Skandinavka, koja je već s 27 godina osvojila Oscara, trenutačno je u fokusu javnosti kao junakinja serijala "Irma Vep", a protekle pandemijske godine nagnale su je na preslagivanje prioriteta - zbog čega se posvetila suprugu Michaelu Fassbenderu i sinu Marku.
"Moram priznati, priča zaista jest zbunjujuća", kaže Alicia Vikander za svoju ulogu u novom, intrigantnom televizijskom mini serijalu "Irma Vep". Redatelj Olivier Assayas još je 1996. režirao istoimeni film u kojem glavna junakinja (glumi je Maggie Cheung) snima remake nijemog filmskog serijala iz 1915., o vampirici Irmi Vep. U novom televizijskom serijalu Alicia Vikander pak tumači lik glumice koja snima remake filma - o remakeu. I Maggie Cheung u filmu, kao i Alicia Vikander u serijalu, tijekom snimanja uživljava se u lik Irme Vep - što je anagram za vampire - u tolikoj mjeri da počinju vjerovati kako i same postaju vampirice. "Ne sjećam se da sam ikada vidjela išta bizarnije. No, prihvatila sam ulogu jer sam vjerovala Olivieru. Poznajem ga već šest - sedam godina i znam koliko dobro režira i piše. Scenarij za serijal "Irma Vep" napisao je za samo nekoliko mjeseci jer je cijelu priču već imao u glavi", objasnila je.
Aliciji Vikander ovo je četvrta uloga u posljednje dvije pandemijske godine. Trenutačno snima film "Firebrand" u kojem glumi Catherine Paar, jednu od šest žena engleskog kralja Henrika VIII., a prihvatila je i ulogu atraktivne akcijske junakinje Lare Croft u nastavku "Tomb Raidera" čiji početak snimanja još nije određen. Švedska oskarovka s holivudskom karijerom, udana za irsko-njemačkog glumca Michaela Fassbendera, s kojim živi u Lisabonu, očito i nakon rođenja njihovog prvog djeteta ne smanjuje radni tempo.
I prije korone snimala je po nekoliko filmova godišnje. Slično je, uostalom, živjela i prije nego što je počela graditi filmsku karijeru. Nikada se nije bojala novih izazova, još otkako je sa samo 15 godina otišla živjeti sama u Stockholm da bi se tamo školovala za balerinu. Rođena u Gӧteborgu, drugom po veličini gradu u Švedskoj, Alicia je kći kazališne glumice Marije Fahl i psihijatra Svantea Vikandera, koji su se rastali kad je ona imala samo dva mjeseca pa je odrasla s majkom, ali je redovito odlazila ocu i ostala jako bliska s njim.
"Imala sam najbolje od oba svijeta. S mamom sam bila jedinica i imala svu njenu pažnju i ljubav, a svaki drugi vikend bih provela s tatom gdje sam imala petero polubraće i sestara", opisala je jednom svoje djetinjstvo. Kad ju je jedan švedski redatelj intervjuirao radi dokumentarca o posljedicama razvoda na djecu, izbacio je iz njega Alicijine izjave - jer mu se činilo da za nju to nije bilo nimalo traumatično iskustvo. "Moji roditelji su rođeni na selu u Švedskoj. Jedino po majci imam malo finske krvi jer se njena teta preselila u Švedsku da izbjegne strahote Drugog svjetskog rata", ispričala je jednom. Kad je njena majka nastupala u kazalištu, a nije mogla naći dadilju, malu Aliciju je vodila sa sobom na predstavu i time je neizravno usmjerila prema glumi.
"Nikada, doduše, nije skrivala od mene koliko je to teško i zahtjevno zanimanje. Odmalena sam bila svjesna da se u njemu može uspjeti samo ako ste mu potpuno posvećeni", rekla je. Sa samo sedam godina pružila joj se prilika da ode na audiciju za ulogu u mjuziklu "Kristina från Duvemåla" koji su napisali Björn Ulvaeus i Benny Andersson, članovi super popularne grupe ABBA. Mora da je i tada već pokazala talent za scenske nastupe jer ju je redatelj odmah angažirao, a kako je mjuzikl postigao veliki uspjeh, mala Alicia je u njemu nastupala sljedeće tri i pol godine. U Operi u Göteborgu dobila je ulogu i u mjuziklima "Moje pjesme, moji snovi" te "Jadnici", a 1997. je sudjelovala i u dječjem pjevačkom show na televiziji - i pobijedila. Istodobno je počela plesati balet u rodnom gradu. I tu je pokazala veliki talent pa joj je majka dopustila da s 15 godina ode u Stockholm zbog baletne škole za koju je kao nadarena plesačica dobila stipendiju.
