. U početku mali glineni pa nešto veći drveni, na kaju jako veliki metalni, da bi svoju fascinaciju brodovima posljednjih tri godine pretočio u slikarstvo.
Ove godine obilježava 40 godina od kada je njegova minijaturna galerija otvorila svoja vrata, a ni sam ne zna koliko je njegovih suvenira i brodova našlo novu luku. Igor je inače sin slavnog dubrovačkog glumca i profesora Izeta Hajdarhodžića, brat Žarko i sestra Hana profesori su glazbe, kći mu je Gita Hajdarhodžić, nadarena tinejdžerica anđeoskog glasa koju Igor ima s bivšom pjevačicom Majom Vučić i koja će ipak profesionalnu sreću potražiti, kao i njezin tata i djed, na kazališnim daskama.
A Igor se našao između te dvije profesije koje je začinio talentom za izradu skulptura, slikarstvom, uređenjem interijera... "Sve sam to ja. I oduvijek. Cijeli život se bavim onim što me zanima, bila to gluma, glazba, kiparenje, rad u drvu, arhitektura, volim sakupljati stare stvari i antikvitete i sve to radim i danas. Glumom sam se aktivno prestao baviti prije više od petnaest godina zbog sukoba s vodstvom Kazališta Marina Držića, dobio sam otkaz i to me nagnalo da svoje hobije pretvorim u profesiju. Uz slikanje me trenutno najviše zaokuplja glazba, završio sam svoj prvi samostalni autorski album koji bi uskoro trebao izaći, ime mu je ‘‘Čudan neki mir‘‘, a pjesma kojom ga promoviramo zove se Povratak kao i moj slikarski opus. To je moja utopijska želja da se u staru gradsku jezgru počinju vraćati ljudi koji su ju napustili. Od doba moje mladosti do danas Grad je napustilo 90 posto stanovnika i sada nas među zidinama živi petstotinjak‘‘, govori Igor koji je svoj bend nazvao GrupaNe, jer zapravo nema pravi bend već su mu se u stvaranju njegovih pjesama pridružili brojni glazbenici, njih dvadesetak. Radi se o pjesmama koje je reklo bi se na tavanu čuvao desetljećima i konačno je modernizirao i digitalizirao njihov zvuk, a uz njega koji je autor glazbe i stihova, pjevač i gitarist gostuju njegova kći Gita Hajdarhodžić koja pjeva prateće vokale, brat Žarko koji svira flautu, bratić Matija Dedić na klaviru, slavni gitarist Branko Bogunović Pif na gitari i mnogi drugi.
Inače, Igorov ujak je legendarni kantautor Arsen Dedić s kojim je kaže, proveo mnogo vremena i koji je na njega jako utjecao svojim senzibilitetom i u glazbenom i u umjetničkom smislu. Bio je osobenjak, tip izvan trendova, koji je živio po vlastitim pravilima, baš kao i njegov nećak Igor. ‘‘Na ovom albumu su pjesme koje sam pisao desetljećima, naravno da je na njemu i moja obitelj, a u skoroj budućnosti planiramo ga objaviti u limitiranoj seriji od 200 vinila‘‘, ističe Hajdarhodžić.
A vinil ili starinska ploča koja se danas vraća u modu, tipična je za ovog umjetnika. On jednostavno uživa u starim stvarima, ne moraju to biti samo skupi antikviteti, on će od nečega nađenog na otpadu napraviti koristan i lijep predmet i staroj stvari udahnuti novi život. Četrdeset godina ima i staru brodicu dugu osam metara, drveni kuter kojeg sam održava i koji mu je ‘‘putovnica‘‘ za slobodu.
‘‘Ima li ljepše isploviti iz naše luke svetog Ivana i samo odlučiti prema kud krenuti. Moje najčešće odredište su Elafitski otoci koje obožavam, na Šipanu imam i galeriju pa se često tamo uputim. Ne plovim više kao prije, ali to mi je i dalje najljepši mogući odmor i osjećaj slobode.‘‘Osim na Šipanu, njegovi veliki metalni i drveni brodovi nalaze se u jednoj galeriji u Hamburgu, a već nekoliko godina stoje i na vidikovcu u Grožnjanu.
‘‘U Istri isto imam jednu radionicu gdje mogu raditi, napravio sam sedam velikih brodova od koji su četiri na vidikovcu u Grožnjanu, a tri u gradu. Svi su prodani, ali su ljudi koji su ih kupili iz meni nepoznatih razloga odlučili da ostanu gdje su bili i izloženi. Tako su postali hit destinacija za fotografiranje‘‘, kaže Igor koji je osim brodovima, fasciniran i starim autima i motorima.
Od mladosti ima Karmann Ghiju, Volkswagenovog modela auta koji se prestao proizvoditi 1975. godine. O starom oldtimeru isto brine sam i kaže da je oko takvih automobila uvijek puno posla, ali ga on ne zamara već veseli. Ljubav prema starim stvarima odvela ga je i u uređenje interijera. Svatko tko je htio na dubrovačkom primorju urediti kuću, već je čuo za Igora koji čuva razne starine koje mogu oplemeniti njihov interijer. Radio je i na nekoliko dubrovačkih restorana i to ga jednako veseli i motivira kao i njegovo slikarstvo.
Iako neće slaviti obljetnicu rada svoje male galerije, na jesen planira veliku izložbu svojih slika s nezaobilaznim motivima brodova od kojih svaka u sebi skriva neku specifičnu minijaturu. Zato će svakom promatraču ponuditi povećalo da mu obrati pažnju na motiv unutar slike, golom oku jedva vidljiv. Među brojnim ljubiteljima njegove umjetnosti ima i mnogo onih slavnih, a Igor ističe jordansku kraljicu Raniju dok je još bila princeza, modnog kreatora Luciana Benettona koji je dolazilo nekoliko puta i nudio mu suradnju te Nicole Kidman koja je u Dubrovniku bila kao mlada glumica. Svi su oni kući ponijeli nekoliko njegovih skulptura oduševljeni malim brodovima koji su imali sve, od jarbola, jedara, konopa pa čak i malih mornara. No njega ne fasciniraju velika imena pa je tako izgubio posjetnicu danas 89-godišnjeg Luciana Benettona, inače velikog ljubitelja mora kojeg su njegovi brodovi iskreno oduševili i možda propustio priliku koja bi ga odvela van granica Hrvatske. No, kako bi se reklo, bilo pa prošlo.
‘‘Na jesen planiram izložbu, kada grad napuste turisti jer bi se sada izgubila u ovom metežu i gužvi. Volio bih da to bude u Lazaretima gdje sam već izlagao svoje velike brodove, a ujedno bi tamo i zasvirali i tako napravili promociju ploče. Slikarstvo i muzika, imali što ljepše‘‘, napominje Igor. A za njega znamo da ima jer mu je posljednjih četiri godine životna suputnica Franica Miloš, kćer poznatog pelješkog vinara Frane Miloša koja je ovom osebujnom umjetniku postala životno kormilo koje ga usmjerava prema mirnoj luci koju više ne želi napustiti.
