Nakon što je glumac Slavko Sobin (37) najmlađe i njihove roditelje oduševio svojim slikovnicama ‘‘Šapice‘‘ i ‘‘ Šapice i tajna zelene loptice‘‘ koje kroz glavne junake, psiće Mrša i Done govore o prijateljstvu, toleranciji i prihvaćanju drugačijih, ovih dana izašla mu nova slikovnica ‘‘Doktor Jabuka i tajna božićna poruka‘‘. Tom prigodom Sobin nam je otkrio što mu znači Božić, što ga vraća u djetinjstvo i planira li napisati nešto i za odrasle.
Nova slikovnica glumca Slavka Sobina ''Doktor Jabuka i tajna božićna poruka'' bavi se dječakom Lukom i njegovom obitelji kojoj njegovo dobro djelo donose zaboravljeno zajedništvo. Slavko Sobin tako svoje plemenite poruke kroz maštovite ljupke slikovnice prenosi najmlađima, a veliki mu je plus što ga klinci dobro poznaju s malog ekrana kao novinskog fotografa i temperamentnog Dalmatinca Germana Kurtelu Žungula iz TV serijala ''Crno - bijeli svijet''.
Knjigu je ilustrirao ilustrator Marko Jovanovac koji je ove godine dobio nagradu 'Ovca u kutiji' za najboljeg ilustratora.
Po podijeljenim autogramima već se može vidjeti da im je postao omiljeni pisac iako skoro svi vjeruju da je slikovnice napisao upravo Žungul. No, ne bavi se Slavko Sobin trenutno samo pisanjem već su mu ovu godinu obilježila dva velik projekta: u Rumunjskoj je završio snimanje remakea westerna 'Django' iz 1966. koji će se u Velikoj Britaniji prikazati iduće godine u deset epizoda, a posljednjih tjedana više boravi u Italiji nego Hrvatskoj gdje snima seriju za jedan poznati američki streaming servis.
Što za vas znači Božić?
Više od svega, obitelj. To je uvijek vrijeme kad znam da ćemo se sa svih strana svijeta okupiti i doći u Split. Lani mi je baš teško pala odluka da ostanem u Zagrebu jer je bio vrhunac pandemije, ali zdravlje svih je bilo na prvom mjestu.
Jeste li kao mali vjerovali u Djeda Božićnjaka?
Mislim da nisam. Uvijek sam Djeda Božićnjaka i njegove poklone čekao sa starijim bratom i dva starija rođaka. Njih trojica su mi vrlo brzo razbili iluziju, iako smo uvijek pred ponoć odlazili u drugu sobu da ne prestrašimo Djedicu dok ostavlja poklone.
Kada ste počeli pisati priče?
Zapravo oduvijek nešto piskaram. Što u glavi, što u pismima ili dječjim dnevnicima. A prvo profesionalno pisanje dogodilo kada sam prije deset godina napisao ''Šapice'' kao tekst za predstavu, a nekoliko godina kasnije mjuzikl ''Srce na sceni'' za mlade s cerebralnom paralizom.
Čitajte i: Sreću više ne skriva: Slavko Sobin 'popustio' i konačno otkrio da je zaljubljen već godinama
Koliko ste u školi imali iz hrvatskog?
Odlikaš.
Jeste li kao mali voljeli čitati?
Oduvijek. Jako sam rano naučio čitati, u knjižnici sam već u osnovnoj posuđivao po dvije, tri knjige tjedno. Dan danas imam svoj ritual jutarnjeg čitanja i napokon sam ostvario san i u svom domu napravio policu od poda do stropa pretrpanu knjigama.
Koja vam je omiljena slikovnica iz djetinjstva?
Obožavao sam ''Ježevu kućicu'' Branka Čopića, dječji književni serijal ''5 prijatelja'' i sve romane Ivana Kušana.
U Priči 'Doktor jabuka i tajna božićna poruka' poručili ste malim čitateljima da je od materijalnih stvari važnija ljubav, dobra dijela i zajedništvo. Koji odnos imate prema materijalnim dobrima bez kojih mnogi ne mogu zamisliti život?
Imam zdrav odnos prema novcu, smatram ga jednom vrstom protočne energije koja dođe i prođe. Ako ima ikakve logike u tome da je novac energija onda je glupo zatvoriti mu protok mišljenjima poput "novac je zlo" ili "novac kvari ljude". Ne kvari, pohlepa i sebičnost kvare ljude. Vrijednosti se grade na odnosu prema obitelji, prijateljima, zajednici u kojoj živimo.... U tom smislu ja vjerujem da radim posao koji ljudi vole. Uživam u procesu stvaranja, a novac koji dođe je samo nuspojava.
Koliko možete izdržati bez danas nezaobilaznog mobitela?
Nažalost, ne mogu. Ne zbog nepotrebnog surfanja po internetu već mi je na mobitelu cijeli život, raspored, mail, posao… Sve.
Što je vas ljubav?
Moji ljudi. I moji psi.
Možete li zamisliti život bez vaših ljubimica Bube i Mare?
Mogu zamisliti život bez svega jer u jednom trenu tako mora biti. Ali ne želim da mi takve misli stvaraju nepotreban strah od nečega što se još nije dogodilo pa odlučujem živjeti u trenutku.
Kako se osjećate kada malenim knjigoljupcima dijelite autograme?
Kao da sam ispunio svoju svrhu i da idem u dobrom smjeru. Doprijeti do najmlađih s pričama koje šire zdrave i plemenite poruke to je za mene dobar posao. Da sutra umrem, znam da sam ostavio iza sebe nešto što mi je bilo bitno.
Što vas klinci najčešće pitaju?
Jesi li ti Žungul?
A što vas najčešće vraća u djetinjstvo?
Postoje neki okidači poput filma, pjesme, mirisa… Miris ruže me instant vrati u bakin zagrljaj.
Na vašoj novoj slikovnici piše- nastavit će se. Kada možemo očekivati nove nastavke?
Iduće proljeće. Stižu novi nastavci i ''Šapice'' i ''Doktora Jabuke''.
Planirate li napisati nešto i za odrasle?
Od nedavno pišem kolumnu za magazin Gloria Glam s ciljem da se za koju godinu sve što napišem uobliči u knjigu.
Biste li glumu mogli zamijeniti pisanjem?
Zašto? Glumim i pišem. I divno mi je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....