"Uživala sam kao nikada do tada. Jednu godinu živjela sam s dečkom koji je također plesao, potom sama u malom stanu od samo dvadeset četvornih metara, ali u prekrasnoj staroj zgradi. Bilo je to čudesno iskustvo", opisala je boravak u Stockholmu. Novca nikad nije bilo dovoljno, ali to je nije zabrinjavalo. Uostalom, ni s majkom, a ni s ocem nikada nije uživala u luksuzu. I danas se sjeća koliko se oduševila kad su jednom išli na ljetovanje u Tursku, u pomalo ofucani resort s dvije zvjezdice, u kojem je hotel imao bazen. No, zadnjih tinejdžerskih godina jedna ozljeda raspršila je njene snove o baletnoj karijeri pa je mlada Alicia počela sve ozbiljnije razmišljati o glumi kao svom životnom odabiru. U jednom je trenutku, kad je dobila ponudu da nastupa u nekom švedskom tinejdžerskom televizijskom serijalu, čak htjela prekinuti školovanje, no uvidjela je da to ne bi bio dobar potez pa su i njeni roditelji odahnuli.
Poslije srednje škole htjela se upisati na glumačku akademiju, no dvaput nije prošla prijemni ispit. Ipak, to je nije obeshrabrilo. Cijelo to vrijeme odlazila je na audicije, skupljala iskustvo, dobivala čak i male uloge, a onda je, da zadovolji i sebe i roditelje, položila prijemni ispit za pravo, no fakultet ipak nije upisala. U to je doba počela sve češće i redovitije dobivati manje uloge u švedskim kratkim filmovima i televizijskim dramama. Nakon što je nekoliko godina uglavnom glumila sporedne likove, 2009. je zabljesnula glavnom ulogom u švedskom filmu "Neukaljana" o tajnici koja živi s majkom alkoholičarkom i očajnički želi promijeniti svoj život. Za nju je prvo u domovini proglašena najboljom mladom glumicom, a potom je dobila i nagradu Shooting Star na Filmskom festivalu u Berlinu. Tom je ulogom privukla pozornost i stranih producenata pa je ubrzo potpisala ugovor s glumačkim agencijama u Engleskoj i Americi te nakon uloge u još jednom švedskom filmu već 2011. glumila u novoj engleskoj verziji "Ane Karenjine", gdje je glavnu ulogu imala Keira Knightley, tada još jedna zvijezda u usponu. Film je s velikim uspjehom prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a kritičari su ga najviše hvalili upravo zbog dvije mlade glumice.
Alicia Vikander je karijeru, igrom slučaja, nastavila u Danskoj, gdje je s redateljem Nikolajem Arcelom snimila film "Kraljevska afera" u kojem je glumila kraljicu Caroline Mathilde i zbog te uloge u samo nekoliko mjeseci naučila danski jezik. I za taj je film, koji je bio nominiran za najbolje strano ostvarenje na dodjeli Oscara, dobila mnogo pohvala, najviše na festivalu u Berlinu, te bila nominirana i za britansku filmsku nagradu BAFTA, a u Americi, na festivalu u Hamptonsu, bila uvrštena na popis deset glumaca koji najviše obećavaju. Alicia Vikander je bila odlična i u sljedećem filmu, "The Fifth Estate", snimljenom 2013., no još joj je važnije to što ga je sljedeće godine promovirala na festivalu u Torontu, gdje je pak film "12 godina ropstva" predstavljao 12 godina stariji irsko-njemački glumac Michael Fassbender. Upoznali su se na plesnom podiju na zabavi poslije neke premijere, a potom ih je sudbina ponovno spojila: 2014. su na Tasmaniji i Novom Zelandu počeli zajedno snimati film "Svjetlo između oceana", u kojem su glumili bračni par svjetioničara. A da bi se što temeljitije pripremili za snimanje, odlučili su neko vrijeme provesti zajedno na nekom izoliranom mjestu - i tako se zbližili da su nedugo nakon završetka snimanja i u stvarnom životu postali par - što su, doduše, neko vrijeme skrivali od javnosti. Prvih nekoliko godina veze živjeli su u Londonu, a potom su se preselili - prvo na imanje u francuskom dijelu Baskije, potom u Lisabon, gdje živi i Alicijin polubrat Anton Vikander.
Ljubav im nije narušila ni česta razdvojenost zbog stalnih snimanja. Michael Fassbender bio je odličan u nekoliko filmova redatelja Ridleyja Scotta, glumio je i Stevea Jobsa u istoimenom filmu Dannyja Boylea, a Alicia Vikander je postala jedna od najtraženijih holivudskih glumica. Glumila je Laru Croft u novom nastavku "Tomb Raidera", androida u filmu "Ex Machina", slikaricu Gerdu Wegener, čiji je muž Einer dvadesetih godina prošlog stoljeća promijenio spol, u "Dankinji" - za tu je ulogu dobila Oscara - feminističku aktivisticu Gloriju Steinem u filmu "The Glorias"...
