Ivo Amulić otkriva kako je kad prvo postaneš djed, a onda ponovno - otac, ali i čime ga je osvojila supruga Sandra

Što klapa Rišpet priprema za nastup u Dvorani Lisinski?

- Stare hitove, ali i nove pjesme. Bit će i humora, koji je kod mene uvijek prisutan jer imam želju zabaviti ljude. Inače, koncerti u Lisinskom za mene imaju posebno značenje jer je to sjajno okruženje koje omogućuje savršen zvuk - kakav ne postoji ni u jednoj dvorani u Hrvatskoj.

Kad netko spomene Tutti Frutti Band, s kojim ste počeli karijeru, vi pomislite...

- ... na svoju divnu mladost, prijatelje iz grupe i zajednički život na cesti.

Koliko vam je tada značila slava?

- Kad si mlad, čini ti se da ti ta slava daje na važnosti i misliš da će tako biti cijeli život te da se više ne moraš truditi. Stvarnost je nešto drugo i ako dobiješ priliku opet se dignuti nakon pada slave i popularnosti, počinješ ozbiljnije pristupati svom poslu i samom sebi. To sam iskusio na svojoj koži.

Koliko ste pisama dobivali od obožavateljica?

- Otprilike tridesetak dnevno, tako da sam se dogovorio s mojim poštarom da mi ih ubacuje kroz prozor. I da, odgovarao sam na mnoga od njih.

Osim glazbom, čime ste se sve u životu bavili?

- Svojedobno sam imao salon namještaja, radio sam i kao knjigovođa, kao urednik na radiopostajama, mornar... Ja sam praktičan i pragmatičan čovjek, ništa mi nije teško raditi da bih došao do željenog cilja, ali ipak - ne pod svaku cijenu.

Kako je bilo u mornarskim danima?

- Radio sam na turističkim brodovima i puno sam puta kapetanima znao reći da bih ja njima trebao plaćati, koliko sam uživao u tim mjesecima na moru. Ništa manje od gostiju koji za to masno plaćaju.

Tko je najviše zaslužan za vaš veliki povratak na scenu?

- Ima jedna izreka iz mog sela: "Ako iđeš - nešto, a ako ne iđeš - ništa". Drugim riječima, trebaš uvijek raditi na svojim društvenim odnosima. Tako sam se ponovo našao s Perom Kozomarom, osnivačem klape Rišpet.

Najdraži hitovi u karijeri?

- "Nasloni glavu na moje rame", "Samo ovu mrvu duše" i "Kad je pošla ća".

Imate i malo glumačkog iskustva, čega se sjećate sa snimanja serije "Velo misto"?

- Jednog ručka poslije seta, kad sam sjedio za stolom s Borisom Dvornikom, Špirom Guberinom, Mustafom Nadarevićem, Uglješom Kojadinovićem i drugim velikanima. Imao sam 17 godina i prvi put sam bio u Zagrebu.

Što smatrate svojom najvećom životnom pogreškom?

- Mislio sam, sve dok nisam prestao misliti, da su svi dobri i da su svi prijatelji.

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

Kako ste se nosili s financijskim krizama?

- Iz svake sam izašao bez posljedica.

Kakav je osjećaj bio u samo dvije godine postati djed i ponovno tata?

- Nakon što sam na trenutak "ostario ", dobio sam se priliku "pomladiti". Naime, prije sedam godina kći Hana podarila mi je unučicu Elu, a dvije godine poslije smo moja druga supruga Sanda i ja postali roditelji kćeri Dine.

Kakav ste djed, a kakav otac?

- Kao otac sam zaposlen puno radno vrijeme, a kao djed "sezonac". Popustljiv sam, možda previše.

Gdje ste upoznali suprugu Sandru?

- A gdje se muzičari mogu sresti nego na pozornici?

Čime vas je osvojila?

- Lijepa je, zgodna, vrijedna, odlično pjeva... Jackpot!

Kako vi nju danas osvajate?

- Malim pažnjama.

Idete li još na house partyje?

- Ne baš, prošlo nas je.

Kakav ste kuhar?

- Smatram se majstorom roštilja, baš sam nedavno kupio novi.

Koju ste knjigu zadnju pročitali?

- Pročitao sam ih na desetke ove godine dok smo se vozili na nastupe. Izdvojio bih "Listanje kupusa", "Nada", "Portret duše", "Čovjek zvan Ove"...

Što su vam donijele šezdesete?

- Mir u radu.

Bojite li se starosti i smrti?

- Ne bojim se sigurnog.

Jeste li optimistični?

- Vrlo.

Vaš glavni moto koji vas vodi kroz život?

- Sve što ne ide u džep, ide u biografiju. I obrnuto.