Osim karijerom, Alicia Vikander je sretna i u privatnom životu. Michael Fassbender zaprosio ju je početkom 2017., a u listopadu iste godine vjenčali su se na Ibizi, u luksuznom resortu La Granja. Ondje su danima tulumarili s prijateljima i obitelji, a potom su otputovali na medeni mjesec u Italiju. Bilo im je to prvo dulje zajedničko ljetovanje, a onda je, nakon manje od dvije godine novih snimanja i novih profesionalnih izazova, počela pandemija koronavirusa i svijet kao da je stao.
"Bilo je neobično toliko dugo ostati kod kuće jer od svoje devetnaeste godine stalno radim. Naravno, bojala sam se da će se netko od mojih bližnjih zaraziti pa mi nije bilo lako, osobito prvih mjeseci pandemije, kada se još malo znalo o virusu", opisala je svoje dojmove. S druge strane, pandemija je i njoj i mužu pružila mogućnost da budu kod kuće, uzgajaju biljke u vrtu, gledaju filmove, i holivudske klasike i akcijske spektakle poput "Umri muški", čitaju scenarije na miru, pripremaju ručak, provode sve vrijeme zajedno... A iako ranijih godina nije razmišljala o majčinstvu, niti je prije svoje tridesete godine željela imati djecu, tijekom pandemije to se promijenilo, osobito nakon spontanog pobačaja, kad je shvatila da silno želi postati majka.
"Neko vrijeme sam se bojala da nikada neću moći iznijeti trudnoću do kraja. Srećom, pokazalo se da to nije točno", otkrila je rijetkom prilikom kada je govorila o svom privatnom životu. Glumica je 2021. u Lisabonu rodila sina, a iako je pokušala sakriti njegovo ime, doznalo se da se zove Mark. "Beba mi je potpuno promijenila život. Sad drukčije razmišljam, imam drukčije prioritete, brinem se zbog stvari koje mi prije nisu bile važne...", objasnila je. Sada, kada su diljem svijeta ublažena ili ukinuta mnoga ograničenja uvedena zbog širenja zaraze covidom pa se život vratio u normalu, Alicia Vikander i Michael Fassbender žive drukčije nego prije. "Naša mala obitelj, moj muž, moje dijete i ja, uvijek putujemo zajedno. To je naše pravilo od kojeg ne odstupamo. I ne prihvaćamo uloge zbog kojih bismo morali otići na snimanja u isto vrijeme, nego pazimo da uvijek netko od nas može biti uz naše dijete.", otkrila je.
OBOŽAVATELJICA CURLINGA
"Curling je jako seksi i graciozan sport. Zavoljela sam ga 2018. i nisam propustila nijedan prijenos sa Zimskih olimpijskih igara u Južnoj Koreji. Priznajem, postala sam prava ovisnica. Iako je švedska ekipa u finalu izgubila od Amerikanaca, sjajno je odigrala cijeli turnir. No, zato su Šveđanke osvojile zlato. Mislim da su svi sportaši koji nastupaju na Olimpijskim igrama superheroji", otkrila je Alicia Vikander te priznala da se i sama okušala u curlingu. "Bila sam kao Bambi na ledu. Stalno sam padala, a uz to nije lako usmjeriti stoner, onaj disk od granita, težak 20 kilograma, da lagano klizi po ledu i zaustavi se što bliže cilju. Meni bi uvijek udario u ogradu", ispričala je.
GOLOTINJA NA FILMSKOM SETU
"Volim osjećaj zajedništva dok snimamo film. Uključeno je mnogo ljudi i svi težimo istom cilju, osobito kod manjih, nezavisnih filmova. Naravno, zna doći i do neugodnih situacija, primjerice u scenama seksa. Snimila sam ih mnogo i ne sramim se svoga izgleda, dapače osjećam se ugodno u svom tijelu. No, snimanje se zna otegnuti, pa nagi glumac nekad mora čekati da se namjesti svjetlo za kamermana, da tonac provjeri je li zvuk dobar, da kostimograf provjeri je li sve spremno za sljedeću scenu, a nitko se ne sjeti da nagom glumcu donese neki ogrtač. Doživjela sam takve situacije. Srećom, u posljednje vrijeme se scenama seksa i golotinje pristupa s mnogo više obzira nego prije...", priznala je Alicia Vikander.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....